gustirna

BAZNI LOGOR - TRSTENICA

Nakon večernje šetnje Orebićem u noći punog Mjeseca,



promišljanja u stilu "kud plovi ovaj brod i ljude odnosi",
zaključila sam da je pametnije poslušati alarmne signale svog tijela, te sutrašnji dan provesti na puno nižoj nadmorskoj visini od one koja je planirana za nedjeljni uspon - 981 m visok vrh Sv.Ilija, startna točka 0 m.n.v.
Sonja kao glavna i odgovorna, je mirno odgovorila da me neće puno nagovarat (vjerujem da se potiho obradovala što neće biti puno zaostajanja i čekanja onih zadnjih)
Sve u svemu bila sam vrlo zadovoljna zbog svoje razumne odluke, pogotovo zato jer sam lani prošla cijeli i jednak put do vrha i nazad , po istim vremenskim uvjetima.
I nisam bila jedina - nas tri složile smo se da smo donile jednu od pametnijih odluka za svoju dobrobit. A u našim "najboljim godinama" važi
jedno zlatno pravilo - Ako same ne mislimo i radimo za svoju dobrobit - niko neće.

Nakon prve ranojutarnje gužve kad junački planinari krenuše u pohod na Iliju, i ostaviše nas u baznom logoru.
Iz blaženog carstva čudnih snova sa zvučnom kulisom, prene me neobično lepršanje.....????
Povirim - preko puta moje sklopive kućice, vrapčići su izvodili svoj jutarnji plesni ritual







Lipše buđenje ne bi mogla dobiti ni u najluksuznijem hotelu.
Sve što je uslijedilo nakon toga samo je potvrdilo da je odluka o ostajanju bila pun pogodak!
Tik malo niže od našeg baznog logora smještenog u kampu Trstenica, smjestila se istoimena plaža .





Je li palo kupanje? Nažalost, nije.
U konobi Karako smještenoj uz samu obalu naišli smo na ljubaznu gospoju koja je samo za nas otvorila šank i pripravila nam kapučino i dvi kave s mlikon.Od nje smo saznali da se ovu nedilju u Orebiću štuje Gospe de Lorita. Istovremeno se i slavi Dan općine Orebić, što smo imali prilike osjetiti prošle večeri kad smo guštali u ženskom klapskom pjevanju



Nakon razbuđivanja jutarnjom kavicom odlučile smo se ipak bar malo oznojit i dočekat naše prijatelje kod Franjevačkog samostana, koji se zajedno s starim grobljem smjestio na brežuljku malo zapadnije od Orebića





Iz ugodne hladovine kamenog vidikovca Korčula nam se nudila ko na pjatu



Čekamo....ali čekanje na ovakvom mjestu je odmor za oči i dušu




I stigoše naši junaci! Nije im bila laka, al su bili na visini zadatka!



Povratak u bazu, pakovanje...., a Orebiću i Pelješcu neću reći ZBOGOM, već DO VIĐENJA!