....Zivot se ne broji sekundama, vec trenucima koji su ti oduzeli dah....
02.05.2006., utorak
.......post bez neke inspiracije.......
|
sve kako sam rekla da ću učit jučer-niš od toga, ma ne mogu ja kad znam da mi još nije zadnji čas, pa sam to sve lagano prebacila na danas pošto imam popodne školu ovaj tjedan... jedino šta sam jučer napravila uspjela sam završit maturalni rad, dala ga danas na pregled profesorici i nije imala ni jednu primjedbu, rekla je da je OK (samo ok, a ja se toliko napatila oko toga), ma nema veze glavno da sam ja to završila i da mi je jedna briga manje... navila sam si sat da se probudim u 5 pa da cijelo jutro učim gospodarstvo(onaj kobni predmet od prošlog tjedna), ma vraga sam se ja probudila u 5, odgađala sam do nekih 8 i 15, da bi u 8 i 20 kao počela učit, pa sve učim učim pa zaspem, ali ajd naštrebala sam ja to nekako i dođem u školu i svi se ispričaju danas, osim mene naravno, i super je ispalo jer sam dobila 4 i 5, i baš sam ponosna na sebe... joj ovaj tjedan mi je koma... sami testovi, najviše me strah matke u petak, samo da mi je dvičak, ajd fala Bogu pa sam si osigurala četvorku za kraj s prošlim polugodištem... a trebat će i taj dvičak zaradit jer su meni te vjerojatnosti šta mi sad učimo baš nekako komplicirane previše ih ima... evo vam jedan zadatak da malo razbijate glavu  - kolika je vjerojatnost da će ako bacimo tri igraće kocke pasti suma 5 ili umnožak 6.... hm.... ko da je bitno...i tako je moja škola za sad ok... i još samo 3 tjedna, jedva čekam... samo da to sve prođe i da se oporavim od svog ovog stresa... a šta reć za ljubav, s njim sam se čula u nedjelju, i skoro u ponedjeljak(taman sam ošla s neta kad je on došao) i napisao mi je-sad te ima sad te nema.... ah, a šta ću... nije mi to prvi put da mi se to tako dogodilo, samo šta sam se prije više grizla zbog toga, više mi je bilo žao  ... a sad... nije mi bilo drago, ali nije ni da sam se htjela ubit zbog toga... a ne znam zašto sam se sad tako ohladila... vjerojatno jer ga nisam vidjela duuuuuggggooooo.... oko dva tjedna... a i nije da mi fali... valjda... danas me baš ne pucaju emocije za njim... ali nije da ga ne volim, još uvijek mi je jedan od najvažnijih stanara u srcu  , i ni sama ne znam jel ga želim prebolit ili ne... ma sve te konfuzne misli se meni vrte po glavi sad kad se trebam skulirat i mislit u pravcu škole i učenja... a ljubavni problemi baš znaju kad me trebaju strefit, baš sad kad moram mislit na maturu i te gluposti...i tako ja njega i dalje volim, i moram se nosit s tim da on mene ne voli, moram se nosit i s obvezama koje nosi škola, i uz sve to ostat normalna, ni malo lako, ali eto mora se...  Lazem Sama sam, ne znam da l' se bojim stranac sam, za tebe ne postojim priznajem, više nemam stida sada kad stigla sam do zida ne umijem da se borim kom Bogu da se pomolim Lažem svoje da mi ne trebaš da ne mogu bolje kad se ne javljaš lažem, dušo, lažem ljudima al' ne laže, dušo, bol u grudima Hladna sam, da l' te to vrijeme briše prazna sam ko nebo poslije kiše možda tu više nema sreće sada kad zadnji voz nam kreće ne umijem da se borim kom Bogu da se pomolim |
