|
Svi su kršćani adventisti, jer svi čekaju dolazak Krista u slavi. Unutar kršćanstva pojavili su se prije cca150 godina adventisti koji čekaju skori dolazak Krista pod parolom: “Ženik je pred vratima!”. Matematičkim izračunom “proročkog lanca” zaključilo se kako je sve “ispunjeno” te jedino što još preostaje jeste II dolazak Isusa! Za taj se je događaj ,naravno, trebalo pripremiti i to na određen-adventistički način. Kako je vrijeme demantiralo tu samu bit adventizma tj. skori dolazak Isusa, počelo se je racionalizirati te se pronašlo razna objašnjenja zašto...,a sva u stilu “mi nismo u zabludi samo nam je sad dana nova i veća svjetlost”. Mada u početku otvoreni prema svima nakon razočarenja adventisti postaju isključivi što bi bilo čudno s obzirom da su pogriješili, međutim , tu je riječ o psihološkom udaljavanju od vlastite greške. U toj isključivosti nastaje nova teologija koja postaje “pravom istinom” i razlogom za vjerovanje u vlastitu izabranost. Ta Crkva koja je nastala iz adventnog pokreta je izgrađena na “vjeri u Ellen White”. Ona je ta koja je tumačila i određivala vjerovanje i praksu zajednice. Kasnije se “vjera da je ona prorok” određuje kao uvjet učlanjenja u Crkvu. Ona sama za sebe tvrdi da nije prorok već da je “Gospodnja vjesnica”. Vjesnik znači anđeo tj. anđeli u Bibliji imaju ulogu vjesnika, tako da ona u svojoj “skromnosti” kada se ne naziva prorokom tvrdi , zapravo, da je anđeo! Kao što su apostoli pisali evanđelja “da vjerujete da je Isus Mesija- Krist” tako i adventisti dokazuju autoritet i izabranost Ellen White kao “Sluškinje Gospodnje” , te tako koriste isti naziv koji Pismo koristi za Isusa - “Sluga Božji”. Ona je praktično novi Mesija, jer ako se čita između redova, može se zaključiti da adventisti vjeruju da je nastupilo neko postnovozavjetno vrijeme u kome je Bog podigao Ellen White kao “proroka da izvede narod” s ove zemlje na nebo. Ustvari riječ je o “pripremi za uznesenje”. Točnije o načinu života koji se temelji na Ellen Whitovskom razumijevanju Biblije te koji je je neophodan uvjet spasenja. Tako je Bog po njoj dao “upute, savjete i vodstvo” ne bi li tako “izveo narod”. Jasno je da se nju izjednačava s Mojsijem, a mada prešutno i s Isusom, jer je Isus nekako “podređen njoj” tj. njenom tumačenju koje se smatra bogomnadahnutim. Ona je imala tako 2 000 vizija od Boga i napisala je 80 knjiga i desetke tisuća stranica pisama i članaka. Sve što je ona napisala pripisuje se njenim “vezama s Bogom”, mada je javno poznato da je ona prihvaćala i prepisivala opće poznata stajališta svoga vremena. Amerika je tada kao i sada bila izvorište novih ideja. Međutim, ta Amerika je isto tako bila rasistička država i tu se najbolje vidi ovisnost adventizma od “svijeta” kojeg adventisti smatraju sebi protivnim. Poznata je činjenica da crnci nisu mogli jesti u restoranu Generalne konferencije sve do 1960. godine i to su podatci koje je objavila sama Adventistička Crkva! Ako početak pokreta lociramo 1840 tih, a osnutak Crkve 1860 tih, jasno nam je da je rasizam obilježio veći dio razvoja crkve. Naravno to je normalno u Americi, ali nije normalno za one koji tvrde da dobijaju “direktno s Neba” “upute, savjete i vodstvo” te da su po svojoj teologiji i načinu zdravog života ispred ostalih! Crnci ipak nisu mogli jesti “zdravu hranu” koja se je posluživala u restoranu Generalne konferencije! Imajući u vidu da je Generalna konferencija najviša instanca te Crkve kako je tek bilo među “poniznijim” članovima Crkve tj. onima bez obrazovanja i drugih prednosti elite? Vratimo se na samu suštinu pokreta. Bit je u točno određenoj pripremi za II dolazak Isusa tj. kako su to prvi adventisti nazivali “pripremi za uznesenje” , jer su oni kao što smo rekli, vjerovali da je II dolazak tu “iza ugla” kao što jedna pjesma kaže : “ Možda večeras još..” Današnji adventizam je budući da ga je vrijeme demantiralo (i opet se (vrijeme) pokazalo zubom koji sve trvi pred sobom) izgubio tu svoju suštinu taj žar koji je bio motor svega ostaloga. Izgubio je osjećaj žurnosti u smislu “Ženik je pred vratima!”. Danas je KAC Crkva, a usudio bi se reći čak i religija. Da, religija jer ima svoj pristup prema Bogu koji se temelji na “vjerovanju u Ellen White”, jer vjeruje se u njene upute, savjete i vodstvo, a znamo da se i za Isusa kaže da je savjetnik, i onaj koji je “vodio narod “. Tako se tu radi o neovisnoj teologiji, organizaciji i ono što je najuočljivije i najvažnije o “adventističkom načinu života”. Taj način života je upravo ono što razdvaja adventizam i čini ga religijom neovisnom od kršćanstva i drugih religija, svojevrsnom mješavinom svega (čak i istočnjačkih ideja npr. soja.), ali sve pod filterom pravovjernosti Ellen White, jer vrijedi samo ono što je ona spomenila u pozitivnom kontekstu, dok ono što je bilo od nje osuđeno spada u zlo. Tako se Kristov nedolazak na Zemlju objasnio “njegovim prelaskom u nebeskom Svetištu” te je tada ponovo otkrivena Subota koja je “u viziji pokazana kao da najjače svijetli od svih drugih zapovijedi”. Ne umanjujući vrijednost Subote koja ima svoj smisao baš od toga doba jer je u isto vrijeme Darwin dao teoriju o evoluciji želim podsjetiti na sljedeće: Adventisti su za Subotu saznali od Baptista sedmog dana koji ju svetkuju još od 16 tog stoljeća! A postojale su grupe koje su je držale kroz cijelu povijest. (isto je objavila i sama Adventistička Crkva ). Znači problem nije u Suboti, već u stavu da je sve počelo s adventizmom i Ellen W. te da nitko drugi nije “dobar”. Dakle, Baptisti sedmog dana će propasti tj. neće se pripremiti za uznesenje jer nemaju adventistički način života (za koji smo rekli da i nije baš nastao u adventizmu, već je preuzet od općedruštvenih tokova tog doba u SAD), adventisti su primili svjetlost o Suboti tek kad je E. W. imala viziju o tome, dakle ne u času kada su baptistički propovijednici svjedočili adventističkim pastorima koji su potom vijest donijeli E.W. I drugima u “vodstvu djela” već onda kad je to “ona rekla”! Želio sam naglasiti da nije problem u Suboti ni u “načinu života” već u samodostatnosti i samodopadnosti duha tog pokreta. Nitko nije dobar čak i kad radi dobro,a mi smo dobri čak i ako radimo zlo! Mi, samo Mi! Adventizam je jedno veliko “štovanje sebe” koje je pošlo za Mesijom “posljednjeg vremena” Ellen White! (naravno da nije u široj perspektivi ona jedini Mesija, i ostali ga imaju npr. mormoni, Jehovini svjedoci i dr.) Adventisti danas ne sliče “pionirima”, jer su izgubili posebnost zbog proteka vremena, međutim, isti duh samodopadnosti je ostao. Mi smo i dalje “bolji”, mada danas više i ne znamo zašto!? |
|
Čovjek ima slobodnu volju u samo jednoj stvari: može odlučiti voliti ili ne voliti Boga, a sve drugo je onda predestinirano ili predodređeno sukladno tome. Bog zna tko ga voli i tko ga ne voli prije nego li se netko rodi, jer sve zna unaprijed, te je stoga na neki način sve predodređeno. |
|
Ne opirite se zlu! Isus je dao ovo uputstvo svojim učenicima. On je kao i uvijek imao na umu kao prioritet čovjekovo vječno dobro, a ne prolazne pobjede. Kao što je pisano da je veći onaj koji može obuzdati sebe od ratnog junaka, tako je i ovo načelo utemeljeno na Božanskoj nauci koja stremi ka konačnom cilju ne mareći na prolaznost. Kada te netko udari po jednom obrazu, okreni mu i drugi; učio je Isus. Tu nalazimo načelo ne opiranja zlu, jer zlo ima karakteristiku da se brzo lijepi i prenosi tj. zarazno je. Kršćaninova borba nije "protiv tijela i krvi" već protiv zla. Protiv zla se je najbolje boriti tako da ga se ne umnaža vlastitim činjenjem. Dakle, ako želim pobijediti zlo, prvi korak je da ga ne radim! U čovjeku je sklonost da u ime borbe za dobro i pravdu ratuje protiv drugih ljudi koje drži da su zli i da su izvor zla prema njemu. I to je najvjerojatnije i tako. Međutim, čovjek uvijek smetne s uma da je zlo i u njemu, a ne samo u onom drugom stranom čovjeku ili bližnjem kojeg je odlučio udaljiti jer mu smeta kao onaj koji nije dobar. Dapače, zlo u meni cvate kad u ime pravde činim zlo drugima koje sam po nekom mom kriteriju proglasio manje dobrim ili više zlim o d mene. Zlo se tako kroz mene manifestira te je istinito kada se kaže da" revolucija jede svoju djecu". Da, zaista jede jer je na zlo reagirala s zlom, te je nakon pobijede zlo ostalo besposleno i moralo je naći neki objekt mržnje, a najlakše ga je bilo nači među onima koji su bili najbliži. Isus stoga zna što govori, zna da zlo proždire ne pitajući tko je tko, a da su sve selekcije samo obmana čovjekove uprljane savjesti i iskvarenog uma. Zlo je opasna zarazna bolest i Isus nas poziva da ga što je više moguće otkidamo od sebe, a ne da uništavamo izvore zla, postajući tako sami izvorom te ustvari zlu produžavamo vijek. To nipošto neznači da se treba predati zlikovcima na milost i nemilost! Jer, treba učiniti ono što je dobro i što će nam pomoći, ali ne treba biti fokusiran na borbu protiv zla, već na činjenje dobra te tako umnažajući dobro sami ostati čistima od zla, a i zlu zadati jak udarac dobrote. Naravno da u svijetu nije ništa crno-bijelo te je život kompliciranm, ali to nipošto ne znači da se ne treba kao što je to apostol rekao "do krvi opirati grijehu"...................... |
|
Očito je kako Bog hoće da stvorenja svojom slobodnom voljom prihvate Božju volju. Da bi se to dogodilo mora doći do apsolutnog razumijevanja onoga o čemu se treba odlučiti hoće li se prihvatiti ili ne....
Treba li čovjek oprostiti Bogu? U Ivanu 9, 1-4. opisan je susret Isusa i učenika s sljepcem od rođenja. Učenici odmah uključuju "našu " logiku te pitaju: " Tko je sagriješio, on ili njegovi roditelji te se je rodio slijep?" Isus začudo, odgovara da NIJE SAGRIJEŠIO NI ON NITI NJEGOVI RODITELJI ! "Nego je ovo da bi se očitovala djela Božja.." Drugim riječima, taj je čovjek rođen slijep po Božjem planu! Bog je planirao da se na njemu očituje Božanska moć iscjeljenja i to kad (također točno planirano) sretne Isusa. Isus mu vraća vid te, a što je dio Božjeg plana! Svima je nama Bog udjelio određenu sudbinu, ne predodredivši je ali ipak....... On nas je stvorio (pri tome ne mislim na čovjeka općenito , već mene - baš mene) te smo ono što je jesmo, a iz toga što jesmo proizlazi sve što odlučujemo i što mislimo i radimo! Dakle, ne predodređeni, ali ipak...... Trebamo li oprostiti Bogu što smo nekakvi? Bog nas po primjeru svog Sina poziva na pomirenje, jer je i Isus morao "trpjeti za nas". Drugim riječima morao je ispuniti Božju - Očevu volju, jer je to bilo najbolje za sve nas! On se je pokorio i pristao na smrt i to iz "dobre volje, a ne iz nevolje" te nam tako oprostivši svojim ubojicama i onima koji nisu marili poručio da pođemo njegovim primjerom te se izmirimo s Bogom. Jer da Bog koji je (sama riječ kaže Bog) svemoćan nije želio i planirao da Krista muče i ubiju On to zasigurno ne bi ni dozvolio. Isus je tako unatoč vlastitom gubitku kroz koji je morao proći pokazao da prihvaća Božju - Očevu volju bez susprezanja i apsolutno dobrovoljno. Hoću li prihvatiti Božju volju za mene ????????????? Od toga ovis moja vječna sudbina, jer Bog je Bog i On traži apsolutnu pokornost i to iz ljubavi!!! Kako to dvoje pomiriti : ljubav i nadmoć! Kako da mi volimo iz "dobre volje" nekoga koji nas može ako to želi , natjerati da ga volimo, čak On nas je kao Stvoritelj mogao i stvoriti s nepromjenjivom ljubavlju prema njemu, ali nije....... On je tako odredio !!!!!! (poželimo li nekad Boga izlupati?) Međutim, prije nego se zanesemo velikim odlukama, valja se prizemniti. Mi teško prihvaćamo i najmanje "odluke Božje", jer nas iz "takta" izbaci svaka sitnica koja nije onakva kakvom smo ju mi zamislili. Što mislite da je teže: Bogu oprostiti nama, ili nama oprostiti Bogu? |
| < | kolovoz, 2004 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv