Nedavno su se naše blogerice s Juga: slatkogrko, katalona i deepsea vratile sa svog putovanja po Azurnoj obali
i podsjetile me na moje obećanje o još jednom specijal postu iz Monaka.
Pa da ne bude "obećanje, ludom radovanje", vrime je da odradim taj monegaški dug.
Ne, nije kockarski!
Svi smo dobro upoznali sadašnjeg Princa od Monaca - Alberta II.
A tko je bio Princ Albert I ?
Punim imenom Albert Honore Charles Grimaldi (13.11.1848. - 26.06.1922.), osim što je bio princ kneževine Monaco, bio je mornarički časnik koji je od svoje 17 godine služio španjolsku mornaricu, a potom i francusku. No, veći dio svog života posvetio je istraživanju morskih dubina - oceanografiji.
Inicijator je i osnivač Oceanografskog instituta u Monacu
Ova impozantna građevina građena je 11 godina (od 1899. do 1910.), te svečano otvorena 29.03.1910.
Smještena na morskim sikama, nadmoćno se uzdiže 100 m iznad mora i jedna je od najljepših građevina koje sam vidjela.
Ulaskom unutra, ušli ste u morsku avanturu gdje je sadržano sve o dubinama mora, razna oceanografska istraživanja na brodovima kao što su Princesse Alice (istraživački brod Princa Alberta I), te Calypso - istraživački brod kapetana Jacquesa-Yvesa Cousteaua, koji je 32 godine bio direktor ovog Instituta (1957-1988)
Maketa Calypsa izložena u predvorju Oceanografskog muzeja.
Nekad davno zamišljala sam se kao član njegove posade u istraživanjima Tajni mora. Ah, ta dječja mašta!
Ipak, došla sam ovdje, u Oceanografski institut u Monacu kao turistički posjetilac, vidjela onoliko koliko se moglo vidjeti u nekih pola sata slobodnog vremena, te nešto od viđenog usnimila za uspomenu.
Usput doznala ne baš ugodnu vijest kako je baš iz laboratorija ovog Instituta pobjegla zloglasna alga koja sada uništava i podmorje našeg Jadrana - Caulerpa taxifolia
Odbor za doček iznad naših glava, u predvorju na 1.katu (hm? dobro bi došla jedna mala rekonstrukcija plafona)
Sala kitova
Ovo dlakavo što izgleda kao nekakva velika četka, zapravo su kitove usi Plavi kit je hidrodinamičke, vitke građe i plavo-sive je boje. Leđna peraja mu je u odnosu na tijelo sićušna, i dosiže visinu od jedva 30-tak centimetara. U ustima ima sa svake strane 300-400 usi (izrasline građene od keratina, tvari od kojih su građeni nokti i kosa). Usi su mu crne boje i dugačke između 50 i 100cm a služe filtriranju planktona iz ogromnih količina morske vode koju uzima u usta i odmah, filtriranu, jezikom istiskuje iz usta. (preuzeto sa Wikipedije-Plavi kit)
Ronioci morskih tajni izranjaju iz davne prošlosti
Vitrine na galeriji pune su umjetničkih predmeta inspiriranih dubinama
mora
Vrijeme nam neumoljivo prolazi i tjera nas dalje u nasuprotnu salu, usput se mimoilazimo s replikom Columbove Santa Marie
U velikoj sali Princa Alberta I postavljeni su rekviziti, instrumenti, djelići prošlosti vezani za njegov život i djelo,
s posebnim naglaskom na brodski oceanografski laboratorij
Na izlasku iz ove sale pozdravlja nas ogromni model kita ulješure - jedinog mesoždera među ovim nježnim gorostasima
Brzinski prolazimo prizemljem pokraj konferencijske dvorane gdje se prikazuju projekcije Tajni mora, te kratko zastanemo u izložbenom prostoru postavljenom na temu Arktika i Antarktika.
Osluhnemo načas zvukove škripanja vječnog leda, pozdravimo se sa polarnim stanovnicima
Brzinsko pitanje za djecu? Hoće li ovaj polarni medo pojesti male pingvine?
Nećeeee.
Zašto? Dalek je put od Sjevernog do Južnog pola.
Tužni što moramo otići bez obilaska čuvenog akvarija smještenog u podrumskim etažama, pri odlasku veselo nas pozdravlja mala žuta podmornica i polarni gusjeničar
Za kraj poslušajte fantastično djelo Calypso - dok ga slušam mojim morem mašte pliva, roni dubinama i skače jato dobrih dupina i pritom se osjećam neizmjerno sretno!
o svemu pomalo,
nečega puno, nečega malo,
nekomu previše, nekomu premalo,
a meni dovoljno.
O FOTOGRAFIJAMA
Sve fotografije objavljene na blogu
moje su autorsko djelo,
osim ako nije drugačije navedeno.
Vrijeme sadašnje i vrijeme prošlo
Možda su oba u vremenu budućem,
A buduće vrijeme u prošlom sadržano.
Ako je sve vrijeme vječno prisutno
Sve je vrijeme neiskupljivo,
Što moglo je biti jest apstrakcija
Koja ostaje trajnom mogućnošću
Samo u svijetu razmišljanja.
Što moglo je biti i što je bilo
Pokazuje istom kraju,vječno sadašnjem.
U sjećanju odjekuju koraci
Kroz prolaz, kojim nismo krenuli
Prema vratima, što ih nikad ne otvorismoo
T.S. Eliot
"Znam koliko toga ne trebam
da bi bio sretan."
/Woofman - Apallachian Trail/
"Toliko je bilo u životu stvari
kojih sam se bojao -
a nije trebalo.
Trebalo je živjeti"
/Ivo Andrić/
(...) da ostanemo ovo što smo.
Sutra. I uvijek.
Djeca. Ne veliki, ne odrasli.
Da se ne zavlačimo svako u svoju ljusku,
da jedno drugom ne dopustimo
da budemo ono što nismo,
da ne gledamo vučijim očima
i da se uvijek prepoznamo
kada se sretnemo.
/Tišine - Meša Selimović/