gustirna

PUTNA NERVOZA

Jeste li ikada dobili telefonski poziv , te vas je ljubazan glas ženske osobe s druge strane žice, uz razdragan ton, obavijestio kako ste upravo VI sretan dobitnik nečega?
Sigurna sam da jeste.
Jednom su me tako nazvali i nakon vesele objave kako sam baš JA sretna dobitnica servisa za jelo za 6 osoba i kako samo trebam doći na neku prezentaciju gdje će mi uručiti nagradu. Tada sam razdragano odgovorila:
"OH, hvala na nagradi! Baš lijepo od vas!"
Na rečenu prezentaciju nisam otišla.Pa što će mi još jedan servis za jelo. Neznam ni di ću s ovima po ormarima, a koji mi se uopće ne sviđaju. I sad da opet dobijem neki koji mi se ne sviđa i spremim ga u ormar. Ne, hvala.
Prošlo je nekoliko godina, bilo je još takvih poziva koje nisam obadavala, a onda je došao ONAJ poziv. Onaj kojem ne možeš olako reći - NE, hvala!
Zazvoni telefon i ja se javim. Čim sam čula ljubazan glas s druge strane žice, već sam se počela pripremat kako ću je isto tako ljubazno odbit, ali...
ljubazan glas mi reče: "Vi ste dobitnica nagradnog 6-dnevnog putovanja na Azurnu obalu! Čestitam!"
Mrtvo ladno je odslušam do kraja i mislim - A šta sad? Odbiti ili prihvatitit?
Postavljam pitanje za dobit na vrimenu: "Hvala lijepa na nagradi, a sad mi recite koji su uvjeti da ja to stvarno dobijem?"
"A ne, ne! Nema nikakvih uvjeta. Vi ste jedan od dobitnica nagradnog putovanja i ako prihvatite poslat ćemo vam pozivnicu za večeru u restoranu gdje će vam se uručiti nagrada. Na čije ime da pošaljemo pozivnicu?" - objasni mi vrlo ljubazan i uvjerljiv ženski glas.
Kažem svoje ime i prezime, i prihvatim pozivnicu. Spustim slušalicu.
Mislim, a što da ne probam? Nemam šta izgubit.
Kad ću dobit priliku vidit Azurnu obalu? U ovih 20 godina braka, još nismo sebi priuštili nikakvo putovanje, pa ćak ni ono "medeno".
Ajmo se iznenadit, pa sad nakon 20 godina poć na to putovanje, pa neka bude Azurno, a ne Medeno, kad ga već nude mukte.
I tako da vas puno ne davim ko što su mene izdavili na toj prezentaciji super vunenih deka , na što sam vrlo kategorično rekla da ja baš ništa ne želim kupiti od ponuđenog asortimana, jer ne želim i ne treba mi.
Došla sam da mi se uruči nagradno putovanje i ostalo me ne zanima, ali pristojno sam povela mamu i tetu sa mnom i mi smo strpljivo odslušale dvosatnu torturu koju nazivaju prezentacija.
Usput sam od poznatih osoba dobila informacije kako su ta putovanja vrlo stvarna i kako su ljudi koji su bili jako zadovoljni.
Aj'd dobro, vidit ćemo. Vjerujemo u dobar ishod.
Itako mi, Mornar i ja, sutra putujemo. Autobus kreće u 2 sata iza ponoći i tek kad se udobno smjestim sa svom potrebnom prtljagom, bit ću mirna.
Ovih dana me drma ta predputna nervoza, a uz to triba se rastrčat po dućanima.
Ispalo je da nam svega fali. Posebno odjeće i obuće koja nema veze sa planinarenjem - tu sam se nagnjavila ko nikad.
Kad se opustiš i život ti se svodi na jednostavno i ležerno i praktično, tada se teže odjednom ufilmat u kupovinu finijih komada. Ali i to smo uspješno rješili.
I sad sa svega treba poskidat etikete, sve potrpat u putne kufere i torbe, s posebnom pažnjom na aparaturu kojom ćemo pohvatat sve te prizore, panorame, spomenike, detalje. Uffffff - šta je meni ovo trebalo?!
A lipo san mogla reč da meni ne triba nikakvo putovanje mukte, i da mi je puno jeftinije ostat doma.
Nemojte me obadavat - ovo iz mene govori putna nervoza.
A počela sam se nervirat još prošlog vikenda kad smo bili na planinarskom izletu u dubrovačkoj županiji.
Prevlaka, Konavli, vrh Sniježnice.

Prevlaka, najjužnija točka Hrvatske,


Austro-ugarska tvrđava sagrađena na punti Oštro, 1850-tih godina u svrhu zaštite i obrane Boko kotorskog zaljeva.


Pogled s tvrđave na otočić Mamula i crnogorsko kopno. Bijeli vrhovi u daljini pripadaju plan.masivu Lovćen. Bila san i tamo ,nekad davno putevima ekskurzija , ali malo niže, tamo di je poznati Njegošev mauzolej.


Jedna gustirna.


Tko se u lijepom narcisu skrio?
Planina u pozadini zove se Orjen, a Orjenskom planinskom masivu pripada i Sniježnica koju ćemo pohoditi.


Divan izlet, odlično organiziran. Hvala Sonji, Dragani, Marini.
Nažalost, nisam bila u formi i propustila sam neke lijepe trenutke koje osjetiš samo kad dođeš do cilja.
Kad ti je glava puna opterećujućih misli i loše energije, onda ni noge baš ne slušaju. Do vrha nisam došla, ali doživjela sam snijeg na Sniježnici, i ne osjećam se nimalo uskraćeno.
Čak, vidjela sam i osjetila i više od toga.



Kona Konavoska, ovdje smo prespavali


Većina nas u zgradi stare škole koja će, nadam se, biti uređena za udobnije prihvtilište planinara.


Pogled na malo i uredno polje vrijednih mještana Kune Konavoske




Povratak u Donje Konavle gdje nas je čekao bus koji nas je odveo u Gornje Konavle


Kiša nam je prijetila s juga, ali pustila nas je na miru...


... da uživamo u pogledu sa vidilice na Gornje Konavle i čudesne čemprese


U Zavičajnom muzeju Konavala u Čilipima


Gustirna u kojoj se skrilo Konavosko narodno blago za vrime domovinskog rata - nažalost, ipak otkriveno, ali usprkos svemu dosta toga je i spašeno.





Možda nisam bacila pogled sa Sniježnice, njenog vrha Sv.Ilije ,1234 mnv, ali ovi pogledi ispunili su moju dušu.

IDEMO DALJE!