volim.

prije par dana sam dobila poriv napisati nesto.
ali bila je jos veljaca.

i zna.
i meni se ne da trazit.
zasto jednostavno netko ne naleti? onako, lezerno.

kave. kavA.
ali tek za mjesec dana.
sugave pticice. nadam se da se poruka izgubila negdje po putu.

pola litre vina i điranje po ribnjaku, fuck yeah.
ma zajebancija, frende.


nemam nesto konkretno za ponuditi, osim mozda konvergencije nekog reda...
...ili mozda ipak nekog izvoda i/ili dokaza?
i otvorenog prozora.

otvoren prozor, otvorene mogucnosti.
i zrake sunca.
kao da je proljece... samo sto nije bas tako toplo.
hladan zrak.


da barem ja mogu tako lako lagati
fali nekad muski zagrljaj


pozelih nesto novo.
i tek sad skuzih da je pola dva.
ne, nisam to pozeljela.
grozno je imati pa nemati, sad kuzim tek.

grize to.
neimenovani lik iz grupe kojem, ocito, ne znamo ime.
di si, tko si, sta si?
daj. padni na mene. doslovno.
pliz.
hvala :)

nesto iznenadno i...
spontano.


i nije li grozno biti okruzen ljudima, a opet se osjecati usamljeno?