Priča o kroćenju harfe /izvadak iz Knjige o čaju, Kakuzo Okura /
U klancu Lung Men - Zmajska vrata, čarobnjak je pronašao drvo kiri-vladara šume.
Brončane vitice njegovog korjenja ispreplitale su se sa viticama srebrnog
zmaja što je spavao ispod. Čarobnjak je od ovog drveta izradio čudesnu harfu,
čiju će tvrdoglavu ćud moći ukrotiti samo najveći glazbenici.
Na dvoru kineskog cara, glazbenici su uzaludno pokušavali izmamiti melodiju
iz njenih žica, uspjeli su jedino dobiti grube tonove prezira, sasvim u neskladu s pjesmama koje su htjeli pjevati. Harfa je odbijala priznati majstora.
Pojavio se na carevom dvoru, Pai Ya - najbolji među harfistima. On nježno rukom pomiluje harfu, kao kad bi netko želio umiriti nemirna konja.
Blago dirnu žice, a zatim zapjeva o prirodi i godišnjim dobima, o visokim "planinama i vodama što teku, i sva se sjećanja drveta probudiše!
Ponovno se sladak dah proljeća igrao među granama kiri drveta. Mlađahni slapovi, plešući niz klanac, smijali su se propupalu cvijeću. Ubrzo su se začuli i sneni glasovi ljeta s bezbrojem kukaca, nježnim rominjanjem kiše, kukanjem kukavice. Slušaj! Tigar riče - a dolina odgovara.
Jesen je; u pustoj noći, britko poput mača sjaji! Mjesec povrh mrazom prekrivene trave. Sad zima vlada, i kroz zrak ispunjen snijegom kruže jata labudova i štropotava tuča udara po granju s divljom radošću.
Tada Pai Ya promijeni ključ i zapjeva o ljubavi. Šuma se zanjihala poput vatrena dragana duboko izgubljena u mislima. Gore visoko, poput nadmene djeve, projurio je oblak, svijetao i lijep, prolazeći bacao je duge sjene na zemlji, mračne poput očaja. I opet se ključ izmjeni.
Pai Ya zapjeva o ratu, o srazu čelika i konjima u galopu.
U harfi se podignu oluja Lung Mena, zmaj je jahao munju, tutnjeća lavina provalila je kroz brda.
Zanesen, nebeski car upita Pai Yaa, u čemu je tajna njegove pobjede?
On odgovori: Veličanstvo, drugi nisu uspjeli jer su pjevali samo o sebi.
Ja sam prepustio harfi da odabere temu i nisam odista znao je li harfa bila Pai Ya, ili je Pai Ya bio harfa."
Jučer ujutro zapazih naslov "Talijanske harfistice u Splitu" - jedini europski orkestar koncertnih harfi -" Ventaglio d' arpe" iz Udina, koji čini 17 članova, uglavnom žena, splitskoj publici pružit će rijetko zadovoljstvo. Nastup u Splitu početak je turneje kojom će se talijanska "Lepeza harfi" predstaviti publici u Hrvatskoj. Orkestar je osnovan 2004.g. na inicijativu profesorice Patrizie Tassini koja je ujedno i dirigentica ovog rijetko viđenog sastava.
Osim u Splitu, gostovat će još u Zadru i Rijeci. (prijepis iz članka u Sl.Dalm.)
U trenu se odlučim. Idem!
Odem na vježbu tai-chija i pitam moju taichisticu koja svira harfu u splitskom kazališnom orkestru -" Ideš li na koncert?" - odgovara mi bojažljivo - "Ma baš imamo probu u to vrime, a valjda će me pustit...ma idem, makar picala probu!" - Pa, naravno!!! - došlo mi je da je uhvatim za ramena i protresem -" O čemu pričaš, pa ti sviraš harfu, ako tebe neće pustit, pa koga će?!", ali protresla se ona i sama kad je vidila moj zapanjeni pogled.
U 19.30 sjela sam na svoje mjesto u kazališnoj loži i u išćekivanju početka, škljocnula stanje na bini. Kojim rječima opisati te ujedinjene zvukove harfi koji su strujili sa pozornice i preplavili cijelu dvoranu, dotaknuli svako srce u njoj.
Sjetila sam se našeg žubora vode Žuborio je potočić, hučale su riječne bujice, kapale su kišne kapi, valovi su zapljuskivali obalu, slapovi miline razgalili su moju dušu. I opet moje asocijacije vuku na vodu, ali kad je tako i nikako drugačije. Evo, uvjerite se sami! (nemam izvedbu "Lepeza", ali pronađoh jednu izvedbu valcera "Na lijepom plavom Dunavu")
Ugledavši prazna mjesta (??zar je moguće da ovakav koncert nije rasprodan do posljednjeg mjesta??), nakon pauze, preselim dole, bliže pozornici. Poželih tu divotu osjetiti izbliza, a po mogućnosti i štogod uslikati.
Usred izvedbe "Habanera" - G.Bizeta, zatvorih oči i nađoh se usred mnoštva slapova.
Doživjeti "Lepezu harfi" je zaista veličanstveno. Melem za uši, oči i dušu.
Hvala im što su posjetile moj grad i poklonile nam ovu predivnu večer.
Dok sam tražila da li ima njihovih snimaka na YouTubeu, nisam ih pronašla, ali sam naišla na mnoge zanimljivosti o harfi. Na jednom blogu uživala sam u zanimljivim prilozima.
Možda ste vjerovali da je harfa instrument samo za nježne ženske ručice, ili da je rezervirana samo za klasiku i kazališta? Varate se, baš kao što sam i ja.
Saznala sam da je harfa u Meksiku, kao i ostalim zemljama Centralne i Južne Amerike, vrlo popularan instrument. Postoji čak i vrsta harfe koja se zove Paragvajska harfa. Ima još i Celtska harfa.
Za Irsku harfu već svi znamo, ona je i zaštitni znak Irske države.
Grčki bog Apolon svirao je harfu.
I moja prijateljica svira harfu i baš sam ponosna zbog toga!
Evo još malo umilnih zvukova:
o svemu pomalo,
nečega puno, nečega malo,
nekomu previše, nekomu premalo,
a meni dovoljno.
O FOTOGRAFIJAMA
Sve fotografije objavljene na blogu
moje su autorsko djelo,
osim ako nije drugačije navedeno.
Vrijeme sadašnje i vrijeme prošlo
Možda su oba u vremenu budućem,
A buduće vrijeme u prošlom sadržano.
Ako je sve vrijeme vječno prisutno
Sve je vrijeme neiskupljivo,
Što moglo je biti jest apstrakcija
Koja ostaje trajnom mogućnošću
Samo u svijetu razmišljanja.
Što moglo je biti i što je bilo
Pokazuje istom kraju,vječno sadašnjem.
U sjećanju odjekuju koraci
Kroz prolaz, kojim nismo krenuli
Prema vratima, što ih nikad ne otvorismoo
T.S. Eliot
"Znam koliko toga ne trebam
da bi bio sretan."
/Woofman - Apallachian Trail/
"Toliko je bilo u životu stvari
kojih sam se bojao -
a nije trebalo.
Trebalo je živjeti"
/Ivo Andrić/
(...) da ostanemo ovo što smo.
Sutra. I uvijek.
Djeca. Ne veliki, ne odrasli.
Da se ne zavlačimo svako u svoju ljusku,
da jedno drugom ne dopustimo
da budemo ono što nismo,
da ne gledamo vučijim očima
i da se uvijek prepoznamo
kada se sretnemo.
/Tišine - Meša Selimović/