gustirna

KREĆEMO NA PUT

Dok su mi se po glavi rojile misli i slike sa nedavnog putovanja po Azurnoj obali, Mornar se spremao za novo putovanje na Filipine.
Nažalost, bez mene. Posao zove.
Ja sad vraćam film unatrag i prebirem po mnoštvu detalja i nastojim složiti priču tako da vas što manje davim nekim povijesnim podacima, a što više mojim zapažanjima i slikama.
Da puno ne duljim sa uvodom, krenimo...najbolje od početka.

Noćno putovanje busom nas i nije previše izmorilo, veći dio noći smo ipak odspavali, makar isprekidano. Cijeli 1. dan prošao je na cesti.
Volim promatrati krajeve kojima prolazimo i nikad mi nije dosadno kad putujem autom. Vožnja i razgledavanje krajolika djeluju smirujuće na mene. Svako par sati bilo je obavezno zaustavljanje na stajalištima po auto putu.
Negdje u nekoj od talijanskih pokrajina , sa jednog stajališta ugledali smo zanimljiv toranj. Odmah povezuješ nekakve dvorce, utvrde, ali ovaj toranj nije bio dio nikakvog dvorca već dio seoskog imanja.
Nama je bio vrlo zanimljiv. Izgleda ko toranj čarobnjaka Merlina.
Pogledajte i sami.



Kroz Italiju prošli smo pokrajine Furlaniju, Veneto, Lombardiju, Piemont i na kraju smo ušli u Liguriju gdje se nalazio grad u kojem smo odsjeli - Andora.
Andora je kao što čete vidjeti ako kliknete na link - primorsko mjesto na Ligurskoj obali, a smještena je između Genove i Monaca.
Mnogi pomisle da se radi o državici Andori koja se nalazi na Pirinejskom poluotoku, pa smo tako i mi mislili dok nismo na netu pronašli Andoru u Italiji. Tada je sve bilo mnogo jasnije.
U Andori nas je dočekala večera u hotelu Galeano, smještaj u depadansi istog, te ...pun Mjesec



Umorni od puta, brzo smo usnuli uz uspavanku sa plaže.
Izvođača "male noćne muzike" smo ugledali u jutarnje svitanje.
Iako je prvo jutro na fotografiji oblačno...



..sva ostala jutra budilo nas je izlazeće sunce na ravnoj crti horizonta. Neobično je pogledati na more i ne ugledati baš ni najmanji otočić.



Rano buđenje u 6.30h, unaprijed određeni doručak bez mogućnosti izbora, spremanje potrebitih stvari za cjelodnevnu turu i polazak-točno u 8.00 h prema gradovima na francuskoj Azurnoj obali - bio nam je svakodnevni ritual u slijedeća 4 dana.
Prije polaska mali osunčani pogled na zgradu depadanse



Krenuli smo na auto stradu del Fiori (auto cesta cvijeća) koja je s punim pravom dobila to lijepo ime. Auto put prolazi mnogobrojne tunele i vijadukte, jer teren je brdovit, pun rijeka i potoka koji se slijevaju sa viših planina. Na tom terenu nikli su gradovi na ušćima rijeka kao što su Imperia, San Remo, a koji su poznati po proizvodnji cvijeća. Uzgoj cvijeća i turizam su okosnica egzistencije za stanovnike ovog kraja. Staklenici i plastenici pokrivaju velike površine na terasastom terenu.
Mimoze u cvatu zažutile su okolna brda. Nikad nisam vidjela toliko mimoza. Šumice mimoza oko kuća, u brdima, rastu kao divlje....činilo mi se kao da gledam rascvalu brnistru na padinama mog Kozjaka.




Ove fotografije snimljene su iz jurećeg autobusa, pa nisu baš najbistrije.

Naše prvo odredište na francuskoj rivijeri je svjetski poznata
KNEŽEVINA MONACO

A o njoj čemo nešto više u slijedećem postu (proučite malo link).
Umorilo me ovo vozikanje po mapama sa slikama i traženje koje odabrati kako bi vam približila moje doživljaje sa putovanja.
A kako san počela - natenane, nećemo raskrstit s ovim našim putovanjem u slijedećih misec dana. Više će trajat moje postiranje o putovanju nego samo putovanje.
Zato vas sad ostavljam ispod žutih slapova mimoze u jednom od monegaških parkova.



Lezite na travu,zatvorite oči i pustite da vas okupa njen miris koji se tiho uvlači u vaše nosnice i nježno prodire u cijelo vaše biće.
Pratit će nas cijelim putem.