Očito je kako Bog hoće da stvorenja svojom slobodnom voljom prihvate Božju volju. Da bi se to dogodilo mora doći do apsolutnog razumijevanja onoga o čemu se treba odlučiti hoće li se prihvatiti ili ne....
Treba li čovjek oprostiti Bogu?
U Ivanu 9, 1-4. opisan je susret Isusa i učenika s sljepcem od rođenja. Učenici odmah uključuju "našu " logiku te pitaju: " Tko je sagriješio, on ili njegovi roditelji te se je rodio slijep?" Isus začudo, odgovara da NIJE SAGRIJEŠIO NI ON NITI NJEGOVI RODITELJI !
"Nego je ovo da bi se očitovala djela Božja.." Drugim riječima, taj je čovjek rođen slijep po Božjem planu! Bog je planirao da se na njemu očituje Božanska moć iscjeljenja i to kad (također točno planirano) sretne Isusa. Isus mu vraća vid te, a što je dio Božjeg plana!
Svima je nama Bog udjelio određenu sudbinu, ne predodredivši je ali ipak.......
On nas je stvorio (pri tome ne mislim na čovjeka općenito , već mene - baš mene) te smo ono što je jesmo, a iz toga što jesmo proizlazi sve što odlučujemo i što mislimo i radimo! Dakle, ne predodređeni, ali ipak...... Trebamo li oprostiti Bogu što smo nekakvi?
Bog nas po primjeru svog Sina poziva na pomirenje, jer je i Isus morao "trpjeti za nas". Drugim riječima morao je ispuniti Božju - Očevu volju, jer je to bilo najbolje za sve nas! On se je pokorio i pristao na smrt i to iz "dobre volje, a ne iz nevolje" te nam tako oprostivši svojim ubojicama i onima koji nisu marili poručio da pođemo njegovim primjerom te se izmirimo s Bogom. Jer da Bog koji je (sama riječ kaže Bog) svemoćan nije želio i planirao da Krista muče i ubiju On to zasigurno ne bi ni dozvolio. Isus je tako unatoč vlastitom gubitku kroz koji je morao proći pokazao da prihvaća Božju - Očevu volju bez susprezanja i apsolutno dobrovoljno. Hoću li prihvatiti Božju volju za mene ?????????????
Od toga ovis moja vječna sudbina, jer Bog je Bog i On traži apsolutnu pokornost i to iz ljubavi!!! Kako to dvoje pomiriti : ljubav i nadmoć!
Kako da mi volimo iz "dobre volje" nekoga koji nas može ako to želi , natjerati da ga volimo, čak On nas je kao Stvoritelj mogao i stvoriti s nepromjenjivom ljubavlju prema njemu, ali nije....... On je tako odredio !!!!!! (poželimo li nekad Boga izlupati?)
Međutim, prije nego se zanesemo velikim odlukama, valja se prizemniti.
Mi teško prihvaćamo i najmanje "odluke Božje", jer nas iz "takta" izbaci svaka sitnica koja nije onakva kakvom smo ju mi zamislili.
Što mislite da je teže: Bogu oprostiti nama, ili nama oprostiti Bogu?