Moj Dnevnik u HS-u
Zagrebački tjednik za kulturu „Hrvatsko slovo“ sadrži i rubriku „Dnevnik“ u kojoj jedan autor opisuje vlastita pregnuća kroz sedam dana. Ja sam pisao „Dnevnik“ za razdoblje od 30. listopada do 6. studenoga 2017. Pokušajte pogoditi što je bilo temom mojega Dnevnika? Odgovor je zbilja vrlo težak! Naravno, enigmatika, što je i razlogom zašto vam ga nudim na čitanje.
Ponedjeljak, 30. listopada
Odgonetanjem zagonetaka bavim se od 1973. Zagonetam, pak, od 1980. U to je doba ponedjeljkom izlazio Skandi čvor u izdanju bjelovarskoga Čvora, dok danas nijedan enigmatski časopis ne izlazi ponedjeljkom. Pa što činiti u takvome danu? Ja sam se davno domislio jadu te ponedjeljkom prelistavam prošlotjedne časopise izdvajajući vlastite uradke, najbolje sastavke kolega i zagonetke koje po mojem mišljenju nisu zaslužile objavu. Pokušam nešto i sastaviti, ali mi baš ne ide prije negoli vidim što mi je objavljeno. Upravo tako dogodilo mi se i danas. Zapeo sam, naime, u pokušaju stvaranja jedne bjeline 8 x 8, pa sam ju ostavio za sutra. A bjelina je prostor u križaljci bez crnih polja. Štogod je veća, tim je i križaljka uspjelija. Najveća bjelina objavljena ikada u hrvatskim zagonetačkim časopisima dimenzija je 4 x 27 što iznosi 108 polja. Njezin je autor križaljkaš iz Ostrvice kod Omiša Marko Mihaljević.
Utorak, 31. listopada
Svakoga utorka, još od 22. siječnja 1998., izlazi riječki Skandifeniks. To je tjednik na čijim su stranicama samo skandinavke i nekoliko njihovih inačica te malčice humora. Jedan sam u mnoštvu suradnika ovoga časopisa, ali na njegovu adresu ne šaljem puno sastavaka jer nisam pobornikom tzv. skandinavizacije hrvatske enigmatike, odnosno forsiranja skandinavki nauštrb svih drugih zagonetaka. Usto, uređuju ga moji stari prijatelji Pero Galogaža, Željko Jandragić i Valter Kvalić, koji listom dobro znaju što im je činiti pa su križaljke u tomu časopisu na visokoj razini. K tomu, za godinu dana izaći će njegov tisućiti broj što je vrijedno svačije pozornosti.
Srijeda, 1. studenoga
Od enigmatskih časopisa koje kupujem nijedan ne izlazi niti srijedom, ali zagrebački tjednik Kviskoteka već godinama u prodaji bude dva dana prije od nadnevka navedenoga na naslovnici. Dva su vjerojatna razloga tomu: 1. Pojavljuje se dan prije konkurentskih listova i 2. Sjetno je to prisjećanje na legendarni Vjesnikov kviz koji je izlazio srijedom. A uz Kviskoteku me vežu većma lijepe uspomene. To je časopis u kojemu sam se afirmirao te u cijelosti sazrio u enigmatskome smislu objavivši tijekom 20-ogodišnje suradnje oko 3.000 zagonetaka. Ja sam joj zauzvrat podario nisku noviteta od kojih izdvajam prstenovu skandi, veliku četvorku, pirju, diferencijal, dvostruku šifromanku i dijagonalku. Tamo sam 1998. osvojio naslov hrvatskoga enigmatskog prvaka, a 2014. bio nagrađen Zlatnim kviskom za veliku četvorku kao najbolju inovaciju. Nažalost, nakon smrti dvojice urednika Siniše Komljenovića (1953.-2013.) i Ive Mikića (1960.-2015.) dolazi do bolnoga razlaza. Ja ipak, vjerojatno iz navike i u znak poštovanja prema preminulim kolegama, još uvijek kupujem Kviskoteku i imam sve njezine brojeve.
Četvrtak, 2. studenoga
Na Spomendan svih vjernih mrtvih najprije sam nazočio Svetoj misi na groblju u Ugljari te skupa sa suprugom Zoricom obišao grob njezina brata Marka Porobića Žarka (1968.-1992.), poginuloga branitelja 106. Oraške brigade HVO, majke Mande (1944.-2013.) te njezine bake Mande i djeda Šime. Potom smo skupa pohodili grobove mojih najmilijih na groblju Karaula: mame Ruže (1922.-1987.), otca Đure (1919.-1968.) i brata Mate (1949.-1999.) i naposljetku mojega prijatelja, poginuloga branitelja 106. brigade, Jose Nedića Fiće (1967.-1992.). Pomolili smo se, zapalili lampione i položili bukete na njhovim grobovima. Svakoga Dušnoga dana vrlo sam tužan i to s pravim razlogom. Neki mi ljudi zbilja vrlo nedostaju.
Četvrtak je najzagonetniji dan. Svakoga drugoga četvrtka, naime, izlaze dva vodeća hrvatska enigmatska časopisa – zagrebački tjednik Kvizorama i riječki dvotjednik Feniks. Na Dušni dan bio je četvrtak bez Feniksa. Kvizorama je prvi enigmatski časopis objavljen u neovisnoj Republici Hrvatskoj. Njezin je prvi broj izašao 28. prosinca 1991. Stoga se s punim pravom naziva Prvom hrvatskom enigmatskom damom. Uređuju ju zagonetači koji su nekoć radili u redakciji Vjesnikova kviza: Želimir Kušić, Boris Nazansky, Vladimir Kutnjak, Ranko Skopal i Ivan Hrgović. Prvih 28 brojeva, pak, uredio je najveći hrvatski križaljkaš u povijesti Zvonimir Kurpes (1920.-2008.) iz Siska. Radove u Kvizorami objavljujem od 9. broja pa neprekidno do današnjih dana. Kvizorama se, kao i naprijed spomenuta Kviskoteka, na kioscima pojavljuje dva dana prije, jer je subota zapravo dan njezina izlaženja. Ona je istodobno i najdugovječniji hrvatski enigmatski list s izašlih 1.336 brojeva čime je nadmašila zagrebačku Džepnu križaljku, koja se na tržištu pojavila 1320 puta. U tjednu kada ne izlazi Feniks za Kvizoramu mi ostane više vremena. Pregledam ju po nekoliko puta, isječem svoje radove, zalijepim ih i pohranim u zaseban registrator. Nakon toga pripremim nove zadatke za sastavljanje u sljedeća tri dana. Dan sam završio prelistavanjem pisanja na 20-ak blogova koje pratim.
Petak, 3. studenoga
Pauletićeva tvrtka Sfinga-Art pored Kviskoteke izdaje još dva enigmatska lista – 50 skandi i 101 skandi. Obadva se na kioscima pojavljuju petkom. Pedesetica je dvotjednik, a Stojedinica mjesečnik. Zorno je da su to časopisi prepuni skandinavaka i nekih njihovih inačica. Nekoć sam bio njihovim suradnikom. Posebice plodonosan bijah u Stojedinici u kojoj objavih oko 1.500 križaljaka, no bilo je to u doba kada ju je uređivao Siniša Komljenović. Danas ih kupujem samo poradi kolekcionarstva. Naime, imam sve brojeve i želim da tako i ostane. Budući da već dvije godine uopće ne sastavljam za Pauletićeve listove, petkom imam više vremena za pisanje. Trenutačno pripremam više knjiga koje ću nastojati objaviti sljedeće godine. Na jednoj od njih, Rječniku trinaestica, radim još od 1982. i konačno sam pri kraju. Bit će to knjižurina s više od 500 stranica u A-4 formatu s oko 20.000 natuknica, odnosno riječi, pojmova, izraza, naziva filmova, književnih djela, časopisa, pjesama i albuma, ustanova, udruga i sl. te imena i prezimena znanih osoba koje sve redom imaju po trinaest slova. Naziv lista koji upravo držite u rukama odavno sam uvrstio u ovaj rječnik. Pored toga pri koncu sam rada na rječniku riječi od tri slova, zbirci potiraljki i monografiji o DVD-u Tolisa, koja će biti objavljena 2018. u okviru XII. Dana Tolise, višednevne kulturne priredbe koja se u mojemu rodnom selu Tolisi održava od 2007. Red je pojasniti i što je to potiraljka. To je zagonetka kod koje se do odgonetke dolazi potiranjem parova jednakih slova. Slova koja nemaju para, premeću se i dobiva se odgonetka, a ako se čitaju u nizu bez premetanja tada je to usmjerena potiraljka. U našoj enigmatici potiraljka opstoji od 1988.
Subota, 4. studenoga
Nakon što sam prije podneva obavio sve kućanske poslove i očistio dvorište, popodne sam posvetio neuobičajenoj enigmatskoj avanturi. Riječ je o ogromnoj križaljci dimenzija 1 m x 100 m. Ako je veličina svakoga polja 1 cm, onda je to ukupno 1.000.000 polja! Započeo sam ju sastavljati koncem 2016. U cijelosti sam ju posvetio zagonetaštvu. Tako su tematski pojmovi imena i prezimena poznatih zagonetača s prostora bivše države, nazivi zagonetaka, knjiga i enigmatskih časopisa. Kanim ju objaviti 18. studenoga 2020. na svoj 58. rođendan i tako obilježiti punih 40 godina od objave prvog rada, premetaljke iz Vjesnikova kviza broj 219 od 9. srpnja 1980. Kako nadahnuća, volje i znanja nesporno imam, trebat će mi samo dobroga zdravlja. Bit će mi to već četvrta mamutica u karijeri. Prvu, dimenzija 46 x 66 i s 3.036 polja, objavih u Posavskim enigmatskim novinama (PEN) broj 4, rujan-listopad 2001., drugu u PEN-u broj 8 u studenom 2005. (67 x 99, 6.633 polja), a treću u PEN-u broj 15 od 27. ožujka 2016. (14 x 771, s 10.794 polja).
Nedjelja, 5. studenoga
Nedjelja je za mene poseban dan. Vjerojatno je to povezano i s mojim imenom kojega nosim u spomen na začetnika toliške obitelji Nedić – Nedjeljka Miletića Nedu (1683./84.–1755.). Sveta misa u 9:00 sati u župnoj crkvi Uznesenja BDM u Tolisi, popularna Đačka misa, stalnim je dijelom mojega nedjeljnoga „rituala“. Nakon nje, slijedi nogomet na otvorenom o kojemu moram nešto više napisati. Rođen sam u toliškome zaselku Ostružani čiji se nogometni amateri nedjeljom druže od kolovoza 1962. Ja sam im se pridružio u ljeto 1973. i dan-danas igram s njima. Sve do 1987. zvali smo se jednostavno Ostružani da bi tada „mudracima“ sinuo naziv Jelenovi manekeni dan po nekoć vrlo popularnome Jelen pivu iz Apatina. O svojoj momčadi napisah dvije knjige: Amaterski nogomet u Ostružanima 1962.-2002. (2002.) i Jelenovi manekeni 50 godina poslije (2013.). Imamo 100-tinjak članova. Neki od njih, Željko Kobaš, Mato Nedić, Marijan Nedić ..., igrali su u poznatim klubovima. Naš član Marijan Oršolić trenutačno brani boje vinkovačkoga prvoligaša Cibalije.
Za svršetak svojega dnevnika namjerno ostavih svemrežne blogove. Pratim ih svakodnevno, no nedjeljom nešto pozornije nego drugim danima. Moje blogovske pustolovine počele su 23. kolovoza 2015. kada sam uz pomoć sina Žarka otvorio blog nazvavši ga Deseta umjetnost – enigmatika. Tijekom nešto više od dvije godine rada objavih skoro 1.500 priloga tematski vezanih za hrvatsko zagonetaštvo. Iako sam brojač posjeta postavio tek 10. veljače ove godine, brojka je već prešla 50.000. Posjetitelje mojega bloga DUE najviše zanimaju rubrike Poznati zagonetači, Enigmatski časopisi u zagonetkama, Leksikon zagonetaka, Zagonetna poezija i Zagonetni aforizmi te nizanke posvećene velikanima zagonetaštva s ozemlja bivše države. Na blogu također objavljujem rezultate natjecanja, članke iz zagonetačke teorije, dajem najave enigmatskih časopisa i donosim zanimljivosti s i oko enigmatike. Dnevnik poput ovoga ne može se odnositi na svaki tjedan. Može biti sličan, ali jednak nikako ne. Jedina stalnica koja se kroz moj život proteže još od 1973. jest enigmatika. Nažalost, nikada mi se nije pružila prigoda da živim od onoga što najbolje umijem, nego je sve ostalo samo na hobiju. Na onomu svijetu možda budem bolje sreće. Tko zna!
(Nedjeljko Nedić, Hrvatsko slovo broj 1177, 10. XI. 2017., str. 8)
Zagonetač
Oznake: N. Nedić, nezagonetački časopisi
komentiraj (6) * ispiši * #
