gustirna

ponedjeljak, 07.01.2008.

DEBELI DOSJE ZA DEBELO BRDO

Ti-ti-ti-ti-ti-ti-ti! Ha!? Tko? Što?- Uzbunija se sat iznad moje uspavane glave. Sati 5.50.
Zar već?! - Još ću samo malo.....zzzzzzz.....NE! Nema još malo! Ajde, dizanje!!
Doduše, nikad mi nije bilo teško dignit se rano kad su ovakve akcije u pitanju. Ako triba, neću ni spavat!
Mater bi mi uvik rekla: "A nije ti teško dignit se rano nedijon, kad triba poć na radne akcije?"
Naravno da nije! Obožavam radne i ine akcije!
Skuham čaj za termosicu, spremam preostale stvari u ruksak za slučaj kiše. Iako sam već optimistično zaključila
da nema više kiše. Malo voća, keksića intregale - danas će mi dobro doći čišćenje organizma.
I pod punom spremom, krenem u noć.
Usput triban skupit zvijezdu Danicu. Na putu, nigdi ni pasa. Eno nje, već me čeka!
Koči, skreni livo, puni okret, otvaran vrata ... "Upadaj!"
Odma me razbudila: "Lipi si prekršaj učinila. Drito priko duple pune!"
"Molim? Koje pune crte? " - počeli su prvi simptomi neispavanosti.
Krećemo i ja opet zabauljam - drito u suprotni smjer! Srića da nema ni pasa!
Čekaj malo! Smiri, skuliraj se, triba doć do Mosora.
Na slijedećem semaforu vidim crveno i kažem glasno: "Crveno je! Triban stat!" - kočim, usporavam, skoro stanem
i.....ko za vraga, produžim i uz to još trubim tipu koji normalno vozi na svoje zeleno.
A judi moji! Totalno sam prozvizdila, a zvizda nigdi na vidiku! lud
Plas! Pljas! Pljas! - Koji ti je? - Pa ti si ozbiljan i savjestan vozač? Vozin dicu, starce, žene, putnike namjernike,
svih i svugdi di kog triba. Skoro da san auto prijevoznik!
Blizu je zborno misto, stanemo tamo, javimo se vođi puta nek zna da ćemo dalje autom. Nekako sam došla sebi
i nastavljamo put do Sitna Gornjeg. Od Žrnovnice vidim u retrovizoru da me u stopu prati neki plavi autić. Poznat mi je.
Sigurno grinta šta san ovako usporena, a šta ću mu ja?!
Stigosmo. Lipo se uparkiram i pružam ruku za ugasit svitla, a ono botun na nuli. Zar nisam uključila farove?
Stiže i onaj plavi autić i uparkira se odma kraj mene. Izađe Brod iz Plave ptice
i odma mi peta: "A to si ti! Baš san govorija - ma ko ovo vozi, a nije svitla upalija?!"
Dobro, dobro. Sve san lipo ispovidila o jutarnjem bauljanju do Sitna Gornjeg i sad mogu poć odradit pokoru.
Krenuli smo prema Lugarnici u koloni po jedan


Image Hosted by ImageShack.us


U ugodnim razgovorima stigosmo do Lugarnice. Pogledam na pučinu i vidim ovo:

Image Hosted by ImageShack.us


Od Debelog brda vidili smo tek ovoliko:

Image Hosted by ImageShack.us

Zadovoljno primjećujemo kako su vridne ruke planinara obnovile ovaj puNtokaz.
Opraštamo se od Lugarnice i većine dobro ugrijanih planinara koji su ostali kraj tople peći prije spuštanja do Žrnovnice.
Ostavljamo za sobom poluprazne boce šampanjca:


Image Hosted by ImageShack.us


Dok sam veselo gacala po blatu, začujem zvukove Fieste iz mog đepa - zvoni mi mobitel:
"Ej, mama! Jesi li ti gore na planini?" - pita me Bojs stariji
"A, jesan!" - s čuđenjem u glasu. Pa, zar se to ne zna?!
"A jesan li ja tebi govorija da bi nas nekoliko išlo u Zagreb?" - počelo je s zaobilaznim pitanjima
"Ne, nisi. A kad mislite ići?" - učinija mi se prvi grop
"Pa, sad! U stvari, danas, neznam tačno kad kreće bus."
"Ma nemoj! I to mi tek sad kažeš?!" - zagropala su se još dva gropa. Najradije bi mu rekla - Ne možeš! - ali nema
koristi s ove pozicije. - Bip-bip-bip- nestade signala.
Ah, ti izviđači! Nađu se navečer i onda se pitaju: "A šta ćemo radit do kraja praznika?"
"A idemo izvidit šta ima po Zagrebu! Nismo odavno!"
I dok sam ja mozgala kako starijem Bojsu dojavit upute prid odlazak u Zagreb - (pare uzmi tu i tu, obuci se toplo, gore je snig i ladno je, uzmi još promine, nemoj zaboravit, čuvaj se, pazi se... od svega navedenog on će najbolje ćut ono prvo.) - za to vrime je Dujina gojza probala da li je ovo led ili neki deterdžent:


Image Hosted by ImageShack.us


Pažljivo su se proučavali puNtokazi:

Image Hosted by ImageShack.us


A golupčići su gugutali ispod kišobrana za dvoje:

Image Hosted by ImageShack.us


Sve u svemu, ono planirano čišćenje organizma je otpalo jer je neplanirano uletija ražešćeni pašta fažol.
Na povratku, moja utroba izgledala je otprilike ovako:


Image Hosted by ImageShack.us


Sve se lipo razgropalo i raščistilo na ugodnom druženju kod naših odsutnih prijateljica.
Na kraju smo zaključili da za iduću godinu triba rezervirat ovakvo vrime i pogled:


Image Hosted by ImageShack.us

- 22:39 - Komentari (20) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< siječanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Prosinac 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Siječanj 2014 (2)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (3)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (3)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (2)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (5)
Rujan 2012 (3)
Srpanj 2012 (3)
Lipanj 2012 (5)
Svibanj 2012 (10)
Travanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (5)
Siječanj 2012 (4)
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (2)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (2)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (3)
Veljača 2011 (3)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (6)

Opis bloga


  • o svemu pomalo,
    nečega puno, nečega malo,
    nekomu previše, nekomu premalo,
    a meni dovoljno.

    O FOTOGRAFIJAMA
    Sve fotografije objavljene na blogu
    moje su autorsko djelo,
    osim ako nije drugačije navedeno.



    Vrijeme sadašnje i vrijeme prošlo
    Možda su oba u vremenu budućem,
    A buduće vrijeme u prošlom sadržano.
    Ako je sve vrijeme vječno prisutno
    Sve je vrijeme neiskupljivo,
    Što moglo je biti jest apstrakcija
    Koja ostaje trajnom mogućnošću
    Samo u svijetu razmišljanja.
    Što moglo je biti i što je bilo
    Pokazuje istom kraju,vječno sadašnjem.
    U sjećanju odjekuju koraci
    Kroz prolaz, kojim nismo krenuli
    Prema vratima, što ih nikad ne otvorismoo


    T.S. Eliot


    "Znam koliko toga ne trebam
    da bi bio sretan."
    /Woofman - Apallachian Trail/

    "Toliko je bilo u životu stvari
    kojih sam se bojao -
    a nije trebalo.
    Trebalo je živjeti"
    /Ivo Andrić/


    (...) da ostanemo ovo što smo.
    Sutra. I uvijek.
    Djeca. Ne veliki, ne odrasli.
    Da se ne zavlačimo svako u svoju ljusku,
    da jedno drugom ne dopustimo
    da budemo ono što nismo,
    da ne gledamo vučijim očima
    i da se uvijek prepoznamo
    kada se sretnemo.
    /Tišine - Meša Selimović/




Linkovi