gustirna

utorak, 30.12.2008.

U dimu kisele sarme

Zagrijavam se pomalo.
U pripravnosti su čak dvije glavice kisela kupusa, jedno pakovanje rezanog kiselog kupusa, jedan veliki dimljeni buncek, domaća kobasica i par "kranjskih" (refužo iz Gavrilovića), kilo mljevenog mesa "za sarme" - to je trebalo posebno napomenuti mesaru da mi slučajno ne bi dao mljeveno meso za polpete,e......i šta još?...malo pancete, oraščića, klinčića, crvene paprike, luka i kapule, soli, papra,malo junetine da juha bude kripnija....iiiiii, to bi uglavnom bilo to.
Obavezno pripremim Dalmatinsku kuharicu, Dike Marjanović-Radice, na strani 113 - "Arambašići (vrst sarme, sinjski specijalitet)" - to mi služi samo kao moralna podrška, jer uopće se ne držim svih onih sastojaka i načina pripreme koji pišu u tom receptu, a apsolutno ne dodajem sušenu kaštradinu (suha bravetina - bravetina je starija ovčetina), jer to ne odgovara našim finim okusnim nepcima i apsolutno ne sjeckam meso ručno, jer bi Novu godinu dočekala sjeckajući još to meso.
Sičan se perioda kad je moje roditelje bila uvatila manija spremanja originalnih sinjskih arambašića. U to vrime je oca bila uvatila manija od prasaca, to jest uporno je tija održavat staru tradiciju i kupova bi svake zime prajca, pa je onda išlo sve po propisu kako to već ide sa prajcima, znate već - da ne nabrajam.
Materina kaštelanska familija je redovito održavala tu tradiciju, i uzgoja prajaca, i svega šta ide poslin, a najdraža in je bila tradicija načimanja i degustacije pršuta, kobasica, pečenica, i tako dalje.
Naravno, nikad niste probali bolji pršut! A tek kobasice!
I šta san ja ono tila pričat? Aha - arambašići!
I tako je moj pokojni otac bija infišan samo u aramabšiće i žrtvova bi cilo jutro sjeckajući meso i pancetu za punit arambašiće.
To je inače familijarna crta muških članova familije - sjeckanje, narezivanje na drvenoj dasci sa dobro naoštrenim nožem za rezuckanje.
Mater bi sve to objedinila, složila u veliku teču i onda bi se to po dana pušilo sa špahera dok ne bi bilo skuvano.
Naravno, tek na drugo, treće podgrijavanje - arambašići su bili najbolji.
Za prste lizat! I ko se najviše pravija važan za veliki uspjeh spremljenih arambašića? Moj pape! E, da on nije sicka meso i kojiput tresnija teču, ne bi to bilo tako dobro!thumbup
Kod mene to sve ide puno jednostavnije, oden do mesara i kupin mljeveno za sarme i uštedin nekoliko sati sjeckanja.
Znaaaam da su pravi armbašići tek oni u kojima je sjeckano meso, ali zato ja ne spreman arambašiće, nego sarme.
Ekola!
Iden izvadit onu veliku ovalnu Zepter teču šta san je prije desetak godina, kupila na prezentaciji kod moje mame i to mi je bija prvi i zadnji put da san se uvalila u taki trošak. lud
Još mi nije jasno da san mogla toliko para dat za jednu običnu teču, a ideja je bila da mi triba ovalna teča za kuvat lešo ribu. Jerbo, kad počnu dolazit zubaci,škrpine i Šanpjeri - tribat će mi jedna ovalna teča da može cila ta velika riba stat u nju. I još ima onu mrižu za izvadit ribu a da se ne raspadne. Ludilo od inovacije!belj
I za ne falit, odlučin uzet baš tu priskupu Zepter teču, a za žuntu još uzmen i neku tavicu za palačinke s kojon moš ubit lopova, a i sebe, jer je toliko teška da nema šanse da okreneš palačinku u zraku, a da ne iščašiš ručni zglob, lakat i ključnu kost. bang
A bila san mlada i neiskusna, pala na priču kako se to sve razvodni u dvi godine plaćanja i na kraju i zaboraviš koliko si platija te teče koje dobiješ tek na kraju kad sve otplatiš. eek
Ma dobro, moran van priznat da još nijednu škarpinu, ni zubaca, ni Šanpjera nisan skuvala u toj teči za kuvanje riblje juhe, ali san pekla kokoš, kuvala sarme, punila paprike i sve je dobro ispalo iz nje. Ostavit ću je u nasljedstvo unucima. Još će se i isplatit.greedy
I sad je na redu novogodišnja sarma. cerek
Večeras će se sve pušit i dimit iz Zepter ovalne teče, mirisat će mi cili stan po kiselon kupusu i sarmi i šta je najbitnije u ciloj toj priči - rješila sam ručak za dva dana! Juhu-hu!pjeva
Sutra ćemo kod rodbine u Kaštila, u maloj smišnoj kućici kod kamina dočekat Novu. Možda ćemo isprobavat dimljene kobasice i govorit kako nigdi nema bojih do njiovih. Triba pofalit domaćine, a red je red.thumbup
Baš se veselin! rofl

I na kraju ove dimljene kisele priče, želin van da dočekate Novu godinu u okruženju dragih vam ljudi i neka van bude lipo i veselo....i da se zacenite od smija,smijeh
i nek pukne šta pukne - ipak je NOVA GODINA!!puknucu

SRITNO VAN BILO I OVO NOVO LITO!!! kiss
ŽIVILI party





- 18:03 - Komentari (50) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< prosinac, 2008 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Prosinac 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Siječanj 2014 (2)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (3)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (3)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (2)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (5)
Rujan 2012 (3)
Srpanj 2012 (3)
Lipanj 2012 (5)
Svibanj 2012 (10)
Travanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (5)
Siječanj 2012 (4)
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (2)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (2)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (3)
Veljača 2011 (3)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (6)

Opis bloga


  • o svemu pomalo,
    nečega puno, nečega malo,
    nekomu previše, nekomu premalo,
    a meni dovoljno.

    O FOTOGRAFIJAMA
    Sve fotografije objavljene na blogu
    moje su autorsko djelo,
    osim ako nije drugačije navedeno.



    Vrijeme sadašnje i vrijeme prošlo
    Možda su oba u vremenu budućem,
    A buduće vrijeme u prošlom sadržano.
    Ako je sve vrijeme vječno prisutno
    Sve je vrijeme neiskupljivo,
    Što moglo je biti jest apstrakcija
    Koja ostaje trajnom mogućnošću
    Samo u svijetu razmišljanja.
    Što moglo je biti i što je bilo
    Pokazuje istom kraju,vječno sadašnjem.
    U sjećanju odjekuju koraci
    Kroz prolaz, kojim nismo krenuli
    Prema vratima, što ih nikad ne otvorismoo


    T.S. Eliot


    "Znam koliko toga ne trebam
    da bi bio sretan."
    /Woofman - Apallachian Trail/

    "Toliko je bilo u životu stvari
    kojih sam se bojao -
    a nije trebalo.
    Trebalo je živjeti"
    /Ivo Andrić/


    (...) da ostanemo ovo što smo.
    Sutra. I uvijek.
    Djeca. Ne veliki, ne odrasli.
    Da se ne zavlačimo svako u svoju ljusku,
    da jedno drugom ne dopustimo
    da budemo ono što nismo,
    da ne gledamo vučijim očima
    i da se uvijek prepoznamo
    kada se sretnemo.
    /Tišine - Meša Selimović/




Linkovi