Ah, taj dualizam!? Dualizam nam zvuči kao "najlogičniji" način ne-razumijevanja misterija života. "PUT, ISTINA I ŽIVOT" su Jedno, jedan je Put, jedna Istina i jedan Život - nema tu mjesta dualizmu - samo što je netko manje a netko više svjestan činjenice da je sudionik tog Života u ozračju Istine i da kamo god lutao (poput izgubljene ovce) ipak korača tim jednim i jedinim Putem. Bilo bi prepotentno, da ne kažem oholo - degradirati pronicljivost Božje kreativnosti: da naizgled dva različita puta ili bezbroj puteva sjedini nečim poput prometne petlje u odredište svoje Milosti, u jedan Put.
17.09.2004. (07:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hmmm Klaudio slažem se s tobom. Samo jedan je Put. No zaboravljaš da jedna od njegovih etapa prolazi kroz ovaj svijet koji je ipak dualne prirode. A u tom svijetu nam je dano na izbor: biti na Putu do kraja etape, dakle biti u Bogu i tako participirati Život, apsolutno dobro ili siči s Puta i ostati u zahvatu ovog svijeta i njegove relativnosti dakle odabrati "zlo" što rezultira smrću, 'pretvoriti se u stup soli' poput Lotove žene koja se nije držala konzekvenci Puta.
21.09.2004. (16:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"Ovaj svijet" ne doživljavam kao dualan. Taj polaritet "dobro - zlo" je imaginarna kreacija ljudskog uma. Pa Isus nam je to najljepše pojasnio i dokazao svojim životom. Prema društvenim i religijskim normama (popisima što je dobro a što loše) Isus je za sve `pravovjerne` bio grešnik koji je nonšalantno kršio te propise pisane ljudskom rukom. Naravno da su se svi ti glasnogovornici pravovjernosti pozivali na Pismo i Božji autoritet te da su u toj revnosti bili 100% uvjereni u ispravnost svojih prosudbi. Kad je Isus rekao da je On - PUT, ISTINA I ŽIVOT; nije rekao niti mislio da je On samo jedan od puteva, Isus tom izjavom nije vršio izbornu kampanju jer zna da smo svi Jedno te je molio za nas "da svi budu Jedno" - molio je Oca da nas nagradi milosnom svjesnošću Jednote. Siguran sam da znadete smisao onoga:"Kad bijah dijete, razmišljao sam kao..." Stoga kad se "odraste" u vjeri - potrebna je "čvrsta hrana"! Za djecu (čija je iskrena vjernost neupitna), za djecu je "klackalica dobra i zla", kroz tu igru se razvija osobnost a kasnije oblikovana osobnost postaje gladna Istine i Ljubavi za potpuniji Život. Uspomene na djetinstvo su simpatične ali mora se odrasti...
22.09.2004. (09:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne doživljavam ga niti ja. No ova "zemljaljska" priroda uistinu jest dualne prirode. Nijekati to bez istinskog uvida, na temelju slijepe vjere je kao zabijati glavu u pijesak. Zakoni i mehanizmi funkcioniranja ove prirode odvijaju se u protežnosti između plusa i minusa, ženskog i muškog, svjetla i tame. Ovo je svijet relativiteta. A ljudski um u mogućnosti je percipirati samo te promjene koje se odvijaju u ovom svijetu. Stoga je i uloga našeg ratia u percepciji Božanske prirode iz koje sve proizlazi, njegova mogućnost da obuhvati Jednotu i Puninu Božanske prirode unaprijed su osuđena na propast i na vječnu zbunjenost dualizmom ove prirode jer on može promatrati ovaj svijet isklučivo kroz vječnu promjenu koja se u njemu odvija, on je percipira samo kao sjenu na zidu platonove pećine, ona je samo refleksija Božanske prirode. Naš ego um definitivno nije taj onaj na kojeg Isus apelira «da oči da vidi i uši da čuje». Božanska Punina i participacija u njoj je kategorija je isključivo 'onog drugog' u nama. O dimenzijama te dvije prirode koje se paralelno očituju kako u ovom svijetu tako i nama samima, svjedoči i apostol Pavao: On u poslanici Rimljanima opservira tog zemaljskog i nebeskog ~ «nutarnjeg» čovjeka. Prvi je od ove prirode i potpuno je usklađen sa njome, podložan njenim zakonima te ometa onog drugog koji poznaje nebeske Zakone i želi se uskladiti sa njima. Jadan li sam ja čovjek, uzdiše Pavao u svojoj rascijepljenosti. Upravo taj nutarnji čovjek je onaj koji se «nanovo rodio odozgo, iz vode i vatre Duha» onaj koji je bio nejač u Kristu i koji je u njama podrastao «pa ima oči da vidi i uši da čuje», da prima konkretnu hranu na Putu.
Sa zemaljskim se usklađuješ sa ovom prirodom, nutarnji te usklađuje sa Duhom, sa Putem. U onima koji su krenuli putem Kristovog cijelo vrijeme se odvija borba za nadvladavanje. A konzekvence Puta su jasne: podložiti svoju volju Božjoj. Rezultat te borbe je, ako nadvlada onaj nebeski Život, a ako nadvlada onaj zemaljski –smrt.
22.09.2004. (10:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Drugim riječima, Klaudio, tema koja se provlačila kroz nekoliko zadnjih postova ovog topica, kao i komentarima na njih, nikako nije onaj «dualizam», kojeg ti bi ti želio vidjeti u ovoj prepisci. Čitajuči tvoje komentare na teme ne mogu se oteti dojmu da površno čitaš i na osnovu toga površno zaključuješ, hvataš se za neki termin i vadiš ga iz konteksta. No to je, naravno, sasvim ljudski mehanizam kojem je podložan ovaj naš 'zemaljski', u svojem djelovanju u ovom svijetu. Uistinu, u ovom svijetu relativiteta sve se sve može različito, sasvim sukladno sa onime što naš ego želi čuti i vidjeti. Zašto jednostavno ne dopustiš onom drugom u tebi koji "ima oči vidi i uši da čuje" ono što smo uistinu željeli reči o ovoj prepisci? :))))
22.09.2004. (11:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ama - o.k. je ovo što pišeš - no tu složenost ljudske osobnosti (tijelo, um, emocije, duh) ja doživljavam kao dijelove cjeline. Forsiranjem razlika između "zemaljskog" i "nebeskog" u nama - nepotrebno se produbljuje rascjep ličnosti. Boga slavi cjelovita osobnost: pomoću zemaljskog ono nebesko iskazuje zahvalnost i slavu Bogu, bez ovog zemaljskog bili bismo anđeli - no nismo, mi smo ljudi i dok god objeručke ne prihvatimo realnost bježimo od sebe. Znači ne samo znati i prepoznavati u nama "zemaljsko" i "nebesko" - no i sa zahvalnošću prihvatiti obadva ta Božja dara i sjediniti ih u iskazu svoje osobnosti. Distanciranjem od "zemaljskog" - ono "duhovno" je osakaćeno strahom jer Ljubav ne poznaje strah; ili da grubo kažem: razina sudioništva u Ljubavi obrnuto je proporcionalna količini straha. Ne treba se plašiti zemaljskog, dapače - ono nam je darovano kao oruđe duhovnomu.
22.09.2004. (13:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Klaudije, našu zemaljsku osobnost čine i fizičko i energetsko (eterno) i emotivno i mentalno tijelo. Sve su to samo ovosvjestki 'nosači' onog prvobitnog, palog adamistkog čovjeka, nazzovimo ga mirkkosmosa, onog stvorenog 'na lik božji'. Oni su samo razna tla iz Isusove prispodobe o sijaču i sjemenki u koje sijač-Bog sije svoje sjeme, besmrtne Monade iliti božanske iskre, nusceluse, zametke Kraljevstva Božjeg u ovom svijetu. U svakom od nas postoji jedna takva, čak si je i sam locirao u jednom svom postu kao "onog dobrog u srcu". No ta iskra, fragment Boga u nama je uspavana, latentna. Ona je samo jedna mogućnost iz koje se može razviti, hajde koristimo isusovu analogiju, "niknuti" kvalitativno sasvim drugačiji nosač od ovih koje imamo trenutno na raspolaganju kao osobnost. Taj nosač se naziva Duhovna Duša iliti onaj unutrašnji, skriveni, uspavani. Jedino je ona u stanju percipirati i participirati Kraljevstvo Božje jer je i sama izgrađena kao i ono od materijala koji "nije od ovog svijeta". Jedino je se i ona u stanju razvijati iz onoga što nazivaš istinska Ljubav (Svjetlost, Krist) te izgrađivati iz onoga što se naziva Duh. Ta snaga Ljubavi ima dva aspekta djelovanja: dok na našu duhovnu dušu ono djeluje životvorno, po našu osobnost ono djeluje razarajuće. Naša osobnost je upravo onaj 'stari hram' za kojeg Krist poručuje Židovima da će ga razvaliti tako da kamen na kamenu neće ostati i da će za tri dana izgraditi novi. Našom osobnošću NE MOŽEMO participirati Kraljevtsvo. Naša osobnost stoga mora potpuno "nestati u Kristu". Izvještaji u evanđelju su nedvosmisleni: Meso~fizicko i eterno tijelo i uz krv vezano emotivno i mentalno, naša tzv. "krvna duša" ne mogu baštiniti Kraljevstva Božjeg! Za to je predodređena naša Duhovna Duša~"zaručnica" koja se mistično vjenčava sa "zaručnikom"~Duhom kao preduvjet uskrsnuća.
22.09.2004. (15:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Taj proces koji se mora odviti u nama kao preduvjet uskrsnuća nestajanja osobnosti i rast nove duhovne duše naziva se trasnfiguracija. Proces transfiguracije, iliti "zaogrtanje smrtnog besmrtnim" kako ga je nazvao apostol Pavao preduvjet je uskrsnuća. On se u nama mora odviti dok je tijela, u tijelu dok na raspolaganju imamo kompletnu, u uvodu posta nabrojanu osobnost. Da uistinu, uskrsnuće dolazi u tijelu, ali ne tijelom kako Pavla krivo interpretiraju. Tako da se nikako reči da sam pisao o nekakvom distanciranju od "zemaljskog". U tome se u potpunosti slažem s tobom. Ono je uistinu darovano oruđe onom "duhovnom". Onaj koji ide Putem Kristovih misterija itekako dobro zna da mu je ovo "tijelo", zemaljska osobnost dana kao velika MILOST Božja, kao nosač besmrtne Monade u ovom svijetu i da se bez njega u nama uistinu ne bi moglo ostvariti ćudo Božjeg rođenja i uskrsnuća.
22.09.2004. (15:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ah.., oprostit će te mi, ja se zanesem pa se upustim u objašnjavanje :))) Da spustim loptu na zemlju, Klaudijo, u potpunosti se slažem s tobom glede problema rascjepa osobnosti.., naime ljudi su skloni forsirati tu razliku između "nebeskog" i "zemaljskog" upravo u segmetnu onog što se naziva "spiritualni ego". To je jedna od najčeščih zabluda i stranputica u koju tražitelj može upasti, kada si počne umišljati da je jedan dio njegove osobnosti onaj "nebeski". Usljed forsiranja i kultivacije dolazi i do potiskivanja određenih djelova osobnosti što naravno dovodi do velikih napetosti unutar same ličnosti i urađa rascjepom ličnosti. Isus je upravo na to upozorio na svadbi u Kani, rekavši da "novo vino (Duha) ne ide u stare mješine (naše osobnosti)". Transfiguracija naše osobnosti okojoj sam govorio je jedan spontani proces u kojem se od osobnosti traži ne forsiranje, nego jedna-samopredaja. Ne moja volja, nego TVOJA volja Gospodine! Samo tada ona može uistinu i nestajati bez opasnosti od rascjepa u snazi Njegove Ljubavi. :))) Pozdrav
22.09.2004. (17:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ama, razumijemo se - samo što nas nekada pomalo zbunjuje onaj klasični problem suvremenog svijeta: NEUSKLAĐENA TERMINOLOGIJA. Ta to je iskonski razlog svih nesporazuma i sukoba, uvijek pod određenim pojmom različiti ljudi podrazumijevaju različite "vizije" značenja tog pojma, uvijek subjektivno obojene. A pored toga - ovakav način komuniciranja i izražavanja je ograničen neizostavnom: NEDOREČENOŠĆU - tako je to s prepiskama na netu... - Pa što sam ovo ja htio kazati? Ej, Porto - nastavi ovaj blog oslobađati upitnika - ovaj upitnik "Pravi Isus?" me i isprovocirao da počnem bacati komentare ali koliko ljudi toliko ćudi. Mislim da je srž svih komentara ono što si ti spominjao Porto, navod iz Biblije: "imaju oči... imaju uši..." ali često je problem što su "gluhi i slijepi" oli ti "nagluhi i slabovidni" tek samo uvjereni da "vide i da čuju" iako se samo sa strane vidi da posrću u hodu i ne obaziru se na gromoglasnu tišinu Istine.
I još nešto nevezano za bilo koju izrečenu tvrdnju ili razmišljanje: Ja bih Njega `napisao` ovako: "... I S U S ..." - Vjerujem, uvjeren sam da Bog nije stvorio svijet i ljude s nakanom da "na kraju" na ljudima liječi svoj kompleks pravednosti jer sam siguran da Bog nema kompleksa. A namjerno sam potrebu za "zadovoljavanjem pravednosti" nazvao - kompleksom jer, opet sam siguran, ljubav transcendira pravednost a Bogu `neće biti problem` da ugošćujući ljude u zajedništvo sa Sobom bude na taj način "nepravedan" (nepravedan po našim shvatanjima) kao npr. u slučaju Magdalene ili pak raspetog "razbojnika". Znam da se na te primjere uvijek nadodaje kako je uvjet za njihovo spasenje bila vjera u Isusa - no i tu se vidi koliko su subjektivni, tj. različiti i teško "prepoznatljivi" iskazi vjere - od ženskih suza (Magdaleninih) do smirene, ozbiljne muške izjave `sjeti me se` ("razbojnika na križu"). Tu spasonosnu vjeru najtočnije i do u detalje jedino Bog može "pročitati" u oku i srcu svakog Njegovog djeteta. Stoga ja, pun povjerenja u Božju pismenost, dovodim u pitanje postojanje puta koji vodi u "smrt". Fizička smrt nije kraj puta - tu se slažemo - no mislim na aludiranje o "vječnoj propasti", tj. o religijskim postavkama "pakla" kao stanju vječnih patnji duše. Budući da je duša vječna ne može biti uništena nego samo "biti nagrađena" ili "osuđena na patnju" - e u vezi tih religijskih "učenja" - ja prosvjedujem i kažem: DEZINFORMACIJA - skrojena u ljudskim umovima zloupotrebljavanjem Svetog pisma. PAKAO NE POSTOJI - možda zvuči prepotentno ali ne stidim se ponoviti: PAKAO NE POSTOJI. Čime potkrepljujem ovu "heretičku" tvrdnju - pa nemam potrebu da ju elaboriram (a empirijski i lingvistički je to i nemoguće). Sve se svodi na: grijeh - kazna - pakao (logika "pravednosti") a ja cijelo vrijema samo pokušavam promucati pokoje slove logike, smisla i svrhe Ljubavi, svjestan da će onome tko čita sve ovo možda i zvučati kao tepanje...
23.09.2004. (14:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Porto
:))) postoje dva puta jer u nama paralelno egzistiraju i dvije prirode :)))
06.08.2004. (12:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
skybark prostoproshireni
De probaj to josh nekako krace postavit, Porto
10.08.2004. (09:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Gnojnice | mostar
Ah, taj dualizam!? Dualizam nam zvuči kao "najlogičniji" način ne-razumijevanja misterija života. "PUT, ISTINA I ŽIVOT" su Jedno, jedan je Put, jedna Istina i jedan Život - nema tu mjesta dualizmu - samo što je netko manje a netko više svjestan činjenice da je sudionik tog Života u ozračju Istine i da kamo god lutao (poput izgubljene ovce) ipak korača tim jednim i jedinim Putem. Bilo bi prepotentno, da ne kažem oholo - degradirati pronicljivost Božje kreativnosti: da naizgled dva različita puta ili bezbroj puteva sjedini nečim poput prometne petlje u odredište svoje Milosti, u jedan Put.
17.09.2004. (07:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Porto
hmmm Klaudio slažem se s tobom. Samo jedan je Put. No zaboravljaš da jedna od njegovih etapa prolazi kroz ovaj svijet koji je ipak dualne prirode. A u tom svijetu nam je dano na izbor: biti na Putu do kraja etape, dakle biti u Bogu i tako participirati Život, apsolutno dobro ili siči s Puta i ostati u zahvatu ovog svijeta i njegove relativnosti dakle odabrati "zlo" što rezultira smrću, 'pretvoriti se u stup soli' poput Lotove žene koja se nije držala konzekvenci Puta.
21.09.2004. (16:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Gnojnice | mostar
"Ovaj svijet" ne doživljavam kao dualan. Taj polaritet "dobro - zlo" je imaginarna kreacija ljudskog uma. Pa Isus nam je to najljepše pojasnio i dokazao svojim životom. Prema društvenim i religijskim normama (popisima što je dobro a što loše) Isus je za sve `pravovjerne` bio grešnik koji je nonšalantno kršio te propise pisane ljudskom rukom. Naravno da su se svi ti glasnogovornici pravovjernosti pozivali na Pismo i Božji autoritet te da su u toj revnosti bili 100% uvjereni u ispravnost svojih prosudbi. Kad je Isus rekao da je On - PUT, ISTINA I ŽIVOT; nije rekao niti mislio da je On samo jedan od puteva, Isus tom izjavom nije vršio izbornu kampanju jer zna da smo svi Jedno te je molio za nas "da svi budu Jedno" - molio je Oca da nas nagradi milosnom svjesnošću Jednote. Siguran sam da znadete smisao onoga:"Kad bijah dijete, razmišljao sam kao..." Stoga kad se "odraste" u vjeri - potrebna je "čvrsta hrana"! Za djecu (čija je iskrena vjernost neupitna), za djecu je "klackalica dobra i zla", kroz tu igru se razvija osobnost a kasnije oblikovana osobnost postaje gladna Istine i Ljubavi za potpuniji Život. Uspomene na djetinstvo su simpatične ali mora se odrasti...
22.09.2004. (09:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Porto
Ne doživljavam ga niti ja. No ova "zemljaljska" priroda uistinu jest dualne prirode. Nijekati to bez istinskog uvida, na temelju slijepe vjere je kao zabijati glavu u pijesak. Zakoni i mehanizmi funkcioniranja ove prirode odvijaju se u protežnosti između plusa i minusa, ženskog i muškog, svjetla i tame. Ovo je svijet relativiteta. A ljudski um u mogućnosti je percipirati samo te promjene koje se odvijaju u ovom svijetu. Stoga je i uloga našeg ratia u percepciji Božanske prirode iz koje sve proizlazi, njegova mogućnost da obuhvati Jednotu i Puninu Božanske prirode unaprijed su osuđena na propast i na vječnu zbunjenost dualizmom ove prirode jer on može promatrati ovaj svijet isklučivo kroz vječnu promjenu koja se u njemu odvija, on je percipira samo kao sjenu na zidu platonove pećine, ona je samo refleksija Božanske prirode. Naš ego um definitivno nije taj onaj na kojeg Isus apelira «da oči da vidi i uši da čuje». Božanska Punina i participacija u njoj je kategorija je isključivo 'onog drugog' u nama. O dimenzijama te dvije prirode koje se paralelno očituju kako u ovom svijetu tako i nama samima, svjedoči i apostol Pavao: On u poslanici Rimljanima opservira tog zemaljskog i nebeskog ~ «nutarnjeg» čovjeka. Prvi je od ove prirode i potpuno je usklađen sa njome, podložan njenim zakonima te ometa onog drugog koji poznaje nebeske Zakone i želi se uskladiti sa njima. Jadan li sam ja čovjek, uzdiše Pavao u svojoj rascijepljenosti. Upravo taj nutarnji čovjek je onaj koji se «nanovo rodio odozgo, iz vode i vatre Duha» onaj koji je bio nejač u Kristu i koji je u njama podrastao «pa ima oči da vidi i uši da čuje», da prima konkretnu hranu na Putu. Sa zemaljskim se usklađuješ sa ovom prirodom, nutarnji te usklađuje sa Duhom, sa Putem. U onima koji su krenuli putem Kristovog cijelo vrijeme se odvija borba za nadvladavanje. A konzekvence Puta su jasne: podložiti svoju volju Božjoj. Rezultat te borbe je, ako nadvlada onaj nebeski Život, a ako nadvlada onaj zemaljski –smrt.
22.09.2004. (10:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Porto
Drugim riječima, Klaudio, tema koja se provlačila kroz nekoliko zadnjih postova ovog topica, kao i komentarima na njih, nikako nije onaj «dualizam», kojeg ti bi ti želio vidjeti u ovoj prepisci. Čitajuči tvoje komentare na teme ne mogu se oteti dojmu da površno čitaš i na osnovu toga površno zaključuješ, hvataš se za neki termin i vadiš ga iz konteksta. No to je, naravno, sasvim ljudski mehanizam kojem je podložan ovaj naš 'zemaljski', u svojem djelovanju u ovom svijetu. Uistinu, u ovom svijetu relativiteta sve se sve može različito, sasvim sukladno sa onime što naš ego želi čuti i vidjeti. Zašto jednostavno ne dopustiš onom drugom u tebi koji "ima oči vidi i uši da čuje" ono što smo uistinu željeli reči o ovoj prepisci? :))))
22.09.2004. (11:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Gnojnice | mostar
Ama - o.k. je ovo što pišeš - no tu složenost ljudske osobnosti (tijelo, um, emocije, duh) ja doživljavam kao dijelove cjeline. Forsiranjem razlika između "zemaljskog" i "nebeskog" u nama - nepotrebno se produbljuje rascjep ličnosti. Boga slavi cjelovita osobnost: pomoću zemaljskog ono nebesko iskazuje zahvalnost i slavu Bogu, bez ovog zemaljskog bili bismo anđeli - no nismo, mi smo ljudi i dok god objeručke ne prihvatimo realnost bježimo od sebe. Znači ne samo znati i prepoznavati u nama "zemaljsko" i "nebesko" - no i sa zahvalnošću prihvatiti obadva ta Božja dara i sjediniti ih u iskazu svoje osobnosti. Distanciranjem od "zemaljskog" - ono "duhovno" je osakaćeno strahom jer Ljubav ne poznaje strah; ili da grubo kažem: razina sudioništva u Ljubavi obrnuto je proporcionalna količini straha. Ne treba se plašiti zemaljskog, dapače - ono nam je darovano kao oruđe duhovnomu.
22.09.2004. (13:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Porto
Klaudije, našu zemaljsku osobnost čine i fizičko i energetsko (eterno) i emotivno i mentalno tijelo. Sve su to samo ovosvjestki 'nosači' onog prvobitnog, palog adamistkog čovjeka, nazzovimo ga mirkkosmosa, onog stvorenog 'na lik božji'. Oni su samo razna tla iz Isusove prispodobe o sijaču i sjemenki u koje sijač-Bog sije svoje sjeme, besmrtne Monade iliti božanske iskre, nusceluse, zametke Kraljevstva Božjeg u ovom svijetu. U svakom od nas postoji jedna takva, čak si je i sam locirao u jednom svom postu kao "onog dobrog u srcu". No ta iskra, fragment Boga u nama je uspavana, latentna. Ona je samo jedna mogućnost iz koje se može razviti, hajde koristimo isusovu analogiju, "niknuti" kvalitativno sasvim drugačiji nosač od ovih koje imamo trenutno na raspolaganju kao osobnost. Taj nosač se naziva Duhovna Duša iliti onaj unutrašnji, skriveni, uspavani. Jedino je ona u stanju percipirati i participirati Kraljevstvo Božje jer je i sama izgrađena kao i ono od materijala koji "nije od ovog svijeta". Jedino je se i ona u stanju razvijati iz onoga što nazivaš istinska Ljubav (Svjetlost, Krist) te izgrađivati iz onoga što se naziva Duh. Ta snaga Ljubavi ima dva aspekta djelovanja: dok na našu duhovnu dušu ono djeluje životvorno, po našu osobnost ono djeluje razarajuće. Naša osobnost je upravo onaj 'stari hram' za kojeg Krist poručuje Židovima da će ga razvaliti tako da kamen na kamenu neće ostati i da će za tri dana izgraditi novi. Našom osobnošću NE MOŽEMO participirati Kraljevtsvo. Naša osobnost stoga mora potpuno "nestati u Kristu". Izvještaji u evanđelju su nedvosmisleni: Meso~fizicko i eterno tijelo i uz krv vezano emotivno i mentalno, naša tzv. "krvna duša" ne mogu baštiniti Kraljevstva Božjeg! Za to je predodređena naša Duhovna Duša~"zaručnica" koja se mistično vjenčava sa "zaručnikom"~Duhom kao preduvjet uskrsnuća.
22.09.2004. (15:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Porto
Taj proces koji se mora odviti u nama kao preduvjet uskrsnuća nestajanja osobnosti i rast nove duhovne duše naziva se trasnfiguracija. Proces transfiguracije, iliti "zaogrtanje smrtnog besmrtnim" kako ga je nazvao apostol Pavao preduvjet je uskrsnuća. On se u nama mora odviti dok je tijela, u tijelu dok na raspolaganju imamo kompletnu, u uvodu posta nabrojanu osobnost. Da uistinu, uskrsnuće dolazi u tijelu, ali ne tijelom kako Pavla krivo interpretiraju. Tako da se nikako reči da sam pisao o nekakvom distanciranju od "zemaljskog". U tome se u potpunosti slažem s tobom. Ono je uistinu darovano oruđe onom "duhovnom". Onaj koji ide Putem Kristovih misterija itekako dobro zna da mu je ovo "tijelo", zemaljska osobnost dana kao velika MILOST Božja, kao nosač besmrtne Monade u ovom svijetu i da se bez njega u nama uistinu ne bi moglo ostvariti ćudo Božjeg rođenja i uskrsnuća.
22.09.2004. (15:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Porto
Ah.., oprostit će te mi, ja se zanesem pa se upustim u objašnjavanje :))) Da spustim loptu na zemlju, Klaudijo, u potpunosti se slažem s tobom glede problema rascjepa osobnosti.., naime ljudi su skloni forsirati tu razliku između "nebeskog" i "zemaljskog" upravo u segmetnu onog što se naziva "spiritualni ego". To je jedna od najčeščih zabluda i stranputica u koju tražitelj može upasti, kada si počne umišljati da je jedan dio njegove osobnosti onaj "nebeski". Usljed forsiranja i kultivacije dolazi i do potiskivanja određenih djelova osobnosti što naravno dovodi do velikih napetosti unutar same ličnosti i urađa rascjepom ličnosti. Isus je upravo na to upozorio na svadbi u Kani, rekavši da "novo vino (Duha) ne ide u stare mješine (naše osobnosti)". Transfiguracija naše osobnosti okojoj sam govorio je jedan spontani proces u kojem se od osobnosti traži ne forsiranje, nego jedna-samopredaja. Ne moja volja, nego TVOJA volja Gospodine! Samo tada ona može uistinu i nestajati bez opasnosti od rascjepa u snazi Njegove Ljubavi. :))) Pozdrav
22.09.2004. (17:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Gnojnice | mostar
Ama, razumijemo se - samo što nas nekada pomalo zbunjuje onaj klasični problem suvremenog svijeta: NEUSKLAĐENA TERMINOLOGIJA. Ta to je iskonski razlog svih nesporazuma i sukoba, uvijek pod određenim pojmom različiti ljudi podrazumijevaju različite "vizije" značenja tog pojma, uvijek subjektivno obojene. A pored toga - ovakav način komuniciranja i izražavanja je ograničen neizostavnom: NEDOREČENOŠĆU - tako je to s prepiskama na netu... - Pa što sam ovo ja htio kazati? Ej, Porto - nastavi ovaj blog oslobađati upitnika - ovaj upitnik "Pravi Isus?" me i isprovocirao da počnem bacati komentare ali koliko ljudi toliko ćudi. Mislim da je srž svih komentara ono što si ti spominjao Porto, navod iz Biblije: "imaju oči... imaju uši..." ali često je problem što su "gluhi i slijepi" oli ti "nagluhi i slabovidni" tek samo uvjereni da "vide i da čuju" iako se samo sa strane vidi da posrću u hodu i ne obaziru se na gromoglasnu tišinu Istine. I još nešto nevezano za bilo koju izrečenu tvrdnju ili razmišljanje: Ja bih Njega `napisao` ovako: "... I S U S ..." - Vjerujem, uvjeren sam da Bog nije stvorio svijet i ljude s nakanom da "na kraju" na ljudima liječi svoj kompleks pravednosti jer sam siguran da Bog nema kompleksa. A namjerno sam potrebu za "zadovoljavanjem pravednosti" nazvao - kompleksom jer, opet sam siguran, ljubav transcendira pravednost a Bogu `neće biti problem` da ugošćujući ljude u zajedništvo sa Sobom bude na taj način "nepravedan" (nepravedan po našim shvatanjima) kao npr. u slučaju Magdalene ili pak raspetog "razbojnika". Znam da se na te primjere uvijek nadodaje kako je uvjet za njihovo spasenje bila vjera u Isusa - no i tu se vidi koliko su subjektivni, tj. različiti i teško "prepoznatljivi" iskazi vjere - od ženskih suza (Magdaleninih) do smirene, ozbiljne muške izjave `sjeti me se` ("razbojnika na križu"). Tu spasonosnu vjeru najtočnije i do u detalje jedino Bog može "pročitati" u oku i srcu svakog Njegovog djeteta. Stoga ja, pun povjerenja u Božju pismenost, dovodim u pitanje postojanje puta koji vodi u "smrt". Fizička smrt nije kraj puta - tu se slažemo - no mislim na aludiranje o "vječnoj propasti", tj. o religijskim postavkama "pakla" kao stanju vječnih patnji duše. Budući da je duša vječna ne može biti uništena nego samo "biti nagrađena" ili "osuđena na patnju" - e u vezi tih religijskih "učenja" - ja prosvjedujem i kažem: DEZINFORMACIJA - skrojena u ljudskim umovima zloupotrebljavanjem Svetog pisma. PAKAO NE POSTOJI - možda zvuči prepotentno ali ne stidim se ponoviti: PAKAO NE POSTOJI. Čime potkrepljujem ovu "heretičku" tvrdnju - pa nemam potrebu da ju elaboriram (a empirijski i lingvistički je to i nemoguće). Sve se svodi na: grijeh - kazna - pakao (logika "pravednosti") a ja cijelo vrijema samo pokušavam promucati pokoje slove logike, smisla i svrhe Ljubavi, svjestan da će onome tko čita sve ovo možda i zvučati kao tepanje...
23.09.2004. (14:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...