ovaj mjesec:
jesam: i dalje sam ja.
izlazim: do staraca na ručak i nazad doma. i na ispite. tu i tamo na neku pivu.
citam: retardirane slajdove za faks. #ogorcena #dosadno #nedamise #hashtaghashtaga
slusam: dakle, trenutno je 6.7.2015. 00:58, ja slusam tokio hotel. ne osudjujte.
vjezbam: pozdrav suncu tu i tamo.
ucim: projektiranje picki materinih i linearne kurcine.
pisem: ne pisem. nisam kreativna. prepisujem slajdove jer tako najbolje ucim.
jedem: vjecno.
gledam: u monitor. susjedima u stan.
razmisljam: o tome kako je daleko. o tome kako tijekom ispita duvam ko besna. samo idu. jedna za drugom.
zivcira me: sto kasljem. usred ljeta. sto imam linearnu kurcinu za jesen. sto jos uvijek nisam gotova s ispitima. prvo ljeto ikad da imam nesto jos na jesen, bljakica. sto nisam dobila prvi odabir za erasmus. jos uvijek. nekad. malo manje. ali da. sto mi mozak radi sto na sat s idiotskim scenarijima pa se samo rastuzim jer ne vjerujem sama sebi nego se propitkujem nonstop.
visim na: prozorskoj dasci s cigaretom u ruci. sve manje, ajde, jer me grlo boli jer sam prehladjena. dap. na plus tristo.
bojim se: da ne roknem linearnu kurcinu na jesen pa da nastanu komplikacije s avionom i odlaskom do njega u rujnu i generalno sjebavanjem erasmusa sljedeci ljetni semestar.
veseli me: sto ce doci uskoro i sto cemo ici na more i sto je sunce i sto me pokusava oraspoloziti cak i kad sam za kurac i sto ga volim.
ne volim: eno mozak. pusti srce malo da djeluje. onako, fino, kako spada da djeluje. sto sam nenadano roknula ispit. golubove na tavanu koji premecu stvari bokte imam osjecaj ko da neko zivi gore. citat svoje postove iz 2007. i facepalmat se jer sam bila retardirana. to cu vjerojatno radit i 2023.
volim: njega. mislim da je to nekad sasvim dosta. pa i sad.


~ idem corkat.