nekad me stvarno pukne da napisem nesto. mozda i ne tako konstruktivno.
al onda stanem, jel, i ne napisem jer, hej! ja sam faca koja ima post po mjesecu. mozda dva. ne vise jer ne vodim dnevnik da moram pisat sta se, di, kako i zasto se desilo danas ili bilo koji drugi dan.

dakle, kolegice...


***

i tak, jel.
kuzis, izadje sunce i odmah sam bolje.
jedan od razloga zasto ne volim zimu. mislim, ono, jes, bozic, nova, rodjendan, snijeg, tralala.
al manjak sunca i optimizma i svi smo nekak... bla.

objasnite mi, kako to mislite, sunce?


***

i pisem kao navijena. mora da su droge nekakve.
i pricam, zapravo, kao navijena. i malo... neartikulirano. zalaufam se, pricam besmislice, ljudi mi se smiju, meni se jezik plete, nitko nista ne kuzi.
a oci...

sta je sad, sta spavas? a jutros si dosla na faks, a oci ovolike!

droge, frende. droge. kazem ja.


***

i vrazji fejsbuk. fuj to. a nisam karakter da ga izbrisem. bas izbrisem.

"ajme, kak bi mogla bit s nekim ko nema fejsbuk? ja to ne bi mogla"
ma bravo za tebe.


***

i volim sekciju! boze, kako zakon utrosenih 45 minuta, na smijeh i zafrkanciju. i ples, fkors.

sta cemo sad?
sta ja znam, ti vodis.


***

ietotgavraganečutezvatnakavujos. nastradobi.

[question] empty [/question]


***

jeste ikad prali samo siske ujutro? ono. manjak vremena da operete grivu, pa operete samo siske i ostatak kose svezete u rep da se ne kuzi bas toliko da je kosa masna?


***

vjerujete li u musko-zenska prijateljstva? tako isklisejizirano pitanje.
ajmo dalje, teta asistent. nejte bit naporni.


***

mozete li mi reci, u kojem intervalu osciliraju vasa raspolozenja? po mogucnosti s tocnoscu na jednu decimalu.


***

veliki uporno zezaju male
izgovoreno nista vol. II

volim.

prije par dana sam dobila poriv napisati nesto.
ali bila je jos veljaca.

i zna.
i meni se ne da trazit.
zasto jednostavno netko ne naleti? onako, lezerno.

kave. kavA.
ali tek za mjesec dana.
sugave pticice. nadam se da se poruka izgubila negdje po putu.

pola litre vina i điranje po ribnjaku, fuck yeah.
ma zajebancija, frende.


nemam nesto konkretno za ponuditi, osim mozda konvergencije nekog reda...
...ili mozda ipak nekog izvoda i/ili dokaza?
i otvorenog prozora.

otvoren prozor, otvorene mogucnosti.
i zrake sunca.
kao da je proljece... samo sto nije bas tako toplo.
hladan zrak.


da barem ja mogu tako lako lagati
fali nekad muski zagrljaj


pozelih nesto novo.
i tek sad skuzih da je pola dva.
ne, nisam to pozeljela.
grozno je imati pa nemati, sad kuzim tek.

grize to.
neimenovani lik iz grupe kojem, ocito, ne znamo ime.
di si, tko si, sta si?
daj. padni na mene. doslovno.
pliz.
hvala :)

nesto iznenadno i...
spontano.


i nije li grozno biti okruzen ljudima, a opet se osjecati usamljeno?