gustirna

Aaaaa, lipoga li dana danas!

Što je danas lijep i sunčan dan,... tralalala - piva Belan....ja se tako dobro osjećam...tralalala......a baš mi nije rođendan!

Jutros me probudija pikamer - ona mašinerija šta razbija kamen i kuće za rušenje. Zahutali su rušilački građevinski radovi na lokaciji hotel Marjan, pa po cili dan pikamerišu i bagerišu...e da je samo dan...i kad padne noć!
A baš neću grintat sada, grintat ću neki drugi put!
Protegnem se, mista ima kol'ko oćeš, napravilo postelju u Slovenijalesa po posebnoj narudžbi za velike ljude, a posebno kad se uvale dica u sredinu. Druga polovica prazna, mista ima, vrimena ima...mogu kako oću i neću.
Po hodniku svekar šeta i grinta- nešto ga vrti po drobu, crivima, nešto mu kiselo, nešto gorko, nije mu baš sve po guštu.
"Iden ja! Spiza u kužini, Slobodna na stolu." - danas mi se baš ne grinta.
Makinja vozi ko grom, sinjan zadnje misto na parkiralištu i uklizim.
Deset minuta prije 11 sati, nacrtam se na zadano misto i prijavim se na šalter.
"Samo vi sjedite, gospođo. Zvat ćemo vas."
Sinjan lipo misto za sist, nije u gužvi, ali neko me potiho zazove.
Pogledan čovika u crno..."A to si ti! Šta ti ovde radiš?"- nasmijen se prijatelju iz srednje škole.
On, mrtav ozbiljan (cool faca bija i osta), čeka neke nalaze za mater.
Započinjemo priču. Uobičajene priče ljudi u srednjim godinama, roditelji uvate poznije godine i sad je potriba trčat po doktorima. A nije ni nama baš sve u valceru.
Vidin da je nevoljan, obuka crno, a i crni oblaci mu nad glavon.
"Šta je, ali je loše gore u Dugopolju?"
Pogleda me ka da san takla u rak-ranu i odma počeja grintat. Šta će bidan, radi u Slobodnu Dalmaciju, a nedavno ih odselilo iz centra Splita u popularnu Podi zonu , tamo di je prije 20 godin bija samo kamen i ništa više, a zadnjih deset ,niču trgovački centri i poslovne zgrade ka gljive posli kiše. Udaljeno 15 minuti vožnje od Splita.
Nema više: Iden ja učinit reportažu, pa učinit đir priko rive i Matejuške, načulit uši , napunit baterije, pa doć u redakciju oko jedne ure i složit priču samo takvu.
Za to učinit iz Dugopolja triba potrošit puno više vrimena, a i benzine , firma plaća samo pola troška i ne zanima ih di ćeš skupit priču.
Je, razumin ga, nije to jednostavno. I skroz glupavo šta su in to napravili.
Bar je redakcija mogla ostat u centru zbivanja, a ne se kiselit ka kiseli kupus gore u onoj vuko.ebini.
Tila bi ga malo raspoložit, pa navlačin priču na neku lakšu temu i spomenen stan u Kaštila. Ajme! Koja greška! Kardinalna!
Kupija je stan "visoki roh bau" i sad ima muke sa meštrima. A posal u Dugopolju, a bolesna mater u Splitu.
"A moj prijatelju ti si skroz razapet, baš ka Isukrst. Liva ruka u Dugopolje, desna ruka u Kaštila, a noge u Splitu!"-. Oni koji znaju raspored sve tri lokacije, skužit će da je to zamalo pa položaj čovika razapetoga na križu.
I baš da ću ga počet tješit, tako neutješnoga, kad me prozovu.
"Moran poć. Aj drž' se, ne daj se!" - ubacin pozdravno ohrabrenje i oden kroz bila vrata, pa u hodnik livo, pa u sobu desno.
"Dobar dan!"
"Dobar dan!" -mladi doktor u bilu monturu mi se ljubazno smiješi.
Mislin u sebi: "A di je nestala ona starija doktorica od prije 2 godine?" - slažen mrtvoladnu facu i gledan di ću se skinit.
"Jeli vam ovo prvi put?"
"Ne, ovo mi je treći put."
"Dobro. Znači da sve znate. Skinite se do pasa i stanite ispred aparata."
"Može. Nema problema." - skinem se i postavim u stav mirno.
"Idemo, sad ćemo prvo lijevu dojku na postolje. Taaako. Pa ćemo malo pritisnut. Malo će bolit. Pomaknite malo ovu desnu.Taaaaako." - mladi doktor s menon priča ka da nisan sva svoja. A ništa, nek gušta.
"E, prošli put je manje bolilo."
"Ma to van može bit o periodu, o hormonima..."
"Je, je, hormoni sad bujaju tuta forca."
Opet on meni nešto priča, objašnjava. Onda ide:
"Ajmo sad desnu dojku. Taaaaako. Sad ćemo pritisnit. Taaaako. Braaaavo."- klik-klak, vadi ploču za snimanje. Stavlja novu.
"Sad ćemo se okrenit bočno. Prvo aparat, pa ćemo se namistit.
Evo ga, malo se namistit, pa ide prvo lijeeeeva dojka. Taaaako. Pritisnit. Gotovo!" - nema šta, doktor je bez greške. Nema šanse da prvo ide desna umisto live, a pauzuh mi je naštelova na misto, samo tako.
"I još zadnji snimak. Sad ćemo se okrenit. Pazuh - taaaako, ruka - taaako, desna dojka - taaako, pridržite livu malo - taaaako....iiii gotovooooo!
Izvolite se obuć. Sjednite na fotelju. Sad ću ja pogledat snimke."
Ne prođe dugo, eto ga opet
"Dobro je, gospođo! Na prvi pogled! Do sutra će biti gotov detaljniji nalaz."
"Do viđenja!"
"Hvala i do viđenja!"
Usluga na visini. Stvarno sam zapanjena. Je malo bolilo ono pritiskanje, ali ništa strašno. Jednom mi se jedna poznanica jadala kako joj je grozno radit mamografiju baš zbog tog pritiskanja.
Neznan zašto, ali meni nije tako grozno, očito nije nam svima isto iskustvo. I uvik se naručim privatno, jer...naravno...ja to zaslužujem.
I tamo su mi lipo objasnili da pregled UZV dojki i mamografiju triba obavljat najkasnije u okviru 10 -11 dana od prvog dana mjesečnice.
Zašto? Zato jer se u vrijeme ovulacije, i pred sam početak mjesečnice, događaju promjene u strukturi dojke i nalaz ne bude sasvim jasan.
Izlazin...ajmeeee lipoga li dana danas!
Na putu do doma svraćan u SuperKonzuma, napunin kolica potrebitin stvarima. Na izlazu uvik pogledan kakvo je cviće u Tonija, njuškajući među pitarima uspila san sorit jednu drvenu gajbu, nije izdržala moju kilažu.
Pa kad san već slomila gajbu i kad je danas tako lipi dan, poklonila san sebi jednu biljku u pitaru, sa lipin narančastim cvitovima. Piše da se zove Candela - Calathea crocata. Hm, crocata? Podsjeća na krokanat.
Doma - stanje redovno, spremat ručak, kome prije, kome kasnije...ali dan je još uvik lip.
Zasvira telefon....čujen poznati glas iz prekooceanske daljine:
" Sritna ti godišnjica!"
"I tebi, mornaru moj!"

Po hodniku dida šeta i nešto mrmlja sebi u bradu...drob,čaj, kiselo, gorko...

A ne, neš! Ništa mi neće ovi dan pokvarit!



CVJETNI DODATAK - 23.10.2008. - 12.45 h



Kalateja, pametna biljka
Calathea crocata - raskošna lisnata biljka. Preporčuje se staviti je u posudu sličnu akvariju, koja je sklonjena od sunca. Ne treba je izlagati neposredno na sunce, bolje joj je u sjenci.
Idealna biljka za moj stambeni prostor.
Kalateja cvjeta samo kad se za to pripremi u kraćim, tmurnijim jesenjim danima.
Treba je staviti na nešto tamnije mjesto od listopada do prosinca.
Ne treba je više izlagati bilo kakvoj svjetlosti, osim prirodne dnevne (čak ni sobnom osvjetljenju).

Osnove za dugotrajan napredak ove pametne biljke su:
pravilno odabrano mjesto i vrlo brižljiva njega.