Marketing
na vratima svoga srca napisala sam "ulaz zabranjen", ali ljubav je došla, nasmijala se i uzviknula"ja svuda ulazim"
zašto je to tako teško?!?!?!?
zašto je tako teško zaboraviti, ne misliti na osobu koju voliš, bez koje ne možeš, a moraš živjeti bez nje.... zašto se to uopće događa..... zašto postoje neuzvraćene ljubavi, bol i patnja.... zašto postoje suze i zašto plačemo kad nešto nije kako bi mi htjeli....
zašto postoji sve loše na ovom svijetu.... zašto postoji smrt, i zašto gubimo one do kojih nam je jako stalo, one koje volimo i koji čine naš život.....
zašto postoje osobe koje nas povrijede, i zašto one to čine.... čine li to svjesno ili nesvjesno....
zašto je život prema nekima tako okrutan i uzme mu sve, dok drugima pruži i previše, zar se to sve ne bi moglo nekako racionalno podijeliti....
zašto cure koje su "kuje" tj. ponašaju se grozno prema dečkima uvijek lakše nađu dečka od onih koje samo iskreno vole....
zašto nam se događaju neke stvari u životu za koje zapravo ne želimo da se dogode....
sve to i još 1001 zašto mi se trenutno mota po glavi....
razmišljala sam i shvatila kako je užasno teško zaboraviti nekoga tko ti je bio sve više od godine dana... kako je teško ne misliti na njega, sada kada mi je to već postala i navika... kako je teško kad se ne dopisujem s njim... kako su tužni dani koji prođu bez njega(a jako su česti).... i svaki dan mislim na njega, na svaki zvuk srce brže zakuca, ponadam se da je on, ali ništa... ne znam ubiti zašto sam ga tako zavoljela kad on prema meni nikad nije osjećao isto.... pa zar sam toliko glupa... joj kako bi voljela ući u njegovu glavu, vidjeti njegove misli, tako bi voljela znati šta misli o meni... vjerojatno ništa loše kad mi se javlja, a opet s druge strane, nikad se ne zna...
voljela bi vratiti vrijeme na 26.11., dan kad sam ga upoznala... voljela bi da taj dan nisam išla van i da se sve to nije dogodilo, bilo bi mi bar malo lakše, jer tada sam ga već počela zaboravljati i onda se sve počelo odvijati kao meni u korist, i sve je bilo super do 6.2. kada sam shvatila da se nikad ništa neće dogoditi između nas... ali opet s druge strane, da se nismo upoznali, ne bi ga imala kao prijatelja... ne bi ga uopće poznavala... ma ne znam, ne znam koja je opcija bolja, ali ni jedna nije ispala onako kako sam htjela...
svaki put kad pomislim na njega, sjetim se subote i onog događaja, koji možda nije značio ništa, a u meni je izazvao raspad sistema... i kad vidim tu glupaču, a to je neizbježno jer idemo u istu školu, muka mi dođe... danas je ne znam ni ja koliko puta ušla u moj razred, a meni mrak padne na oči svaki put....allllla.... ne mogu je vidjet očima... bitch
ne znam kako da ga prebolim, uporno tražim načine za to, pred drugima glumim kao da mi nije stalo, i uvijek tu svoju situaciju prebacim na sprdnju, a u sebi umirem, duša me boli, a srce je u komadima... a tako bi ga voljela zaboravit jer vidim da nemam šanse, svaki put kad ga vidim u to se nanovo uvjerim, ali nada me ne napušta.... ne kužim kako se mogu nadat nečemu za što sam sigurna da se nikad neće dogodit..... i tako ja mijenjam mišljenja iz minute u minutu, čas ga želim prebolit, čas mi je on sve na svijetu i zaželim da tako ostane....
postala sam totalno zbunjena i zatupljena... više ne znam razmišljati o ničemu drugom osim o njemu...
nekad sam bila nasmijana svaki dan, uvijek sam sve gledala s neke pozitivne strane, a sada je na meni sve češće onaj umjetni osmijeh, ona maska, kako drugi nebi primjetili moje stvarno stanje... s vremenom sam postala dobra glumica, zbilja mi ide skrivanje osjećaja, i zatomljavanje tuge.... jedino dobro što me još i drži su prijatelji, koji imaju strpljenja za mene, koji uspiju izvući osmijeh na moje lice i kada sam najtužnija... ne znam šta bi bez njih...
i tako moje misli lete s teme na temu, i u totalnom su rasulu... ali držim se još uvijek.... i trudim se svaki dan bit bolje, iako mi ne uspjeva....
Bole mlade godine
Ja ne zaboravljam
jer cesto jos kroz snove
kao nekad zoves me
i poljubci jos tvoji
svud po telu bole me
i mesaju se osecanja
kao suze sve
sto su te molile
Ja dobro pamtim sve
i svaki oziljak
na mojoj dusi, kunem te
jer jos u svakom delu
moga bica ima te
Al' ne znam odgovor
na jednostavno pitanje
zasto jos volim te
kad ne zasluzujes
Ref.
Bole usne, boli dusa
bole mlade godine
svako secanje na tebe
novom bolu vodi me
Bar na minut eh da mogu
vreme da zaustavim
i toliko bar da ne patim
Bole usne, boli dusa
bole mlade godine
svako secanje na tebe
novom bolu vodi me
Bar na minut eh da mogu
vreme da zaustavim
da u oci suze vratim
na tebe ne mislim
Ja dobro pamtim sve
i svaki oziljak
na mojoj dusi, kunem te
jer jos u svakom delu
moga bica ima te
Al' ne znam odgovor
na jednostavno pitanje
zasto jos volim te
kad ne zasluzujes
Post je objavljen 09.05.2006. u 23:25 sati.