gustirna

nedjelja, 05.10.2008.

KO JE BOLJI? - U ČEMU?

E, sad san se baš najidila!
Nedija popodne. Mozak na pašu.
Ručali, završija fenomenalan film "Bogovi su pali na tjeme", ...u mojim rukama daljinski,.... vrtin po programima,...ja bi slušala slavonske tamburaše, ali punker do mene se buni - "Ajme, molin te promini!"
minjan i ulovin reklamu za oni kviz "Moj tata je bolji od tvog tate".
Gledam....vidin na ekranu 3 radna stola sa škafetinima, pomislin-
"Aha, sad će lipo sist i rješavat matematičke kobasice na njima....
Ali!?! Tate nemaju olovke u rukama nego ogromne mace (veliki malj)
i udri!!!! Udri, brale po radnim stolovima!!!! lud
Gledan i nemogu virovat svojin očima, a ni ušima!?! Grintan!mad

Punker do mene mrtvoladno kaže:" E, a šta si ti mislila? Ovako je zabavnije,gledat budale kako razbijaju."

Ma nemoj molin te! Šta je ovde zabavno?!
Dica su dovela tate kojima je zadatak da u šta kraćem mogućem roku razbiju radni stol u komadiće i onda kad učini Piiiiing!,
tribaju šta više tih komadićaka pribacit u prozirne kutije di će se mirit ko je više zatuka stol.!!!
Da je ova emisija snimana prije 30 godina onda bi tate slagale dijelove i stvorile novi radni stol i mirilo bi se vrime ko će brže složit stol, a ne ko će ga brže i više razbit! I još bi poklonili stolove dici kojima je potriba!

Punker: "Je, imaš prav. Prije 30 godina bi bilo tako."

Nego kako nego iman prav! Ovo je suludo! I još svi guštaju u tome!
A koliko ima dice koja pišu domaće radove po podu? A?
Zar ne bi bilo bolje da su tate lipo dobili alat za složit radni stol i onda neka Nova TV to pokloni dici koji nemaju radne stolove i pišu domaće po podu, u zahodu, na ulici i pitajtiboga di?
Mogli bi se falit da su napravili jedno humano djelo!
Ovako se mogu falit da potiču razbijačinu kod dice u svrhu natjecateljske igre sa sloganom "Ko je bolji!"

Skupila san svoje očale, čašu u kojoj je još ostalo crne bevande i rekla:
"E, sad san se baš najidila!"burninmad

Punker: "Poala, sad ideš odma napisat post o tome!"

I baš oću!naughty




P.S. - Gledajući televiziju prije 30 godina bar sam naučila da triba gradit, a ne rušit.


Evo jedne pankerske od prije tri'es godin...
Kad sam bila mlada pankerica jaaa..


- 16:14 - Komentari (39) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< listopad, 2008 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Prosinac 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Siječanj 2014 (2)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (3)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (3)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (2)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (5)
Rujan 2012 (3)
Srpanj 2012 (3)
Lipanj 2012 (5)
Svibanj 2012 (10)
Travanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (5)
Siječanj 2012 (4)
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (2)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (2)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (3)
Veljača 2011 (3)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (6)

Opis bloga


  • o svemu pomalo,
    nečega puno, nečega malo,
    nekomu previše, nekomu premalo,
    a meni dovoljno.

    O FOTOGRAFIJAMA
    Sve fotografije objavljene na blogu
    moje su autorsko djelo,
    osim ako nije drugačije navedeno.



    Vrijeme sadašnje i vrijeme prošlo
    Možda su oba u vremenu budućem,
    A buduće vrijeme u prošlom sadržano.
    Ako je sve vrijeme vječno prisutno
    Sve je vrijeme neiskupljivo,
    Što moglo je biti jest apstrakcija
    Koja ostaje trajnom mogućnošću
    Samo u svijetu razmišljanja.
    Što moglo je biti i što je bilo
    Pokazuje istom kraju,vječno sadašnjem.
    U sjećanju odjekuju koraci
    Kroz prolaz, kojim nismo krenuli
    Prema vratima, što ih nikad ne otvorismoo


    T.S. Eliot


    "Znam koliko toga ne trebam
    da bi bio sretan."
    /Woofman - Apallachian Trail/

    "Toliko je bilo u životu stvari
    kojih sam se bojao -
    a nije trebalo.
    Trebalo je živjeti"
    /Ivo Andrić/


    (...) da ostanemo ovo što smo.
    Sutra. I uvijek.
    Djeca. Ne veliki, ne odrasli.
    Da se ne zavlačimo svako u svoju ljusku,
    da jedno drugom ne dopustimo
    da budemo ono što nismo,
    da ne gledamo vučijim očima
    i da se uvijek prepoznamo
    kada se sretnemo.
    /Tišine - Meša Selimović/




Linkovi