+300.
+5.

what a day.

upoznala sam trnje. po noci. i stajala sam iznad save, jedno 20ak metara. ispod mosta.
znam po kojem prozoru treba kucati ;)
paramlinska je prije bila jedna ulica, a sad je tri. zasto? jer su nove izgradjene.
pretrcala sam slavonsku s njim. oba smjera.
stajao je na vratima 15 minuta i nisam ga skuzila do jednog trena. otisao je na mock i vratio se. cekao me. osvojila sam prvu nagradu na kvizu o poznavanju britanske kulture, s nekim random likom. on je trebao biti taj random lik, ali nije.
setali smo sat i po. sami. i pricali, pricali. pokazivao mi je svasta. i hodao je metar-dva ispred mene.
opet klizanje sljedeci vikend. nije htio danas. 10kn. algoritam je bio zatvoren.
cpe practice tests. ide na ispit u 12. mjesecu, kao i ja, iako je prvo rekao da ce ici u 6.
speaking u srijedu je bio kul. jesus christ, i can speak. and that actually sounds quite good.
internet mi krepava i ne volim kad se to dogadja.
ove godine je milijun dobrih koncerata.
zvala sam ga u budimpestu preko ljeta. "kul ideja. nadam se da cu imat para :D"
volim sto sam govorila s njim iako, po slaganju parova, nisam trebala.
volim sto ne postoji pritisak.
ali ne volim sto uvijek postoji nesto sto mi govori da nece upalit.
some things come naturally. some may seem like one thing to one person, and the other to someone else.
tako je kako je. najbolje ne razmisljat i radit ono sto ti dojde u tom trenutku.


i think i love you.