Marketing
joj poludit ću... moja ljubav prema njemu je postala toliko velika da ponekad ni sama ne vjerujem da je to moguće.... da je moguće toliko jako voljeti osobu koja ti nije dostupna... i sve me to pomalo već i živcira.... ne znam zašto sam tako duboko zaglibila i ne mogu van iz ove situacije... znam, nisam si to trebala dopustit, ali sve se to nekako prebrzo dogodilo... ponekad čak imam osjećaj da smo i u vezi, stalno se čujemo, vidimo se u gradu... šalje mi poruke tipa di si, s kim si bla bla... ali onda se opet sjetim toga da on ne želi bit samnom i ništa mi više nije jasno.... postajem tužna zbog toga svega... jučer smo se čuli čak dva puta prije grada.... i došla ja u grad s frendicom...išle smo frendici iz razreda na roćkas, bilo je ok... kasnije smo otišle vidjet šta ima po bircevima, i bile smo u jednom gdje on izlazi i nisam ga vidjela... kad smo se vratile na roćkas poslala sam mu poruku u smislu kako to da nije u gradu... i bilo je odgovora bez... lagano sam se počela bedirat... otišle smo u jedan birc gdje mi je inače koma,ali ovu subotu je bilo baš ok, za pravo čudo... samo šta sam ja nonstop pogledavala na mob iako je bio uključen na vibri...
i oko pola 2 smo krenule u disco, i onak ljuta sam uzela samo lovu a sve ostalo ostavila u autu, uključujući i mobi... u discu je bila srednja žalost... i kad nam je pomalo i dosadila gužva otišle smo malo van... frendica je vani vidjela dečka za kojeg se zanima i otišla do njega, a meni nije vrag dao mira da odem do auta i pogledam još jednom na mob, i to sam napravila, i vidjela njegovu poruku-di ste... i tako kad sam se vratila u disco sam ga srela, razmijenili smo dvje, tri rečenice i svak na svoju stranu... ja sam otišla van do te frendice i lika, i kako se nikom od nas nije dalo ić natrag u disco, otišli smo u ured od moje stare koji je jako blizu... tamo smo prvo bili nas troje, još jedna frendica, a kasnije su došla još dva lika iz škole, i sve je bilo ok, sprdali smo se, slušali muziku, oni pili(ja nisam smjela jer sam vozila,ah)... ali zato sam stalno pogledavala na mobitel... 
i razmišljala dal da mu pošaljem poruku da dođe, al opet nisam znala kako će to protumačit, jer zadnji put kad sam ga zvala kod sebe na tulum vratio se na priču o onome šta sam ga pitala za nas i reko da ne bi bilo pametno da dođe, ali je ipak došao, jer sam ga uvjerila da imam samo prijateljske namjere... i dođe meni njegova poruka, mislio sam navratit al vidim da imate društvo pa mi se neda, i ja mu napišem da dođe, a on meni da je već na drugom mjestu... pa zašto mi je onda uopće slao da je mislio doć, ako je otišao na drugo mjesto, joj ja njega ne razumijem ni malo... i to me tako naživciralo sinoć, strašno... danas smo se čuli, sve je ok, samo šta me pito kakvi su to likovi bili jučer u uredu... nemam pojma ni kad je uspio vidjet njih da su došli, but ok... i ja njemu kažem ko je bio... i opet ne kužim, on ne želi bit samnom a ispituje me pitanja ko da je ljubomoran ili nešto tako... ma ne znam više šta da mislim o tome svemu... najbolje bi bio da sve pustim k vragu, ali koliko god se trudila još nisam spremna za to... a ne znam, nadam se da će se to sve uskoro riješit jer ovih zadnjih par mjeseci su nepodnošljivi...
i upravo sam pričala s naj frendicom o njemu, i popljuvala ga je totalno... a ne znam ni sama, sad trenutno imam osjećaj da ga možda i mogu preboljet, ali do kad će me to držat, ne znam...
joj sutra u školu, šmrc, nekako mi se baš i neda...ali ajde još ovaj tjedan da izduram, i kraj... joj kako je to sve proletilo, ne mogu vjerovat da ću uskoro bit gotova sa srednjom školom...
Zar tako tesko bilo je
voljeti zenu koja te voli
i ovo nebo sivo je
al' iza oblaka suncu se molim
oprostila bih sve da si me samo
bar malo vise voljeti znao
sad ostani kraj nje
al' jednog dana bice ti zao
Post je objavljen 14.05.2006. u 21:12 sati.