E, sad san se baš najidila!
Nedija popodne. Mozak na pašu.
Ručali, završija fenomenalan film "Bogovi su pali na tjeme", ...u mojim rukama daljinski,.... vrtin po programima,...ja bi slušala slavonske tamburaše, ali punker do mene se buni - "Ajme, molin te promini!"
minjan i ulovin reklamu za oni kviz "Moj tata je bolji od tvog tate".
Gledam....vidin na ekranu 3 radna stola sa škafetinima, pomislin-
"Aha, sad će lipo sist i rješavat matematičke kobasice na njima....
Ali!?! Tate nemaju olovke u rukama nego ogromne mace (veliki malj)
i udri!!!! Udri, brale po radnim stolovima!!!!
Gledan i nemogu virovat svojin očima, a ni ušima!?! Grintan!
Punker do mene mrtvoladno kaže:" E, a šta si ti mislila? Ovako je zabavnije,gledat budale kako razbijaju."
Ma nemoj molin te! Šta je ovde zabavno?!
Dica su dovela tate kojima je zadatak da u šta kraćem mogućem roku razbiju radni stol u komadiće i onda kad učini Piiiiing!,
tribaju šta više tih komadićaka pribacit u prozirne kutije di će se mirit ko je više zatuka stol.!!!
Da je ova emisija snimana prije 30 godina onda bi tate slagale dijelove i stvorile novi radni stol i mirilo bi se vrime ko će brže složit stol, a ne ko će ga brže i više razbit! I još bi poklonili stolove dici kojima je potriba!
Punker: "Je, imaš prav. Prije 30 godina bi bilo tako."
Nego kako nego iman prav! Ovo je suludo! I još svi guštaju u tome!
A koliko ima dice koja pišu domaće radove po podu? A?
Zar ne bi bilo bolje da su tate lipo dobili alat za složit radni stol i onda neka Nova TV to pokloni dici koji nemaju radne stolove i pišu domaće po podu, u zahodu, na ulici i pitajtiboga di?
Mogli bi se falit da su napravili jedno humano djelo!
Ovako se mogu falit da potiču razbijačinu kod dice u svrhu natjecateljske igre sa sloganom "Ko je bolji!"
Skupila san svoje očale, čašu u kojoj je još ostalo crne bevande i rekla:
"E, sad san se baš najidila!"
Punker: "Poala, sad ideš odma napisat post o tome!"
o svemu pomalo,
nečega puno, nečega malo,
nekomu previše, nekomu premalo,
a meni dovoljno.
O FOTOGRAFIJAMA
Sve fotografije objavljene na blogu
moje su autorsko djelo,
osim ako nije drugačije navedeno.
Vrijeme sadašnje i vrijeme prošlo
Možda su oba u vremenu budućem,
A buduće vrijeme u prošlom sadržano.
Ako je sve vrijeme vječno prisutno
Sve je vrijeme neiskupljivo,
Što moglo je biti jest apstrakcija
Koja ostaje trajnom mogućnošću
Samo u svijetu razmišljanja.
Što moglo je biti i što je bilo
Pokazuje istom kraju,vječno sadašnjem.
U sjećanju odjekuju koraci
Kroz prolaz, kojim nismo krenuli
Prema vratima, što ih nikad ne otvorismoo
T.S. Eliot
"Znam koliko toga ne trebam
da bi bio sretan."
/Woofman - Apallachian Trail/
"Toliko je bilo u životu stvari
kojih sam se bojao -
a nije trebalo.
Trebalo je živjeti"
/Ivo Andrić/
(...) da ostanemo ovo što smo.
Sutra. I uvijek.
Djeca. Ne veliki, ne odrasli.
Da se ne zavlačimo svako u svoju ljusku,
da jedno drugom ne dopustimo
da budemo ono što nismo,
da ne gledamo vučijim očima
i da se uvijek prepoznamo
kada se sretnemo.
/Tišine - Meša Selimović/