....Zivot se ne broji sekundama, vec trenucima koji su ti oduzeli dah....
30.05.2006., utorak
..............sve ispočetka.............
 joj taj petak, zbilja je bio koban dan za moje već raspuknuto srce.... opet sam poludila za njim... kad sam ga vidjela tamo, bio je tako sladak, tako neodoljiv, ma savršen... i sad opet moram prolazit sve iz početka... sad sam zaluđena s njim, a znam da će opet napravit nešto što će mene slomit i opet ću patiti.... ovih dana mi se u glavu uvukla čudna misao, a sve je počelo snom gdje je on trebao doći nešto do mene, nemam pojma, i kao poslao mi je poruku da će doć, ali da mora prvo nešto obavit s curom, nešto u tom smislu... doduše nije to ni bitno, u cijeloj toj priči najbitnija je riječ CURA.... ne mogu prestat razmišljat o tome šta će se dogodit kad on nađe curu, i ta me misao ubija, ne da mi da spavam, da normalno živim.... znam da je sad dok je slobodan sve ok, ali kad si nađe curu onda sve propada, onda je definitivno sa svim gotovo i stvari neće biti kao što su do sad bile... sve će se promijeniti... užasava me sama pomisao na to... jer ga tako gubim.... upotpunosti.... i samo se nadam da se to neće uskoro dogoditi, bar ne još koji mjesec dok odem na fax... i svi vi koji mi govorite da pokušam nešto.... eh pa nije to tako lako, kad sam ga prvi put pitala jel imamo šansu, rekao je ne, i naveo razloge da nismo iz istih svjetova(štogod to značilo) i razlika u godinama... mjesec dana nakon toga kad sam ga zvala na tulum kod sebe prva reakcija je bila super, a druga kako on misli da to nije pametno zbog onog šta sam ga pitala prije.... i tad sam ga uvjerila da smo frendovi, da ne želim ništa više, i na kraju je došao na tulum... i kako sad da poduzimam nešto nakon svega toga... prvi put smo bili samo poznanici, i nisam imala šta izgubit, a opet me zabolio njegov odgovor... ali nakon toga, ni sama ne znam zašto, počeli smo se više i dopisivat tu i tamo bit zajedno u društvu u gradu i kako sam ga onda mogla zaboravit... i sad smo kao frendovi.... i znam da nemam šta izgubit ako ga pitam, ali opet dovoljan bi gubitak bio samo to što bi sve to prestalo nakon ovog puta... i zato ostavljam sve vremenu i nadi... on ima još svega 3 do 4 mjeseca da shvati neke stvari i da poduzme nešto... a ako do tad bude sve po starom... odlazim na fax i više me ništa ne veže za ovaj prokleti grad u kojem živim... a samo da je sve bilo onako kako je po meni trebalo, već bi 6 mjeseci bili u vezi... eh... i totalno sam razočarana, u svemu, u ljubavi u životu... ma svemu... ali ne želim dopustiti takvim stvarima da me bacaju u depresiju... jednostavno želim biti jača od toga... i mislim da će me samo jedna stvar dokrajčiti, a to je ako on nađe curu, i samo se nadam da će se strpiti još tih par mjeseci... |
27.05.2006., subota
yesterday
 ah baš mi je bilo zakon jučer na tom otvorenju.... za početak piće je bilo besplatno, zakon... odmah smo počele tuć po bambusu... a mene je 3. već drmnuo... but ok... živa sam... samo malo  došle mi tamo sjele i gledam ja okolo naokolo ali nema prizora koji želim.... kad nakon nekih 20ak minuta ugledam ja njega, okrenut leđima skroz na drugoj strani terase.... al pogled je bio solidan  kasnije su me cure nagovorile da ga odem pozdravit, i iako je meni to bilo glupo otišla sam... i tak malo smo popričali i ja se vratila za stol... joj imao je crnu majicu, ma bio mi je presladak, i još kad mi se nasmije... ma joooj nije meni lako...kasnije sam mu poslala poruku da se frendica ljuti jer ju nije došao pozdravit(to je ona rekla da pošaljem) i malo smo se zezali preko poruka, pa je došao do nas... i takkkk cure su otišle oko pol 12 doma, tako da smo na kraju ostale frendica i ja same... i kako smo njih pratile, kad smo se vratile, stol nam je bio zauzet pa smo išle napravit krug po bircu i srele curu iz susjednog razreda koja je btw stajala praktički u društvu s NJIM, ostale smo s njom i malo pričale o maturalnoj koja se bliži i tako... i oko 12 je frendici dosadilo i htjela je doma  ... tako da smo otišle onda... kad sam prolazila pored njega pozdravila sam ga... a joj, bio je "kao malo" pijan... i tak pita zaš već idemo ovo ono... i to je bilo to... otišle smo doma, i zasjele za kompić, da igramo neku mutavu igricu u dvoje na koju smo se navukle, obadve, ne zna se koja ju više voli igrat, a bome ni koju više živcira.... i tako igramo mi kad dođe meni poruka na mob... ja samo da pogledam od koga je pošto smo bile u sred igrice, i vidim on... naravno da me za igricu bilo briga... napiso je gdje ste.... onak mislim si pa rekla sam mu da idem doma, but ok... i napišem da smo kod frendice... i to je bilo to....i ja bi danas tak išla u grad, a nemam s kim :((((((((((((((((((((((((( šmrc!!!!!! jedna mi je frendica u svatovima, drugim dvjema se neda, to je od moje naj ekipice, a sad tko zna možda odem s nekim iz razreda... vidjet ću.... a tak bi išla.... ma joj... koma...    ajd  Zar život tako gorak mora biti, voliš nekog ko tebe ne voli. živiš u nadi za njegovu ljubav a sa istinom se moraš suočiti da njegova nikad nečes biti... |
25.05.2006., četvrtak
life
 malo sam čitala blogove i vidjela kako po dosta blogova ljudi mojih godina, čak i mlađi pišu kako im je dosta života, kako je on jadan, glup dosadan, kako im se u životu ništa lijepo ne događa. u biti kako jedva čekaju da on završi, također sam naišla na link za stranicu na kojoj se kao izračuna datum kad ćeš umrijeti, i tamo sam vidjela koliko mi je sekundi ostalo do kraja... ne vjerujem da kompjuter može proreći dan smrti, jer ipak tu postoji jedna viša sila.... ali opet te sekunde koje samo "cure" navele su me na razmišljanje.... o prolaznosti života... o tome kako život ide a mi to ni ne shvaćamo, kao da prolazi mimo nas, i tu više nema povratka natrag, on nam ne dupušta da se okrenemo i krenemo u suprotnom smjeru, ne dopušta nam da izbrišemo nešto šta smo učinili, ili da to napravimo na neki drugi način, kako nam se čini ispravnije, ne dupušta nam da se zadržimo u jednom lijepom trenutku, samo ide, ide, prolazi.... kad gledam, živim već 18 godina, i sve je to tako brzo proletilo, na početku školske godine kraj nam se čini tako dalekim, ali on ubiti dođe toliko brzo da se ni ne snađemo, evo ja sam završila sa srednjom školom, a kao da sam jučer bila na upisima, mučila se u 1. razredu, i jedva čekala da odem iz te škole.... sve to samo prolazi.... i ne znam kako onda netko može razmišljati o tome da želi umrijeti, zbog čega... zato što ima par nesretnih dana....kad ga u životu čeka još toliko sretnih trenutaka, ali i problema, jer opet da nema tih problema i tužnih događaja, i da nam je sve divno krasno mislim da nebi ni znali cijeniti sreću... pa ni je nemam neke sreće u životu- ljubavi itd. ali opet ta sreća ne dolazi sama, i mi se moramo potruditi.... jer ako samo plačem i sažaljevam se nad sobom kako me osoba koju volim ni ne gleda, kako mi se starci stalno svađaju, kako mi ponekad ništa ne ide od ruke i još milijun stvari naravno da bi mi dani bili dosadni, loši i ispunjeni tugom i pesimizmom.... ali zato se ne obazirem na to, ne dam da mi to pokvari raspoloženje(doduše ne uspije mi to uvijek ali bar se trudim), veselim se sitnicama, i činim neke stvari za sebe kako bi mi dan bio što ljepši i kako mi nebi bilo dosadno, i tužno u životu... jer mišljenja sam da sami krojimo svoju sudbinu pa tako i sreću, i ako odmah u početku sve srežemo sa pesimističnim razmišljanjima naravno da ni ne možemo bit sretni.... tako da i kad je najgore uviek treba postojati nada i želja za boljim sutra.... eto dobila sam nadahnuće pa sam to htjela podijelit s vama... a sad malo šta ima kod mene... jučer je bio taj ludi dan, ma bilo je ok, niš posebno, išli smo u tu vikendicu koja je btw i pripizdini s oproštenjem... koma ni nema ceste nego je sve u makadamu i blatu, a još je i kiša padala.... ali lijepo je tamo, priroda, zelenilo itd...uglavnom išao je cijeli razred, skoro, samo 3 nije došlo, i u početku je bilo odlično, plesali smo pjevali, roštiljali, čak nas ni kiša nije omela i iako smo imali natkriveno plesali smo i po kiši.... sve dok nismo saznali da treba doć još ljudi tj društvo od cure čija je vikendica... mislim ok to je njena vikendica i ima pravo zvat koga hoće, ali na kraju je tih ljudi bilo više od nas i svi su stariji od nas, a ni ne poznamo ih... ipak je to bio naš ludi dan, naša fešta, oni su mogli feštat neki drugi dan kad god su htjeli, ali dobro tako je ispalo i šta sad... tako da smo se mi već u 9 pokupile doma, što ni nije bilo tako loše jer sam jutros morala u zagreb u šoping.... i tako je prošao ludi dan... ništa posebno ali opet ok, ma nema veze, već smo se nas par dogovorili da radimo reprizu.... šta se ljubavi tiče to je 0 bodova, ni traga ni glasa... ali sutra bi ga trebala vidjet pa se veselim tome, i jedva čekam... eto toliko... Life I saw my ID and it wasn't me, it was someone else's identity. Why do I need to prove myself? And who is the judge of my sanity? Roaming throuh my old emotions I find new feelings of misery I bet with my soul to get beck the truth where I will face reality. Life is a book and you gotta read it. Life is a story,you gotta tell it. Life is a song and you gotta sing it. You've got to know how to live it. Walking around,some thoughts on my mind I search for a place where I'll be free From all that is said and all that's been done. It'll be hard to find it inside of me. I know that I've gotta try No one can see me cry I can't take it anymore I must find a way to let myself go Ooh yeah (Life is a,life is,life is,life is) Life is true,you know it,don't you?! i još jedna pjesma koja me podsjeća na jučerašnji ludi dan..... Maturski rastanak Rodjeni smo svi u isto vreme uvek bili kao jato ptica jos veceras, onda ko zna kada setno gledam draga lica zora je, zora je a nama se kuci ne ide Maturski rastanak ni u pesmi nije lak gde ces ti, gde cu ja ko to zna, ko to zna Devojke su vec odavno bose sminke im po licu razlivene a i momci nocas brisu suze sa par pica salivene zora je, zora je a nama se kuci ne ide |
21.05.2006., nedjelja
 ...još uvijek sam bolesna... moje školovanje u srenjoj školi traje još svega dva dana, i onda ludi dan, cijeli razred ide u neku vikendicu, trebalo bi bit super, a vidjet ćemo, ne znam oću moć pit, jer još nije sigurno s čijim ćemo autom ić, ali nije mi to toliko ni bitno... i tako, ma samo jedva čekam da završi... prolazim sa 4.2 ili 4.3 nije još sigurno... a moglo je i bolje, ali koliko sam ja učila ove godine ovo je super, ma zadovoljna sam sa svime... ljubav.... a niš... svako malo se odlučim kako ga želim prebolit, a bojim se to napisat jer ne znam koliko će me držat ta želja... ma ni sama više ne znam šta ću, već sam luda od toga svega... čuli smo se u petak, i jučer, a i vidjeli smo se u gradu... stajali zajedno u društvu, again, i ništa, mislim da je vrijeme da konačno shvatim da je prijateljstvo sve što će ikad bit između nas... ipak previše toga nas dijeli... eh ovo se događa kad racionalno razmišljam... inače je on savršen za mene, ako je srce to koje bira... ma ja sam ...ali bit će bolje...u gradu je bilo ok, sprdnja.... frendica i ja imamo novu riječ koju svako malo upotrebljavamo, auswinkl-ili kak se već piše, ne učim njemački pa ne znam, al baš je luda riječ... sinoć nam je sve bilo auswinkl... ma nismo mi normalne... oko tri, kad nam je dosadio disco, otišle smo u ured, a ja sam bila toliko umorna da sam na kraju prispavala malo na stolu... kad zvoni mi mob, on, pita di smo, kao on je ispred pa da mu dam cd-e koje sam mu spržila... a ja kad se tak naglo probudim ne funkcioniram baš najbolje... ubiti se skoro ni ne sjećam da je bio... ugl dala sam mu cd-e, on se zahvalio i otišo.... i tako je prošla još jedna subota... nisam razočarana sa svime, opet sam u raspoloženju kad mislim da ga mogu prebolit, i mišljenja da možda ipak nije za mene... još kad bi me to držalo bar neko dulje vrijeme bilo bi super... trenutno slušam Tošea, nisam ga ful dugo slušala, a lik ima tako predivne pjesme, znam da sam ga prije godinu dana stalno slušala, i obožavala jednu pjesmu, i upalim njega u winampu, i ta pjesma počne prva svirat, samo sam slušala riječi i plakala, tako predivna, i iskrena pjesma... Kad srce plati stari dug Kucneš u sitni sat Ne znaš da nisam sam Njen je dah pored mene sad Spava mi na grudima Želiš da budem tvoj suza u oku sja idi kad te molim nisam covjek ja koga si zamišljala Kad srce plati stari dug Kad laste odlete na jug Ja mogu s vremena na vrijeme Da ti budem samo drug Kad srce plati stari dug I kada shvatiš da sam njen Ti ljubav pocepaj i znaj da sve je Tren |
18.05.2006., četvrtak
 joj, bolesna sam... koma.... grlo me počelo bolit još prije dva tjedna, ali sad sam se totalno razbolila... kišem kašljem šmrčem, sinoć sam imala temperaturu, uspjela sam zaspat oko 1, a nakon toga sam se svakih sat vremena budila sva mokra od znoja... užas, mrzim bit bolesna... a još da stvar bude gora MORAM u školu jer se zaključuju ocjene ovaj tjedan tako da ne smijem izostajat, a mene baš sad to uhvati, i još me sve boli, ubiti osjećam se ko da sam umrla prije 3 dana, pa sad nek ja učim... killin me softly....a kod doktorice me već sram ić jer sam u mjesec dana već dva puta bila po ispričnicu... ma joj... u školi je inače sve super, počela sam dizat ocjene, i tako ... ma super je i jedva čekam kraj.... taj ludi dan kad ću im svima reć zbogom, na čak mjesec dana-do mature.....a ljubav..... ma stagnira, ništa se nije dogodilo, nit smo se čuli nit vidjeli, a možda je ipak tako najbolje, ma ne znam, sve je ok dok ga ne vidim, osjećaji miruju, ali kad ga ugledam... raspad sistema... više me ne kopka ono šta su ga popljuvale, ne znam, to šta one govore ne može mi pomoć da ga prebolim, ubiti mi to previše ni ne znači, ali mi ipak nije drago zbog toga, ali dosta mi je pomogla frendica koja ga je također popljuvala, ali na kraju mi je rekla... evo da citiram- "nemoj se brinut zbog toga. gledaj to ovako-svako ima pravo na svoje mišljenje, druga stvar mi ga ne vidimo tvojim očima i ne možemo to. ponekad je dovoljno imati samo svoje mišljenje. pusti druge, uključujući i mene. ti ćeš najbolje sama znati kad će tom svemu doći kraj, ti ćeš sama shvatit kakav je on. tvoji prijatelji, mi smo svi uz tebe i što god ti odlučiš usprkos našim mišljenjima mi ćemo te podržat. i samo je to važno. zapamti. te volim jako" to me malo oraspoložilo taj dan... njega ću valjda vidjet u subotu, a ne znam za sad me baš briga za to, ali znam da će bit sasvim druga priča kad ga vidim, pa .... a vidjet ću... šta bude bude, ali ne nadam se više ničemu previše...  pusa svima, pozzzzz Neotporna Bezim iz ovoga grada u njemu tebe sam srela i svoje srce na bol osudila gde si i s kojom si sada mislim, ma nebi to smela jer tvoja svaka laz me ubila ovo je losa nedelja, losa godina Kad te vidim, gubim tlo pod nogama tako neotporna sam na tebe ja bih s tobom prvi put sve probala ti dobar samo si za sebe kad te vidim, gubim tlo pod nogama tako neotporna sam na tebe lako bih iz ovog grada pobegla ali kako da pobegnem od sebe Bezim iz ovoga grada jer sva me secanja guse ti iza svakog lica vrebas me gde si i s kojom si sada dok moji snovi se ruse i sebe mrzim jer jos volim te ovo je losa nedelja, losa godina |
15.05.2006., ponedjeljak
disappointed
 danas u školi je bilo ok, frendica i ja smo došle na 1. sat, malo kasnile... da bi se ispostavilo da imamo tjelesni-plesanje i prvi sat, a počelo je u 1, mi naravno nismo imale blage o tome, da bi se profesor počeo derat na nas, pa smo se mi laganini okrenule i otišle s tog sata... i većina sati je prošla bezveze, jedino šta smo pisali test iz statistike dva školska sata, koma, ali mislim da sam dobro napisala, no da se ne ureknem.... uglavnom opet me ljubav razočarala... ma nije to neko razočaranje, više me rastužilo to što sam saznala, a nema tj ima veze s njim... jučer sam zaključila da ni jedna od meni važnih osoba tj najboljih frendica ne voli mog dragog... sve za njega misle da je kreten... i to me totalno bacilo u bed i na razmišljanje... ne vole ga najviše zbog toga kako se ponaša prema meni... a ja u tome ne vidim ništa loše... meni je on ok... jest da nam se stajališta ne poklapaju uvijek, i ima možda neka razmišljanja s kojima se ne slažem, ali u globalu mi je sasvim ok kao osoba...on ne zna šta ja osjećam prema njemu, i vjerojatno nesvjesno radi to što radi i te neke stvari koje mene rastuže,povrijede...tako da mu ne zamjeram...sad mi je to tako čudno šta su mi počele govorit o njemu... teško je kad ti tako važne osobe popljuju ljubav, nešto šta tebi znači tako puno, nešto tako sveto... a ne znam... valjda imaju svoje razloge... očito je mene ljubav zasljepila pa one vide ono što ja ne vidim, vjerojatno vide te mane koje za mene ne postoje... a ne znam šta da kažem, osim da me to razočaralo... i da ne znam šta ću...      To vodu ne pije Nestanu na ove prste sve te tvoje veze cvrste svi muskarci koje zoves svojima prvi, drugi, peti, sesti daj i mene negdje smijesti gdje sam ja Preko brojna sam ti licnost ubija me jedna slicnost sto si nalik svim drugim barabama prva, druga, peta, sesta tu za mene nema mjesta gdje sam ja, sta sam tebi ja To vodu ne pije ja ne znam sta ti je sto se igras samnom kao da sam igracka To vodu ne pije ti junak pravis se a krv u tebi nije junacka |
14.05.2006., nedjelja
 joj poludit ću... moja ljubav prema njemu je postala toliko velika da ponekad ni sama ne vjerujem da je to moguće.... da je moguće toliko jako voljeti osobu koja ti nije dostupna... i sve me to pomalo već i živcira.... ne znam zašto sam tako duboko zaglibila i ne mogu van iz ove situacije... znam, nisam si to trebala dopustit, ali sve se to nekako prebrzo dogodilo... ponekad čak imam osjećaj da smo i u vezi, stalno se čujemo, vidimo se u gradu... šalje mi poruke tipa di si, s kim si bla bla... ali onda se opet sjetim toga da on ne želi bit samnom i ništa mi više nije jasno.... postajem tužna zbog toga svega... jučer smo se čuli čak dva puta prije grada.... i došla ja u grad s frendicom...išle smo frendici iz razreda na roćkas, bilo je ok... kasnije smo otišle vidjet šta ima po bircevima, i bile smo u jednom gdje on izlazi i nisam ga vidjela... kad smo se vratile na roćkas poslala sam mu poruku u smislu kako to da nije u gradu... i bilo je odgovora bez... lagano sam se počela bedirat... otišle smo u jedan birc gdje mi je inače koma,ali ovu subotu je bilo baš ok, za pravo čudo... samo šta sam ja nonstop pogledavala na mob iako je bio uključen na vibri... i oko pola 2 smo krenule u disco, i onak ljuta sam uzela samo lovu a sve ostalo ostavila u autu, uključujući i mobi... u discu je bila srednja žalost... i kad nam je pomalo i dosadila gužva otišle smo malo van... frendica je vani vidjela dečka za kojeg se zanima i otišla do njega, a meni nije vrag dao mira da odem do auta i pogledam još jednom na mob, i to sam napravila, i vidjela njegovu poruku-di ste... i tako kad sam se vratila u disco sam ga srela, razmijenili smo dvje, tri rečenice i svak na svoju stranu... ja sam otišla van do te frendice i lika, i kako se nikom od nas nije dalo ić natrag u disco, otišli smo u ured od moje stare koji je jako blizu... tamo smo prvo bili nas troje, još jedna frendica, a kasnije su došla još dva lika iz škole, i sve je bilo ok, sprdali smo se, slušali muziku, oni pili(ja nisam smjela jer sam vozila,ah)... ali zato sam stalno pogledavala na mobitel... i razmišljala dal da mu pošaljem poruku da dođe, al opet nisam znala kako će to protumačit, jer zadnji put kad sam ga zvala kod sebe na tulum vratio se na priču o onome šta sam ga pitala za nas i reko da ne bi bilo pametno da dođe, ali je ipak došao, jer sam ga uvjerila da imam samo prijateljske namjere... i dođe meni njegova poruka, mislio sam navratit al vidim da imate društvo pa mi se neda, i ja mu napišem da dođe, a on meni da je već na drugom mjestu... pa zašto mi je onda uopće slao da je mislio doć, ako je otišao na drugo mjesto, joj ja njega ne razumijem ni malo... i to me tako naživciralo sinoć, strašno... danas smo se čuli, sve je ok, samo šta me pito kakvi su to likovi bili jučer u uredu... nemam pojma ni kad je uspio vidjet njih da su došli, but ok... i ja njemu kažem ko je bio... i opet ne kužim, on ne želi bit samnom a ispituje me pitanja ko da je ljubomoran ili nešto tako... ma ne znam više šta da mislim o tome svemu... najbolje bi bio da sve pustim k vragu, ali koliko god se trudila još nisam spremna za to... a ne znam, nadam se da će se to sve uskoro riješit jer ovih zadnjih par mjeseci su nepodnošljivi... i upravo sam pričala s naj frendicom o njemu, i popljuvala ga je totalno... a ne znam ni sama, sad trenutno imam osjećaj da ga možda i mogu preboljet, ali do kad će me to držat, ne znam... joj sutra u školu, šmrc, nekako mi se baš i neda...ali ajde još ovaj tjedan da izduram, i kraj... joj kako je to sve proletilo, ne mogu vjerovat da ću uskoro bit gotova sa srednjom školom... Zar tako tesko bilo je voljeti zenu koja te voli i ovo nebo sivo je al' iza oblaka suncu se molim oprostila bih sve da si me samo bar malo vise voljeti znao sad ostani kraj nje al' jednog dana bice ti zao |
13.05.2006., subota
.........opet mi ulazi u život................
 joj, tako se trudim ne mislit na njega, ne milsit na sve što bi željela, a nikad mi se neće ispunit, jednostavno ne maštat o nama, barem sad ovih tjedan dana kad moram u školi popravit sve šta se da... i iznenađujuće je to kako mi je dobro išlo, krenulo mi je u školi, a na njega skoro da nisam ni mislila... i sve je super bilo do četvrtka, kad sam išla spavat kod frendice jer smo trebale učit zajedno... i taj sam ga dan vidjela u gradu, a u mene je ušao neki nemir, opet su mi se vratile te moje misli... učit fala Bogu nisam uspjela, jer sam bila sva napeta, ubiti ne znam šta mi je bilo, ali baš me zdrmalo to šta sam ga vidjela.... ne znam zašto.... vjerojatno jer ga još uvijek volim.... i danas sam ga vidjela, vozila sam iza njega... i počele su me mučit moje misli i moje 100000001 zašto.... danas smo se i dopisivali.... joj kako mene ubija ovo moje stanje... sutra ću ga vjerojatno opet vidjet, ali koja mi je korist kad se ne smijem nadat, ne smijem razmišljat o nikakvim mogućnostima, mogu ga samo gledat kao frenda... kao frenda kojeg toliko volim da bi dala sve za njega... kao frenda koji nikad neće saznat što sam zbilja osjećala sve ovo vrijeme prema njemu i što još uvijek osjećam... nije to nimalo lako, živjet sa spoznajom da to biće koje ti je predivno, jednostavno tako sveto, nikad neće biti tvoje... i vjerojatno bi trebala bit sretna šta smo bar frendovi, i jesam, ali moja ljubav prema njemu je prevelika da se nebi nadala nečem više.... ma joj, sve je to tako komplicirano... znam da ne bi smjela ali nadam se da ću ga vidjet sutra... ta prokleta nada koja mi ne da mira zadnjih godinu dana, ne znam zašto ne shvaćam da je sve to uzalud, i ne znam zašto je tako teško sve ostaviti zaboravu i krenuti dalje... voljela bi da to mogu, ali očito još uvijek nisam spremna... sutra opet ne idem na pripreme, super... u školi je ok.... u četvrtak sam markala pola dana, tj bila sam samo na prva dva sata, i frendica veli kak joj se neda bit u školi, i odošmo mi na kavu, ma nama je dovoljno da se pogledamo i već smo se dogovorile za markanje, jako nas je teško nagovorit, nema šta....kasnije sam otišla kod doktorice po ispričnicu, i onak mi raska lagano priopći kako mora tata donest ispričnicu na roditeljski, vuuuuuuuuuuups, sad moram smislit način da mu to kažem... ah.... ocjene su mi ok.... u idućem tjednu moram odgovarat oko 9 predmeta, joooj, ko će to sve naučit... a svi su se sjetili to obavljat zadnji tjedan, koji su to specijalci(profesori), strašno.... i tako je to.... danas sam baš u nekom bedu, inače sam uvijek petkom loše volje, nemam pojma zašto, umjesto da se veselim vikendu, mene muči neka tjeskoba koju dan danas nisam definirala... ah, čekam bolje dane... pozzzzz Neizlecivo Da je srce kamen, puklo bi i krv da je reka, stala bi kad kraj tebe ranjen stojim a ti k'o da ne postojim k'o da nista nismo imali Platio sam, ni duzan ni kriv bol sto su ti drugi naneli neka, tuga je za ljude tebi neka dobro bude kad zajedno nismo uspeli Ref. Opet svega bih se odrek'o i sve bih ponovo kad na tebe sam se navik'o, neizlecivo i k'o rana mi je svaka godina, moja jedina Opet svega bih se odrek'o i sve bih ponovo kad na tebe sam se navik'o, neizlecivo Boze, cuvaj mi je dok ne progleda mojim ocima Da je srce kamen, puklo bi i krv da je reka, stala bi kad kraj tebe ranjen stojim a ti k'o da ne postojim k'o da nista nismo imali Platio sam, ni duzan ni kriv bol sto su ti drugi naneli neka, tuga je za ljude tebi neka dobro bude kad zajedno nismo uspeli |
09.05.2006., utorak
na vratima svoga srca napisala sam "ulaz zabranjen", ali ljubav je došla, nasmijala se i uzviknula"ja svuda ulazim"
 zašto je to tako teško?!?!?!? zašto je tako teško zaboraviti, ne misliti na osobu koju voliš, bez koje ne možeš, a moraš živjeti bez nje.... zašto se to uopće događa..... zašto postoje neuzvraćene ljubavi, bol i patnja.... zašto postoje suze i zašto plačemo kad nešto nije kako bi mi htjeli.... zašto postoji sve loše na ovom svijetu.... zašto postoji smrt, i zašto gubimo one do kojih nam je jako stalo, one koje volimo i koji čine naš život..... zašto postoje osobe koje nas povrijede, i zašto one to čine.... čine li to svjesno ili nesvjesno.... zašto je život prema nekima tako okrutan i uzme mu sve, dok drugima pruži i previše, zar se to sve ne bi moglo nekako racionalno podijeliti.... zašto cure koje su "kuje" tj. ponašaju se grozno prema dečkima uvijek lakše nađu dečka od onih koje samo iskreno vole.... zašto nam se događaju neke stvari u životu za koje zapravo ne želimo da se dogode.... sve to i još 1001 zašto mi se trenutno mota po glavi.... razmišljala sam i shvatila kako je užasno teško zaboraviti nekoga tko ti je bio sve više od godine dana... kako je teško ne misliti na njega, sada kada mi je to već postala i navika... kako je teško kad se ne dopisujem s njim... kako su tužni dani koji prođu bez njega(a jako su česti).... i svaki dan mislim na njega, na svaki zvuk srce brže zakuca, ponadam se da je on, ali ništa... ne znam ubiti zašto sam ga tako zavoljela kad on prema meni nikad nije osjećao isto.... pa zar sam toliko glupa... joj kako bi voljela ući u njegovu glavu, vidjeti njegove misli, tako bi voljela znati šta misli o meni... vjerojatno ništa loše kad mi se javlja, a opet s druge strane, nikad se ne zna... voljela bi vratiti vrijeme na 26.11., dan kad sam ga upoznala... voljela bi da taj dan nisam išla van i da se sve to nije dogodilo, bilo bi mi bar malo lakše, jer tada sam ga već počela zaboravljati i onda se sve počelo odvijati kao meni u korist, i sve je bilo super do 6.2. kada sam shvatila da se nikad ništa neće dogoditi između nas... ali opet s druge strane, da se nismo upoznali, ne bi ga imala kao prijatelja... ne bi ga uopće poznavala... ma ne znam, ne znam koja je opcija bolja, ali ni jedna nije ispala onako kako sam htjela... svaki put kad pomislim na njega, sjetim se subote i onog događaja, koji možda nije značio ništa, a u meni je izazvao raspad sistema... i kad vidim tu glupaču, a to je neizbježno jer idemo u istu školu, muka mi dođe... danas je ne znam ni ja koliko puta ušla u moj razred, a meni mrak padne na oči svaki put....allllla.... ne mogu je vidjet očima... bitch ne znam kako da ga prebolim, uporno tražim načine za to, pred drugima glumim kao da mi nije stalo, i uvijek tu svoju situaciju prebacim na sprdnju, a u sebi umirem, duša me boli, a srce je u komadima... a tako bi ga voljela zaboravit jer vidim da nemam šanse, svaki put kad ga vidim u to se nanovo uvjerim, ali nada me ne napušta.... ne kužim kako se mogu nadat nečemu za što sam sigurna da se nikad neće dogodit..... i tako ja mijenjam mišljenja iz minute u minutu, čas ga želim prebolit, čas mi je on sve na svijetu i zaželim da tako ostane.... postala sam totalno zbunjena i zatupljena... više ne znam razmišljati o ničemu drugom osim o njemu... nekad sam bila nasmijana svaki dan, uvijek sam sve gledala s neke pozitivne strane, a sada je na meni sve češće onaj umjetni osmijeh, ona maska, kako drugi nebi primjetili moje stvarno stanje... s vremenom sam postala dobra glumica, zbilja mi ide skrivanje osjećaja, i zatomljavanje tuge.... jedino dobro što me još i drži su prijatelji, koji imaju strpljenja za mene, koji uspiju izvući osmijeh na moje lice i kada sam najtužnija... ne znam šta bi bez njih... i tako moje misli lete s teme na temu, i u totalnom su rasulu... ali držim se još uvijek.... i trudim se svaki dan bit bolje, iako mi ne uspjeva.... Bole mlade godine Ja ne zaboravljam jer cesto jos kroz snove kao nekad zoves me i poljubci jos tvoji svud po telu bole me i mesaju se osecanja kao suze sve sto su te molile Ja dobro pamtim sve i svaki oziljak na mojoj dusi, kunem te jer jos u svakom delu moga bica ima te Al' ne znam odgovor na jednostavno pitanje zasto jos volim te kad ne zasluzujes Ref. Bole usne, boli dusa bole mlade godine svako secanje na tebe novom bolu vodi me Bar na minut eh da mogu vreme da zaustavim i toliko bar da ne patim Bole usne, boli dusa bole mlade godine svako secanje na tebe novom bolu vodi me Bar na minut eh da mogu vreme da zaustavim da u oci suze vratim na tebe ne mislim Ja dobro pamtim sve i svaki oziljak na mojoj dusi, kunem te jer jos u svakom delu moga bica ima te Al' ne znam odgovor na jednostavno pitanje zasto jos volim te kad ne zasluzujes |
08.05.2006., ponedjeljak
 ah da evo mene u ovo doba, umjesto da malo učim odlučila sam napisat postić.... a ujutro škola... šmrc, i još imam referat sutra a tako mi se neda to učit.... jučer sam isto tako išla navečer učit, i bila gotova za pol sata, iz jednog predmeta sam dobila 5, 5 iz odgovaranja, iz dr sam sve prepisala u testu, i tako je još jedan dan u školi dobro prošao... poštreberila se ja nema šta, same 5ice padaju u zadnje vrijeme... no da se ne ureknem.... joj pa da, danas mi je raska svečano objavila da mi stiže opomena, šmrc, šta ću sad-ovo je bio sarkazam naravno, a imam samo 8 neopravdanih, ma ima ih i više samo sam neke prešutila...shame on me...yeah right...osim škole, nema ništa, razočarana sam životom -opet, a za sve je kriva ljubav.... ništa se nije promijenilo od jučer-prekjučer, samo šta manje mislim na sve to...a moje ljubavno stanje: Jedno te molim, molim ko Boga Da iz života izađeš moga Ne mogu više živjeti tako Bez tebe moram a ne znam kako Jedno te molim i ništa više Kada je ljubiš, ljubi je tiše Jer ko da čujem sa kraja grada Poljupce vaše upravo sada Trebas mi Pogledaj kako drhtim kada gledam te i kao da si poslednji na svetu ne dam te Pogledaj moje oci sve ti govore kada te nema uvek pomislim na najgore I telo grci se i ruke znoje se a u stvari znam da (ne)volis me Pogledaj kako drhtim kada gledam te i kao da si poslednji na svetu ne dam te I telo grci se i ruke znoje se a ustvari znam da (ne)volis me Ref. Trebas mi, trebas mi ni sunce zemlji kao ti meni, meni i hajde, dodji, pa me uveri, uveri da sumnje ne bude u meni ( trebas mi, trebas mi ) Zamisli kako mi je kad se probudim kako mi srce lupa kad na tebe pomislim I sumnja javi se sa srcem bori se a ustvari znam da (ne)volis me  |
07.05.2006., nedjelja
............not so happy............
 jučer nisam išla na pripreme pa sam mogla dulje spavat, jupy, i tako sam se lijepo napajkila i odmorila,i ljenčarila cijeli dan... čula sam se prije grada s NJIM... u gradu smo se sreli, pa smo frendica i ja stale s njima u društvu... i tako smo pričali i zezali se i sve je bilo divno, krasno... do jednog trena... on je otišo nekud i u povratku stao kod jedne cure, koju btw- ja ne mogu smislit, a i on govori da je glupa itd., i onak priča s njom i zagrli ju... a u meni je nešto samo puklo, nisam to mogla ni gledat, samo sam se okrenula i pravila da nisam ništa vidjela... ugl., kad bi mogla to zanemarit u gradu je bilo super, ali ja samo tu scenu premotavam u glavi i tražim razloge za to... ne znam šta da mislim... jer kad pomislim nešto uvijek je to ono najgore... a inače nisam pesimist... doma sam prije spavanja otplakala svoje, i mislila da će bit lakše kad se probudim... opet sam sanjala da smo bili zajedno, ah ti prokleti snovi... danas sam još uvijek pod dojmom tog događaja koji mi jednostavno ne izlazi iz glave.... koma... čuli smo se i danas ali veoma kratko...  škola- imam za učit za sutra 3 predmeta a još nisam ni počela... neda mi se... maturalni sutra ide na uvezivanje i tako... još 2 tjedna i gotovo- samo na to mislim kad se škole sjetim...    kome da se žalim kad se izgubljeno vratit ne može, i naše slike palim da se bolne uspomene ne vrate drugo je vrijeme bilo tad ti vrlo prespektivan, mlad a ja ti podlegla ni sama ne znam gdje i kad. gdje mi je pamet bila još se i danas pitam to jer kada ptica slomi krila za novi let je prekasno, gdje mi je pamet bila slijepa kraj zdrava oka dva fali mi sada dobra vila da ona stara postala bi ja. Suze mi za tobom više nikad neće klizit obrazom Kunem ti se Bogom nikad neću spustit pogled pred tobom Jedna je ljubav iza nas, a ja još uvijek tražim spas I to preživjet ćeš, neki govori mi glas... gdje mi je pamet bila još se i danas pitam to jer kada ptica slomi krila za novi let je prekasno, gdje mi je pamet bila slijepa kraj zdrava oka dva fali mi sada dobra vila da ona stara postala bi ja. |
05.05.2006., petak
     evo mene... tek sam sad došla kući, a u 8 ujutro sam otišla.... joj moji će me se odreć.... a šta bi ja, pa moram landrat malo... a ubiti i nije neko landranje bilo u pitanju.... kako sam imala školu opodne, ujutro sam išla kod frendice da vježbamo matku-koju smo btw danas pisali.... i pošto sam prvi put vježbala nisam niš kužila, al onda je moja "plava" glava počela shvaćat... i tako sam vam ja dobila 5 iz testa... jupy!!!!! ajd da mi je krenulo na bolje u školi bar sad pred kraj ako ništa.... između ostalog raska mi je malo srala za izostanke-pogotovo neopravdane.... vjerojatno mi stiže opomena ovaj mjesec, a nebi se čudila ni da mi spuste vladanje... ma baš me briga, kad ću se ludirat ako ne sad-na kraju... i još samo 2 tjedna i gotovo je s mojim patnjama u srednjoj školi, ah jedva čekam... i tako je to što se škole tiće... a ljubav... jedno veliko ništa... od dotičnog ni traga ni glasa... želim ga zaboravit ali nejde mi baš najbolje iako pošto ga nisam vidjela već uhuhuhu dugo ni ne osjećam neku veeeeliku zaljubljenost, ali ono... vojim ga i to je to... i nadam se da će mi moja djaga frendica poslat bitnu informaciju da idemo u grad sutra.... da bar, jer ga želim vidjet napokon.....  vauuuu, i rekla mi je mama da ne moram na pripreme sutra -jessssssssssssssssssss, nitko sretniji od mene!!!!!!!!!!! Mislila sam mogu ja bez tebe al' u srcu jos me nesto grebe jos u glavi zvuk mi tvoga glasa mira ne da Vjerovala sam da ce biti lako sad vidim to ne moze svatko srce razum skoro nikada ne slusa Zovi kad na srcu rana boli ja sam ona sto te voli i za tebe sto postoji vec godinama Samo zovi u bilo koje doba noci istog trena ja cu doci da prije no zatvoris oci usne tvoje poljubim ovo je mali grad a ti si veliki gad Volim te, mrzim te ali drugoj ne dam te danima, nocima ti si mi pred ocima Mrzim te, volim te ali uzet cu ti sve nocima, danima samo to me zanima 2 srca i jedna ljubav, to je dovoljno za sreću, ništa drugo osim tebe, ne trebam, ne želim, neću... nije da sam neka obožavateljica ove grupe feminem ali su bile sad na nekom izboru gdje sam bila, pjevale su, pa su me zarazile s pjesmama... pusa još nešto, točno u 00:00 sam pogledala sa sat (ne znam jel znate onu foru kad su iste znamenke kao da netko misli na tebe) i tak si ja razmišljam na kog ja mislim (pitam se pitam) kad ono dođe mi poruka ni manje ni više od njega.... vauuuuu!!!! eto sad ima glasa od njega... ma ubiti jedva čekam da se odljubim od njega.... i tako... to je to... pozzzzz |
02.05.2006., utorak
.......post bez neke inspiracije.......
|
sve kako sam rekla da ću učit jučer-niš od toga, ma ne mogu ja kad znam da mi još nije zadnji čas, pa sam to sve lagano prebacila na danas pošto imam popodne školu ovaj tjedan... jedino šta sam jučer napravila uspjela sam završit maturalni rad, dala ga danas na pregled profesorici i nije imala ni jednu primjedbu, rekla je da je OK (samo ok, a ja se toliko napatila oko toga), ma nema veze glavno da sam ja to završila i da mi je jedna briga manje... navila sam si sat da se probudim u 5 pa da cijelo jutro učim gospodarstvo(onaj kobni predmet od prošlog tjedna), ma vraga sam se ja probudila u 5, odgađala sam do nekih 8 i 15, da bi u 8 i 20 kao počela učit, pa sve učim učim pa zaspem, ali ajd naštrebala sam ja to nekako i dođem u školu i svi se ispričaju danas, osim mene naravno, i super je ispalo jer sam dobila 4 i 5, i baš sam ponosna na sebe... joj ovaj tjedan mi je koma... sami testovi, najviše me strah matke u petak, samo da mi je dvičak, ajd fala Bogu pa sam si osigurala četvorku za kraj s prošlim polugodištem... a trebat će i taj dvičak zaradit jer su meni te vjerojatnosti šta mi sad učimo baš nekako komplicirane previše ih ima... evo vam jedan zadatak da malo razbijate glavu - kolika je vjerojatnost da će ako bacimo tri igraće kocke pasti suma 5 ili umnožak 6.... hm.... ko da je bitno...i tako je moja škola za sad ok... i još samo 3 tjedna, jedva čekam... samo da to sve prođe i da se oporavim od svog ovog stresa... a šta reć za ljubav, s njim sam se čula u nedjelju, i skoro u ponedjeljak(taman sam ošla s neta kad je on došao) i napisao mi je-sad te ima sad te nema.... ah, a šta ću... nije mi to prvi put da mi se to tako dogodilo, samo šta sam se prije više grizla zbog toga, više mi je bilo žao ... a sad... nije mi bilo drago, ali nije ni da sam se htjela ubit zbog toga... a ne znam zašto sam se sad tako ohladila... vjerojatno jer ga nisam vidjela duuuuuggggooooo.... oko dva tjedna... a i nije da mi fali... valjda... danas me baš ne pucaju emocije za njim... ali nije da ga ne volim, još uvijek mi je jedan od najvažnijih stanara u srcu , i ni sama ne znam jel ga želim prebolit ili ne... ma sve te konfuzne misli se meni vrte po glavi sad kad se trebam skulirat i mislit u pravcu škole i učenja... a ljubavni problemi baš znaju kad me trebaju strefit, baš sad kad moram mislit na maturu i te gluposti...i tako ja njega i dalje volim, i moram se nosit s tim da on mene ne voli, moram se nosit i s obvezama koje nosi škola, i uz sve to ostat normalna, ni malo lako, ali eto mora se...  Lazem Sama sam, ne znam da l' se bojim stranac sam, za tebe ne postojim priznajem, više nemam stida sada kad stigla sam do zida ne umijem da se borim kom Bogu da se pomolim Lažem svoje da mi ne trebaš da ne mogu bolje kad se ne javljaš lažem, dušo, lažem ljudima al' ne laže, dušo, bol u grudima Hladna sam, da l' te to vrijeme briše prazna sam ko nebo poslije kiše možda tu više nema sreće sada kad zadnji voz nam kreće ne umijem da se borim kom Bogu da se pomolim |
