gustirna

petak, 07.11.2008.

ZAJEDNIČKI RAD - UČITI OD GUSAKA


Među mnogobrojnim papirima koje godinama skupljam jer na njima piše nešto zanimljivo, našla sam jedan papir koji je označen kao "Zajednički rad".
Pokušavajući utvrditi kako i kad je taj papir došao do nas, provela sam kratko propitivanje mojih dječaka. Marin koji sada ide u Osmi razred, niječno je odmahnuo glavom i rekao: "Neman pojma".
Luka-maturant, kad sam doprla do njegovog sluha preko slušalica, ovlaš je pogledao i ponovio isto što i njegov mlađi brat.
Bila sam uporna i jedna iskrica se upalila u Lukinoj glavici. Opet je pogledao, ovaj put malo bolje, pročitao što piše i rekao mi:
"Čini mi se da smo mi to radili na "Etici" prije par godina.Zašto te zanima?"
"Zanima me, jer je ovo jako dobar tekst sa jako dobrom poukom."

UČITI OD GUSAKA

Jato divljih gusaka leti u obliku slova V. Mašući krilima svaka ptica stvara uzgon i tako pomaže ptici koja leti iza nje. Leteći zajedno, guske putuju 70% brže.

Ljudi koji imaju isti cilj i smisao za zajednicu mogu puno lakše i brže dospjeti tamo kamo su se uputili upravo zato što jedni drugima pružaju potporu i povjerenje.
-------------------------------------------------------------------------------------------------

Kada divlja guska napusti formaciju, leti puno teže, pa se brzo vraća natrag kako bi se koristila prednostima u jatu.

Ako radimo zajedno s drugima, i mi možemo ostvariti svoje ciljeve puno brže i lakše.
-------------------------------------------------------------------------------------------------

Kad se guska na čelu jata umori, vraća se na bilo koje mjesto u formaciji, a druga guska preuzima čelno mjesto.

U izvršavanju teških zadataka moraju sudjelovati svi članovi grupe - jer kod ljudi, kao i kod gusaka, postoji međuovisnost.
-------------------------------------------------------------------------------------------------

Guska koja leti na začelju povremeno se glasa kako bi ohrabrila one sprijeda da održe stalnu brzinu.

Riječi ohrabrenja i podrške nadahnjuju i daju snagu onima u prvim redovima, pomažući im da održe korak unatoč svakodnevnim pritiscima i umoru.
-------------------------------------------------------------------------------------------------
Kada bolesna i slaba guska ne može slijediti jato, pridružuje joj se bar još jedna guska, kako bi joj pomogla i zaštitila je.

Imamo li barem toliko razbora koliko ga imaju guske, i mi ćemo u nevolji ostati jedni uz druge, kao što uvijek ostajemo kada smo sretni.
-------------------------------------------------------------------------------------------------

Slijedeći put kada vidite jato gusaka, sjetite se da je raditi u grupi
- IZAZOV,
- NAGRADA i
- ČAST !!
-------------------------------------------------------------------------------------------------
Ime autora ovog teksta nisam saznala, ali dovoljno mi je znati da se profesorica Etike u Umjetničkoj školi u Splitu, potrudila to kopirati i podijeliti svojim đacima, te otvoriti raspravu na ovu temu.

Ovaj post ujedno je i moja podrška blogericama Lipoj Mari i Bugenviliji koje su inicirale pokretanje novog zajedničkog bloga PROTIV NASILJA.


P.S. - Molim da me ubuduće zovete GUSKA , jer bit ću jako ponosna ako bar djelomično postignem ono što postižu guske u svom zajedničkom letu.

Pogledajte i poslušajte "Wild Goose Flaps Its Wings" u fantastičnoj izvedbi Mike Oldfielda




-------------------------------------------------------------------------------------------------
PRVI DODATAK

Evo nekoliko linkova sa Googlea koji također govore o ovom zajedničkom radu - "Učiti od gusaka"

1
2
3
4
5

Na kraju još uvijek nisam otkrila tko je autor ovog teksta, ali iz svega zaključujem da jedini autor može biti - TIMSKI RAD. thumbup

-------------------------------------------------------------------------------------------------
DRUGI DODATAK - 21.30 h

Blogerica Big Blue je otkrila stranicu gdje se saznaje istina o autoru rada "Učiti od gusaka" i proslijedila je preko svog komentara.
Pogledajte i vi!

- 17:55 - Komentari (35) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< studeni, 2008 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Prosinac 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Siječanj 2014 (2)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (3)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (3)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (2)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (5)
Rujan 2012 (3)
Srpanj 2012 (3)
Lipanj 2012 (5)
Svibanj 2012 (10)
Travanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (5)
Siječanj 2012 (4)
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (2)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (2)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (3)
Veljača 2011 (3)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (6)

Opis bloga


  • o svemu pomalo,
    nečega puno, nečega malo,
    nekomu previše, nekomu premalo,
    a meni dovoljno.

    O FOTOGRAFIJAMA
    Sve fotografije objavljene na blogu
    moje su autorsko djelo,
    osim ako nije drugačije navedeno.



    Vrijeme sadašnje i vrijeme prošlo
    Možda su oba u vremenu budućem,
    A buduće vrijeme u prošlom sadržano.
    Ako je sve vrijeme vječno prisutno
    Sve je vrijeme neiskupljivo,
    Što moglo je biti jest apstrakcija
    Koja ostaje trajnom mogućnošću
    Samo u svijetu razmišljanja.
    Što moglo je biti i što je bilo
    Pokazuje istom kraju,vječno sadašnjem.
    U sjećanju odjekuju koraci
    Kroz prolaz, kojim nismo krenuli
    Prema vratima, što ih nikad ne otvorismoo


    T.S. Eliot


    "Znam koliko toga ne trebam
    da bi bio sretan."
    /Woofman - Apallachian Trail/

    "Toliko je bilo u životu stvari
    kojih sam se bojao -
    a nije trebalo.
    Trebalo je živjeti"
    /Ivo Andrić/


    (...) da ostanemo ovo što smo.
    Sutra. I uvijek.
    Djeca. Ne veliki, ne odrasli.
    Da se ne zavlačimo svako u svoju ljusku,
    da jedno drugom ne dopustimo
    da budemo ono što nismo,
    da ne gledamo vučijim očima
    i da se uvijek prepoznamo
    kada se sretnemo.
    /Tišine - Meša Selimović/




Linkovi