gustirna

četvrtak, 21.02.2008.

STVARI NISU UVIJEK ONAKVE KAKVIMA SE ČINE

Da li ste nekada rekli nešto što je protumačeno upravo suprotno od onog što ste mislili?
Ponekad se trudiš objasniti što si zapravo mislio reći, objašnjavaš, ideš u detalje, zapetljavaš se sve više, ali opet ne uspjeva. S vremenom primjećuješ kako se to uglavnom ponavlja sa istim osobama.
S nekim ljudima jednostavno se ne uspijevaš uskladiti - totalno nekompatibilne jedinice. S druge strane su drugi ljudi s kojima se savršeno razumiješ. Ponekad ne trebaš ni izgovoriti misao, a ovaj već govori ono što si mislio. Dijalog teče, klizi savršeno, uživaš u svakom trenutku kojeg provodiš s takvom osobom - usklađeni ste - savršeno kompatibilni!
Šta napraviti u odnosu sa osobom s kojom osjećamo da nismo kompatibilni? Naime, ta osoba je ugodna, draga, lijepo vam je u druženju s njom, imate sasvim pozitivne osjećaje u vezi s njom. Ali, kad ste potpuno iskreni i otvoreni, počnu se javljati nesuglasice, ...spoznate da se vaše riječi pogrešno tumače, štoviše da vrijeđaju tu osobu. Počnete sebe preispitivati, mućite se, uvjereni ste da niste tako mislili i osjećali, ali napadnuti ste...želite braniti svoje mišljenje, uvjeriti tu drugu osobu da nije dobro protumačila vaše riječi. Ponekad se to uspije izgladiti, ali već slijedećom prilikom opet nešto nevalja u onome što ste rekli ili napravili. Opet ste zbunjeni?! Mislite u jednom trenutku, možda je ta osoba shvatila baš ispravno, možda se iza mojih riječi zaista skrivala neka zlobna namjera??
Pojma nemam!! Što sam starija, shvaćam da ne treba previše vremena i energije trošiti na takve trivijalne nesporazume, jer obično se i radi o nekakvim trivijalnostima, isticanju nečijeg ega, u stilu - "Otkud ti ideja da mene stavljaš u isti koš sa takvima i takvima?" - Ma, molaj me! Ima toliko važnijih stvari u životu na koje je korisnije utrošiti svoju energiju, od beskrajnih rasprava s ljudima koji te zapravo ne čuju i ne žele razumjeti. Na neki način kao da imaju paučinu pred očima.


Image and video hosting by TinyPic

Jednom mi je prijateljica poslala mailom jednu priču. Neznam ko je autor priče. Možda ste je već čuli, možda i niste.
Meni se jako svidjela i sada osjećam potrebu da vam je poklonim.



STVARI NISU UVIJEK ONAKVE KAKVIMA SE ČINE


Dva anđela putnika zaustavila su se da prenoće u kući jedne vrlo moćne obitelji. Obitelj je bila netaktična i nije im odobrila da se smjeste u gostinjskoj sobi njihove vile. Umjesto toga dali su im mali prostor u hladnom podrumu kuće. Dok su raspremali ležajeve na podu, stariji anđeo ugledao je jednu pukotinu na zidu, i popravio ju je. Kada ga je mlađi anđeo upitao zašto je to napravio, stariji mu je odgovorio, “Stvari nisu uvijek onakve kakvima se čine”.
Slijedeću noć, anđeli su došli da prenoće u kuću jednog vrlo siromašnog para, ali muškarac i njegova žena bili su vrlo gostoljubivi. Nakon što su sa njima podijelili ono malo hrane što su imali, bračni par je dozvolio anđelima da spavaju u njihovom krevetu gdje će se moći dobro odmoriti. Kada su se slijedeći dan probudili, anđeli su pronašli gospodina i njegovu suprugu u suzama. Jedina krava koju su posjedovali, čije je mlijeko bilo njihov jedini izvor prihoda, ležala je mrtva na polju. Mlađi anđeo bio je bijesan i upita starijeg anđela, “Kako si mogao dozvoliti da se to desi? Prvi čovjek imao je sve, i ti si mu pomogao; druga obitelj imala je malo toga, ali je bila spremna sve podijeliti, a ti si dozvolio da im ugine krava”.

“Stvari nisu uvijek onakve kakvima se čine” odgovori stariji anđeo. “Kada smo bili u podrumu one vile, primjetio sam da je u onoj pukotini na zidu sakriveno zlato. Obzirom da je vlasnik bio opsjednut novcem, zatvorio sam pukotinu tako da im onemogućim da pronađu to zlato.”

“Noćas, dok smo spavali u krevetu siromašne obitelji, anđeo smrti došao je po ženu ovog seljaka, a ja sam mu dao kravu. Dakle, stvari nisu uvijek onakve kakvima se čine”.


Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

DODATAK - h23.20. - ŠTO NAM GOVORE SLIKE?

1. slika - u originalu je trebala biti uspravna, ali ovako položena podsjeća na oko, pa sam je nazvala THE SPY ili ŠPIJUN. Sjećate se Doorsa i njihove pjesme "I am the spy in the house of love..."?

2. slika - Penjući se na Kozik, jedan od Mosorskih vrhova, ugledah ovaj kamen i povikoh TO JE VUK ! Meni je to bilo više nego očito, a vama?

3. slika - Da li je to svemirska raketa koja aterira na Čiovo, ili je to nebeska strelica koja pokazuje i pita : Čije ovo? A možda i nešto sasvim stoto?




- 11:46 - Komentari (40) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< veljača, 2008 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29    

Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Prosinac 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Siječanj 2014 (2)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (3)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (3)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (2)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (5)
Rujan 2012 (3)
Srpanj 2012 (3)
Lipanj 2012 (5)
Svibanj 2012 (10)
Travanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (5)
Siječanj 2012 (4)
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (2)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (2)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (3)
Veljača 2011 (3)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (6)

Opis bloga


  • o svemu pomalo,
    nečega puno, nečega malo,
    nekomu previše, nekomu premalo,
    a meni dovoljno.

    O FOTOGRAFIJAMA
    Sve fotografije objavljene na blogu
    moje su autorsko djelo,
    osim ako nije drugačije navedeno.



    Vrijeme sadašnje i vrijeme prošlo
    Možda su oba u vremenu budućem,
    A buduće vrijeme u prošlom sadržano.
    Ako je sve vrijeme vječno prisutno
    Sve je vrijeme neiskupljivo,
    Što moglo je biti jest apstrakcija
    Koja ostaje trajnom mogućnošću
    Samo u svijetu razmišljanja.
    Što moglo je biti i što je bilo
    Pokazuje istom kraju,vječno sadašnjem.
    U sjećanju odjekuju koraci
    Kroz prolaz, kojim nismo krenuli
    Prema vratima, što ih nikad ne otvorismoo


    T.S. Eliot


    "Znam koliko toga ne trebam
    da bi bio sretan."
    /Woofman - Apallachian Trail/

    "Toliko je bilo u životu stvari
    kojih sam se bojao -
    a nije trebalo.
    Trebalo je živjeti"
    /Ivo Andrić/


    (...) da ostanemo ovo što smo.
    Sutra. I uvijek.
    Djeca. Ne veliki, ne odrasli.
    Da se ne zavlačimo svako u svoju ljusku,
    da jedno drugom ne dopustimo
    da budemo ono što nismo,
    da ne gledamo vučijim očima
    i da se uvijek prepoznamo
    kada se sretnemo.
    /Tišine - Meša Selimović/




Linkovi