gustirna

DALMATINSKA KRIZANTEMA

Priču o buhaču počela bih od vremena kada nisam imala pojma koja je to biljka i koliko je bila važna u našim krajevima.
Prvi put sam je vidjela na padinama Kozjaka, na zemlji u Gornjim Rupotinama di je moj otac kupija zemlju za gradit kuću (umisto one koju nam je srušila izgradnja autoceste. Nažalost, nije uspija realizirat svoju viziju).
U kasno proljeće, na zemlji , među brnistrom, niknuli su grmovi bijelih glavica sa žutim srcem. Brali smo ih za vazu u kući, za vaze na grobovima naših dragih, ili bi se samo divili njihovoj nježnosti među žilavom brnistrom i sivim kamenom. Nismo znali kako se zove, pa smo zaključili da je to neka grmolika ivančica ili možda divlja margaritelica.





Godine su prolazile, svakog svibnja veselili smo se našim "divljim margaritelama" sa padina Kozjaka. Došle su i tužnije godine kada smo još jednu vazu na solinskom groblju počeli puniti našim bilim cvićem.
Uslijedile su godine kad smo osjetili neki onovremenski zov i našli se na Visu, opet u Poselju, na zemlji po kojoj su rasli lavanda i grmovi bilog cvića, istih kao sa padina Kozjaka.



Nabrala sam naramak dragog mi cvića i krenula napuniti vaze na poseljanskom groblju. Vidjela me susjeda Ivanka i uzviknula:
"Oooo Nelice, koliko si buhača nabrala! Di ćeš s njim?"
I klupko se polako počelo odmotavati. Teta Ivanka ispričala mi je priču o malim trokutastim kutijicama u kojima je bio žuti prah buhača, a stavljale su se u ormare i baule za potirat moljce.
Nakon toga kao da su mi se na svakom koraku otvarala vrata iza kojih bi doznala nešto novo o našoj "divljoj margariteli", o buhaču ili latinski - Chrysanthemum cinerariifolium Vis (zašto je Vis u latinskom nazivu to nisam uspila saznat, ali mi ga je drago vidit)
U jednom broju Slobodne Dalmacije, prije puno godina, uočila sam članak o "Dalmatinskoj krizantemi" - slika plantaže bijelog cvijeća, a usred te bjeline berači crne boje kože, a sve to nalazi se na Afričkom kontinentu, na visoravnima Kenije.
Iz tog članka saznala sam da je Dalmatinska krizantema zapravo buhač, te kako je Kenija vodeći svjetski proizvođač i izvoznik buhača, odnosno tvari PIRETRIN koja je osnovni sastojak te biljke , a ujedno je najjači prirodni insekticid. Saznajem da je nekada, ne baš ni tako davno, 1934.g.- Dalmacija - (koja je tada bila u sklopu Austro-Ugarske monarhije i Kraljevine Jugoslavije), bila druga u svijetu po uzgoju buhača, odmah iza Japana!!!!
Zanimljivost o buhaču sa Hvara koji nije bio samo otok lavande, već i buhača.

"Made in Jelsa"
Ljudi iz Brusja su u ona vremena buhač "gonili" na mulama i prodavali ga u Starom Gradu, no obitelj pok. Ivana Plenkovića u Jelsi je također mljela i pakirala buhač. O tome i danas svjedoče slike na zidovima njihove stare kuće, ali i ona s velikim bačvama u Općinskom domu, koje nisu služile za vino, nego za odlaganje buhača. "Stari mlin" je danas glavno okupljalište mladih, međutim, mnogi od njih ne znaju zbog čega ovaj omiljeni disko-klub nosi takav naziv i da su iz njega, davno prije nego što su rođeni, u svijet odlazile kutijice i vrećice s prirodnim insekticidom vrlo ugodna mirisa.
"Na Hvaru su živjele obitelji koje su znale ubrati i do 1200 kg sušenog buhača, otkup mu je bio zagarantiran, a i cijena od 10 maraka za kilogram bila je dobra. U polja se odlazilo s vagom, jer su se berači natjecali tko će više ubrati, a konkretno moja je obitelj od buhača kuću kupila", kazuje Nikolina Rubin (77), najstarija stanovnica predjela Grudac u Zastražišću.
Neki se pak još uvijek sjećaju kako je od 1928. do početka Drugoga svjetskog rata buhač mljeven u prah u tvornici obitelji Bertapelle u Vrboskoj, a proizvod pod nazivom "Pyrethrum" u kutijicama putovao na naše i inozemno tržište. U to doba se ni jedna škrinja s djevojačkom dotom nije mogla zatvoriti, a da se u nju ne stavi buhač, da čuva robu od moljaca.
(preuzeto iz članka M.Crnčević,o buhaču u SD, 2001.g.)



Zašto je taj piretrin iz buhača još posebniji?
Prirodni piretrini nisu opasni za okoliš jer se u njemu ne akumuliraju zato što se na svjetlu i zraku vrlo brzo razgrađuju u inaktivne spojeve. Piretrinski spojevi se u toplokrvnim bićima uslijed djelovanja enzima metaboliziraju. Iz tih su razloga vrlo interesantni jer uspješno suzbijaju štetne insekte dok za toplokrvna bića nisu toksični.

Proizvodnja umjetnih insekticida koja je buknula nakon 2.svj.rata potisnula je buhač i Pyretrum u zaboravljene baule naših baka ,a generacije koje su dolazile (među njima i moja), sretale su buhač po poljima i brale ga za vaze, ne znajući kolika je bila njegova važnost našim precima.
Od uzgoja i prodaje buhača se moglo pristojno živit!



S vremenom svijet je postao svjestan štetnosti sintetički proizvedenih insekticida, pa čak i Hrvatska, tako da je Ministarstvo znanosti i tehnologije RH , donijelo studije o uzgoju buhača u Hrvatskoj, te su uspostavljena probna polja u Solinu, Poreču i Zagrebu (?).
Danas kupim časopis Maslina samo zbog naslova "Buhačem protiv moljca" (br.26 - svibanj 2009.)
gdje kaže da se u borbi protiv maslinina moljca, najznačajnijeg štetnika plodova masline, preporuča upravo korištenje pripravaka na bazi piretrina, odnosno buhača. Nemam svojih maslina, ali mama i tata su svoje prve masline prije 30 god.,posadili baš na zemlji u Rupotinama, pa će informacija dobro doći mami i drugima kojima je to važno (npr. Filipinki)
Na internetu nalazim zanimljive linkove, saznajem još više, ali uviđam da se kroz one razvikanije medije baš i ne čuje puno o buhaču.
O tome se ne udara u velika zvona.
Puno glasnije smo čuli studije o prenamjeni poljoprivrednih zemljišta u terene za golf, nego o poticajnom uzgoju buhača i proizvodnji prirodnih insekticida.
A Kenija je još uvijek vodeća na svijetu u proizvodnji buhača.

Za kraj prenosim jednu staru priču :
Jedna zanimljiva priča o otkriću insekticidnog djelovanja buhača upućuje nas na izvjesnu Dubrovkinju toga doba, koja je očarana ljepotom cvijeta dalmatinskog buhača, ubrala buket cvijetova i držala ih kao ukras u sobi. Nakon što su se cvjetovi posušili, zametnuo joj se suhi buket u nekom zakutku sobe. Kada ga je naša Dubrovkinja nakon nekoliko tjedana pronašla, vidjela je da je bio okružen mnoštvom uginulih insekata.

Za sve koji žele saznati još više podataka o buhaču prilažem linkove:

- Biljka iz prošlosti za budućnost (ovdje se vidi slika berbe buhača na plantaži u Kenijii)
- Dalmatinski buhač
- Povijest buhača
- Botanički podaci o buhaču
- Projekti revitalizacije buhača
- Savjetovanje o maslini i buhaču u županiji spl.-dalmatinskoj