Pseudonimi u zagonetaštvu
Pseudonim je izmišljeno ime i prezime, ili samo ime, prezime ili inicijal kojega glumci, pjevači, umjetnici, književnici, športaši, zagonetači ... koriste umjesto vlastitoga imena i prezimena kako bi iz različitih razloga skrili vlastiti identitet. Riječ je izvedena iz grč. „pseudos“ – laž i „onoma“ – ime. Ako se muškarac potpisuje ženskim imenom (i prezimenom) tada je to pseudoginim, a u obratnomu slučaju radi se o pseudandronimu. U Rječniku stranih riječi Bratoljuba Klaića spominje se i izraz „pseudonimat“ – život i djelovanje javne osobe pod pseudonimom.
Pseudonimima je belomanastirski zagonetač Jovan Nedić posvetio rubriku „Podatak više“ u Skandifeniksu broj 330 od 10. studenoga 2005. na str. 16. Jovan među inim navodi i više vrsta pseudonima: ananimi, koji su nastali od unatrag čitanoga imena ili prezimena, palindromonimi, pseudonimi koji su obrtaljke drugih riječi, traduktionimi nastali prevođenjem autorovoga imena na neki strani jezik te pseudonimi nastali premetanjem imena ili prezimena koje je Jovan nazvao anagramonimima. Prvonavedenim ananimima Jovan je psovetio cijeli „Podatak više“ u Skandifeniksu broj 683 od 14. VIII. 2012. na str. 16.
Ni zagonetači uopće nisu imuni na pseudonime. Dotaknuo ih se i Jovan Nedić u oba ranije navedena Podatka više. Zagonetači imaju mnogo pseudonima, a moglo bi se reći i previše. Neki su jednoslovni (M. – Mesud Malkoč, -i- i –p- – Mavro Špicer, G. i H. – Josip Budisavljević ...), neki dvoslovno inicijalni od imena i prezimena (P. B. – Pavle Bogdanović, P. R. – Petar Restović, SM – Slavko Mlinarič, L. D. – Lazar Dovniković ...) ili samo od imena ili prezimena (Ha – Ivo Habeković, Pa – Božidar Paja, Po – Milutin Podboj ...) ili su dvoslovni iz drugih razloga (F – e – Šime Fučić, Ra – Marijan Kancelarić, X. Y. – Aleksandar Šujdovič, MP – Miodrag Vučković ...), a neki su troslovni (Vrt – Božidar Vrtiprah, Zes – Zvonimir Kurpes, PAG – Pavle Gregorc, Zok – Zoran Krivić ...). Skupini inicijalnih pseudonima pripadaju i oni višeslovni u kojima su imenski inicjali na početku, a prezimenski na kraju (MirŠa – Miroslav Šantek, ZdraŽar – Zdravko Žarković, Atmar – Atanas Marinov, Rask – Ranko Skopal, Brst – Branko Stojanović, Boživran – Božidar Vranicki, Rebes – Rešad Besničanin, LuPa – Luka Pavičić, Bordo – Borivoj Dovniković, Dr.-Iva – Dragan Ivanovski, Zlar – Zlatan Arnaut, Žbila – Željko Bilankov, Ivra – Ivica Radovniković ... ), ili u obrnutome slučaju (Libran – Branko Lipanović, Že-Sta – Stanislav Železnik, Nera –Ranko Nedić, Tust – Stjepan Tumpić, Storat – Ratko Stojković, Mimla – Mladen Miodragović, Jurijan – Marijan Jurčec, Pers – Sreten Perić, Bard – Dragutin Barbalić ...), koji mogu biti i premetnuti (Fakir i Kalif – Filip Karačić, I. Mirazin – Zvonimir Azinović ...).
Neki zagonetači radove potpisuju svojim imenom (Pero – Pero Galogaža, Željko – Željko Jandragić i Željko Kramberger, Pavle – Pavle Bogdanović, Olaf – Olaf Ljubibratić, Mate - Mate Medvidović, Bakir – Bakir Ajdinović, Zoran – Zoran Golubović, Sonja – Sonja Šetušić, Zlatan – Zlatan Čop, Vojin – Vojin Krsmanović ...), neki prezimenom: Kunac – Ivan Kunac, Šabić – Dražan Šabić, Glibo – Mato Glibo a neki svojim nadimcima (Boki – Boško Petrović, Neba – Nebojša Dragomirović, Švija – Marijan Nedić, Duško –Dušan Bjelan i Dušan Kos, Dada – Dragica Gladović Dodevski, Krešo – Krešimir Majetić, Iko – Ismet Herović, Hajro – Hajrudin Hodžić, Laci – Laslo Lajko, Robi – Robert Pauletić, Juso – Jusuf Kabaklić, Zoki – Zoran Zeljković, Đuka – Josip Đukić, Stiv – Stevo Miličević, Vučko – Momir Vučenović i Miodrag Vučković, Žeca – Željko Dimović, Jakša – Ljubiša Jakšić, Štef – Stjepan Horvat, Mikula – Ivo Mikić, Ricko – Rajko Ricijaš, Liga – Miroslav Ligutić, Buda i Ćos – Budimir Ćosović ...). Anagramonime koriste i zagonetači. Od punoga imena i prezimena su pseudonimi Emil Ružić Kiš – Želimir Kušić, Sonny Barzakis – Boris Nazansky, Atilin slučaj – Ilija Stančul, Inga Vrhović – Ivan Hrgović, Sonja Peteršić – Stjepan Orešić, Rafael Kollin i Lilla Efarkon – Nikola Faller, Danko Renić i Ron Dekanić – Ranko Nedić, Pero Franjković – Franjo Perković, Katimir Jemeršić – Krešimir Majetić...). Samo od imena ili prezimena Minos – Simon Racković, Kolaps – Ranko Skopal, Rok Ban i Borkan – Branko Milovanović, Streha – Juraj Hraste, Tin Pisačić – Zlatko Stipaničić, Igor Galo – Jadran Goloigra ...). Zanimljivi su pseudonim nastali prevođenjem imena (Aurel – Zlatko Stipaničić, Dominik i Domenico –Nedjeljko Nedić, Desiderius – Žejko Lovošević), prezimena (Vouk – Ljubinko Vukosavljević, Mollard – Vladimir Kutnjak, Lupus – Branislav Vuković, Ursus – Mate Medvidović ...) ili i imena i prezimena (Carls Fox i Karl Fuchs – Dragutin Lisac, Michael Hind - Miljenko Košutar, Johnny Malkovich – Ivica Maljković, Marky Mike – Marko MIhaljević).
Ananimni zagonetački pseudonimi su Kifer – Refik Husedžinović, Yks – Boris Nazansky, Ovals – Slavo Stojković, Buje – Ejub Semić ... Od pseudoginima (ženskih imena i prezimena kojima se potpisuju zagonetači) sjetio sam se ovih: Irena – Dušan Kos, Ljilja – Željko Jandragić, Dina i Tea – Branko Lipanović, Ann, Teica i Wycky – Ivica Maljković, Nela Belopeta – Marijan Jurčec, Gloria – Mato Glibo, Alka Trefell i Tekla – Nikola Faller čija se supruga zvala Tekla, Jadranka, Nina i Stela – Stanislav Železnik, Lana, Nada i Nada Tošić – Krsta Ivanov...
Nekolicina zagonetača je vlastitim inicijalima dodala još kraticu zvanja, auto-oznaku mjesta iz kojega su i sl. i sve to spojila u jedan pseudonim prim. Arhim – arhitekt Ivica Mlađenović, Essa – Ejub Semić Sarajevo, Neto i Neu – Nedjeljko Nedić Tolisa i Ugljara, Skansi – Skandi Siniša Komljenović ... Nisu rijetki niti zemljopisni pseudonimi: Bel-Irac i B-anac - Jovan Nedić, Bribirac – Ivan Antonić, V. Sember – Vojin Krsmanović, Dardan i M. Baranjac – Mladen Đurđević, P. Tenac – Boris Berlan, Sremac – Milan Komadina, Splićanin – Zvonimir Turek, Konjičanin – Zvonimir Azinović, Jegor Biriški – Tomislav Pejić ... Nemali broj pseudonima zapravo su mitološkovi bogovi, likovi ili pojmovi: Eskulap – Zvonimir Kupres, Orion – Veljko Dopuđa, Svetozar Pavlović i Dušan Šuša, Argus i Zeus – Boris Janković, Orest – Stjepan Orešić, Kodolah – Dušan Kos, Afrodita – Ranko Skopal, Arhelaj – Ivica Mlađenović, Zevs –Živko Dokić, Olimp – Miloš Milićević ... Ima tu i povijesnih osoba te naziva književnih i umjetničkih djela: Ramajana – Vojislav Gložanski – Ivanhoe i Don Giovanni – Ivan Hrgović, Žar - ptica – Žarko Đokić, Zenon i Zenon treći – Novo Zekić, Abraham – Miloš Milićević, Fidija –Marijan Jurić, Habakuk – Vatroslav Pavešić ...
Izdvajanje zaslužuju sljedeći pseudonimi: KrutoManić, spunerizam od Kruno Matić, Terra nastao od dočetka prezimena i imena Mira Pinter, va-va-va, rebusonim, kako ga je nazvao Jovan Nedić, s odgonetkom (Nikola) Triva ...
U nijednu od spomenutih skupina ne mogu uvrstiti sljedeće pseudonime: Alfa – Alfredo Ivankov, Kohortaš – Josip Dubrović, W. Q. – Valter Kvalić, Django – Ivan Hrgović, Antraks – Vedran Vučinić, Douglas – Zdravko Žarković, Košac – Miljenko Košutar, Edi Panas – Slavko Peleh, Majestic – Krešimir Majetić, Ljubičica – Ranko Skopal, Suzy Oliver – Zdenko Ćavar, Omerto i Nobody – Vladimir Kutnjak, Trapez – Petar Bizumić, Psiho i Psycho – Zlatko Delić, Hook – Budimir Ćosović, Sub(er) i Vert – Ivan Šagadin, Sirius – Anton Ferderber, Zlatko Veritas – Ferdo Pavešić ...
Naposljetku ću vam pojasniti treću rečenicu iz trećega stavka ovoga priloga koja glasi: „Zagonetači imaju mnogo pseudonima, a moglo bi se reći i previše“. Radi se o pravoj pseudonimomaniji koja nije izmišljena u današnjoj skandinaviziranoj enigmatici, nego još u prvoj polovici XX. stoljeća. Mavro Špicer i Nikola Faller imali su svaki po hrpu pseudonima iz posve nepoznatih razloga. Trend je nastavljen u doba FNRJ i SFRJ samo što je tada razlogom njihova mnoštva bilo ograničenje neoporezivoga honorara pa su se zagonetači dovijali kako su znali i umjeli. Takav su problem imali najplodonosniji suradnici Vjesnikova kviza i Vjesnikove sfinge Branko Lipanovič, Zvonimir Kurpes, Marijan Jurčec ... Danas, pak, imamo obilje zagonetačkih časopisa i enigmatske rubrike u većini inih listova, od kojih redakciju i urednike imaju rijetki – KiH, Ugankarski izziv, Problem, Upitnik ... (Slovenija), Feniks, Skandifeniks, Kvizorama, Kviskoteka, Križaljka kviz ... (Hrvatska), Sezam i Skandisezam (BiH) te Novosti enigma i Marbo ... (Srbija), dok se svi drugi mogu podvesti pod „One Man show“ u kojima su radovi nepotpisani ili su potpisani s gomilom različittih pseudonima. Zbilja me zanima što bi na to rekao enigmoteoretičar dr. sc. Slavko Peleh koji je u Čvor razbibrizi broj 350 od 24. XI. 1979. na str. 13 u 210. broju teorijskoga podlistka „Zagonetač“ objavio prilog naziva „Povijest traži ozbiljnost pri izboru pseudonima“? U tomu članku, doduše, Peleh se žali na često potpisivanje radova jednakim inicijalnim pseudonimima zbog čega je jako teško ili nemoguće otkriti tko je pravi autor tako potpisanih zagonetaka, no kako mi, nedovoljno bliski redakcijama, možemo znati tko je Erik, Utopist, A. mit 6, Uran, (Eznol) Ispiski, Dylan, Evanescence, Krščanin, Kroidar, Lumit, Predrag, Keka, Maja, Ant ...
U zaključku nudim ove mogućnosti: 1.) Radovi bi morali biti potpisivani punim imenom i prezimenom kao što je to nekoć bilo u Čvorovim i Džokerovim izdanjima i najvećim dijelom danas u Feniksu, Kvizorami i Kviskoteci, 2.) Umjesto toga moglo bi se uz novi pseudonim barem jedanputa napisati i pravo ime i prezime autora, 3.) U zaglavlju časopisa u kojima je sve zagonetke sastavio isti autor trebalo bi stajati njegovo pravo ime i prezime, 4.) Ukoliko sve prethodno otpada, tada bi korišteni pseudonimi trebali biti lako odgonetljivi i redovito upućivati na uvijek određenoga zagonetača. Povjesnicima zagonetaštva, kojih nadam se ima, ovo bi mnogo značilo.
Enigmoteoretičar
Oznake: pseudonimi
komentiraj (8) * ispiši * #
