Bili smo na XXXIII. SOZAH-u (1)
Mirovna grupa „Oaza“ iz Beloga Manastira u razdoblju je od 22. do 24. rujna bila domaćinom XXXIII. Susreta odgonetača i zagonetačkih autora Hrvatske (SOZAH-a). Susreti su bili međunarodnoga karaktera sa sudionicima iz šest zemalja: Njemačke, Slovenije, Hrvatske, BiH, Srbije i Crne Gore. Mjesto održavanja bijaše belomanastirski hotel „Patria“.
22. IX. – Zagonetači su se počeli okupljati već oko podneva. Poslije 16 sati svi pristigli posjetili su Etnološki centar baranjske baštine gdje ih je Saša Šuvakov, stručni suradnik u TZ Baranje, upoznao s pučkim tradicijama, kulturom i običajima naroda koji nastavaju Baranju. Ovo muzejsko zdanje čini kompleks građevinas izloženim primjercima alatki, narodnih nošnja, kućnih potrepština, starinskoga namještaja ... Većinu nas najviše se dojmila ljetna pozornica sa šest masivnih stupova na pročelju ispred čijega smo se ulaza i fotografirali. Domaćini su nas na koncu pogostili suhomesnatim specijalitetima i kolačima.
Nakon toga smo se pješice zaputili u samo središte grada. Navečer smo se, uz nezaobilazno Osječko pivo, posvetili našim beskrajnim razgovorima i druženju.
23. IX. – Glavnim razlogom našega okupljanja u Belomu Manastiru ipak su bila enigmatska natjecanja. SOZAH je prigodnim riječima otvorio belomanastirski gradonačelnik Tomislav Rob. Potom se nazočnima obratio predsjednik HZS-a Pero Galogaža i natjecateljski maraton mogao je početi.
„Štafetnu palicu“ tada su preuzeli ZAKOS-ovci: Josip Dubrović, Ilija Ozdanovac i Nedjeljko Nedić te logičar Valter Kvalić. Natjecanja su se skupa s ocjenjivanjem odužila sve do 20 sati. Njihovi rezultati su, kao i poredak najboljih u dvama dopisnim natječajima, Boživranu i 1. Memorijalu Mladena Đurđevića, proglašeni na svečanoj večeri. Voditeljicom priredbe bila je Sonja Nedić (blogerica Lutaljka), dok ju je lakim notama ozvučio pjevač Josip Farkaš. Naše je subotnje druženje potrajalo do duboko u noć uz ukusna jela i slatku SOZAH-ovu tortu koju je spravila Tamara Đurđević iz Darde.
24. IX. – Poslije naporne subote uslijedila je nedjelja namijenjena odmoru i razgledanju Baranje. Najprije smo obišli beljsko vinogorje, pa velebni spomenik Pobjede u Batini, djelo slavnoga kipara Antuna Augustinčića, podignut 1947. u čast 1297 poginulih vojnika sovjetske Crvene armije te tamošnji muzej u kojemu nas je dočekala predsjednica Općinskoga vijeća Draž Eva Balatinac i naposljetku etnoselo i restoran Baranjska kuća u Karancu. Tamo smo se najviše zadržali u Ulici zaboravljenog vremena u kojoj sve kao da je stalo. Mlin, stolarska i klomparska radnja, kovačnica, kućari, kuća s otvorenim ognjištem, starovinsko oruđe, ringlšpil ... – sve to vidjesmo u toj ulici. Kušali smo i baranjski čobanac i štrudlu s jabukama te se oprostili i pozdravili do našega sljedećega susreta.
(Spomenik Batinskoj bitki)
(Ulica zaboravljenog vremena u Karancu)
SOZAH-ovac
Oznake: XXXIII. SOZAH
komentiraj (2) * ispiši * #
