06.04.2014.
sjedila sam na stepenicama pred faksom i razmisljala o tome kako pisem opservacije zivota oko sebe jer je bio tako jedan suncan dan i svi smo bili nekak veseli i sjedila sam sama pred faksom i zamjecivala sitnice kod drugih ljudi koje su me natjerale da razmisljam o tome kako cu ih opisati u svom postu
pa sam ih zaboravila.
20.04.2014.
znate, postoji ta jedna određena osoba s kojom se mailam zadnjih pola godine.
izgleda da je ta osoba meni rekla puno stvari koje nikome drugome nije rekla.
ikad.
o sebi, jelte.
puno neobičnih stvari, stvari s kojima se ljudi ne susreću baš svaki dan.
stvari koje mogu biti plod mašte te osobe (u kojem slučaju osoba ima izvanredno plodnu maštu),
a isto tako stvari koje mogu biti bolno istinite.
bolno, da, mislim da je to riječ koju sam htjela upotrijebiti.
obećala sam toj osobi da neću nikome ništa reći,
ali sad je došao red na mene da pričam.
jer sam tijekom mailanja napisala par stvari koje očito malo kopkaju tu osobu.
nisam sigurna želim li išta ispričati
i imam li uopće šta za ispričati
kad nisam sigurna što da mislim.
što da jesam.
što da postanem.
što da želim.
što da radim.
što bilošto.
//to što sam izjavila nije povezano s neobičnim stvarima te osobe.
nisam sigurna želim li išta podijeliti s tom osobom.
čitav naš "odnos" je relativno čudan.
osjećam se čudno kad čitam mailove te osobe i kad odgovaram nazad.
neugodno čudno.
nekad kao i da se radi budalu od mene.
samo se želim maknuti,
a možda to ne želim.
mislim da mi fali tag mazohizam na zadnjoj rečenici
tko sam ja?
i tko je ta osoba s druge strane?
17:22 ,
Komentiraj { 3 }
Print