gustirna

2x ORLOVO GNIJEZDO

One nedilje kad san tribala spavat i odmarat se od pirovanja i tancanja do 3 ure po ponoći, ja san išla na Kozjak. To van je ona planina iznad Kaštela i Solina. Ima planinara koji će reć da to i nije planina, jer neš ti visokih vrhova na Kozjaku. No, sve iznad 500 m.n.v. smatra se planinom i zato je:
Kozjak naša planina i mi ga volimo!
Najviši je Veli vrj - 779 m.n.v. koji se uzdiže po samoj sredini, a u prosjeku je visina 550 m.n.v.
Na Kozjaku ima čak 5 pl.objekata : pl.dom Putalj (460m), pl.kuća Pod Koludrom (325m), pl.kuća Malačka (477m), pl.kuća Česmina (499m) i pl.sklonište Orlovo gnijezdo (598m)
A pogled se prostire sve od Splita, priko 7 Kaštila do Trogira, na more i otoke






Jednom prilikom smo pješačili grebenom Kozjaka od Solina (istok) do sredine Kozjaka tj. do crkvice Sv.Luke, a ovaj put smo propješačili od Malačke (zapad) do Orlovog gnijezda koje se nalazi malo zapadnije i niže od Velog vrja.
I zaključili smo da nam je još samo preostalo propješačit taj središnji dio sa najvišim vrhom Kozjaka (tu je stacionarana vojska i radari) i kada to obavimo možemo reć da smo dužinski propješačili skoro cijeli Kozjak.
Put od Malačke do Orlovog gnijezda sam odradila dva puta u proteklu godinu dana. I to skoro u isti dan!
Ovogodišnji pohod bio je 26.04., a prošlogodišnji 27.04. - lipo piše na digitalnom zapisu fotografija.
Najlipše doba godine za šetat po Kozjaku! Ni vruće, ni hladno, sve pupa, cvate, miriše, a šparoge rastu ko u priči!
Za ovogodišnji pohod prijavile se nas dvi: Danica i ja.
Nekima je Kozjak i Orlovo gnijezdo manje zanimljiva destinacija za nedjeljni izlet, neki su imali krizmu u familiji, neki su išli na Olimp, neki plove po Kineskom moru, neke nismo ni zvali jer je i nama visija upitnik nad glavom, i tako je spala knjiga na 2 slova.
Ma ništa manje vridna!
Autić smo parkirali kod planinarskog doma "Česmina" na prijevoju Malačka i polaganom šetnjom (Danica je imala obzira prema meni zbog mog feštanja prethodne noći), uz usputno branje šparoga koje su čudesno izranjale iz grmlja i nudile se da ih ubereš.



Moran priznat da me Danica nadmašila u branju. Obično sam ja u mom društvu - ona koja vidi šparoge kad ih nitko ne vidi i ubere najviše od svih, ali Danica me prišišala. Doduše moje koncentracijske sposobnosti su bile oslabljene zbog protekle fešte, ali jača je....definitivno je!
Ova slika je mutna zbog brzine kojom Danica bere šparoge (i zbog moje smotanosti), a na ovom grmu ubrala ih je ČAK 10!!!



Korak po korak, šparoga po šparoga, nigdi nikoga po putu osim nas dvi i eto nas do našeg konačnog cilja koje s pravom nosi naziv Orlovo gnijezdo.







Lipo je doć do cilja i osvrnit se na trosatno hodanje grebenom



U skloništu sve pusto, ali sve uredno i na svom mistu.
Dva Ivana iz Kaštel Kambelovca došli su na ideju prije 13 godina i na mjestu prirodne rupe u litici napravili pravo zaštićeno planinarsko sklonište u koje će se moći skloniti i ogrijati svi planinari namjernici.



Tu smo vidili i najmanju gustirnu sa svim šta maloj gustirni triba



Nakon dugog hodanja tribalo je malo sist i zamezit. Prisjetile smo se lanjskog pohoda, kad je bilo puno brojnije i veselije:

Na kaminu


Vatrica i gradele pune spize


Vesele cure u akciji "Dim i gradele uz osmijeh"


Momci u akciji "Ubit oko" (drugi je tu negdi okolo)


Nadajući se da ćemo dogodine opet doći u većem broju,


zatvorile smo vrata i zaključile da bi i naljepnicu PD Mosor bilo lipo vidit na ovim vratima. (samo ih prvo treba napraviti-mislim na naljepnice)



Čeka nas još dug put do Malačke, zapravo isti onaj kojim smo došle, a bilo bi dobro stići tamo prije mraka.
Pozdravljamo Orlovo gnijezdo, gore na litici


Na povratku susrećemo još živih bića, ali onih na 4 noge

Obitelj konja


Bik zbog kojeg smo pomislile - Jel dobro nosit crveno na planinskom putu?


Upitni pogled jednog bika: "Koje su sad pa ovo?"


No, bojazan je bila suvišna, bikonja više voli svoju kravicu nego crvene krpice


Nakon konja i krava, presreli nas na putu njih dva hajduka



i nema prolaza dok ne odradiš porciju maženja s njima


Opet smo se sjetili lanjskog puta kad su nas na ovom istom mjestu presrela 4 štenca, 4 okruglaste dlakave kuglice



Tada je maženje s njima bilo velika greška


Krenuli su za nama uz uporno kevkanje. Teška srca smo im zametli tragove i ostavili ih. Jeste vidili sliku onog velikog od ove godine? E, on je jedan od tih lanjskih štenaca. Gle ga na ovoj slici kako se skriva na kraju kolone? Iako bih ga bila rado vodila kući, ne bi mogla ni njega ni nas osudit na suživot u gradskom stanu.



Puno draže mi je bilo vidjeti ove godine, bar dvojicu od njih četvero, kako se veselo igraju na Kozjačkom putu. Debeli i bezbrižni. Naravno da ima netko tko ih redovno hrani



Ovog puta, ostali su ko pravi čuvari na svom položaju, dugo nas prateći pogledom.



NAJAVA: Sigurno ste primjetili da nisam ubacila nijednu sličicu planinskog cvijeća i zelenila, osim čudesne šparoge. Slijedi post posvećen samo biljkama koje smo sretali putem do Orlovog gnijezda. Uz jedno malo iznenađenje.

Pozdrav uz zalazeće sunce.
Hm, kad li je to bilo? Lani ili ove godine?