Pravda i istina
Pravda je slijepa dama
Suditi će ona nama
A istinu kad dosudi
Čudit će se tada ljudi
Mnogi od njih grist će kamen
Taj hrvatski sveti znamen
Doći će ih laži glave
Kad u glibu se podave
Srasla s njima laž je tusta
Puna su im njome usta
Sve što kažu odmah slažu
Dok narodu oči mažu
Narod ovaj blesav nije
Istina njeg sada grije
Uvidjeli su Hrvati
Da im zadnja ura bati
Iznjedrit će oni sina
Da ih vodi do visina
Istina gdje stolovat će
Pa i Bog milost daće
Da mu jasno vide oči
Kuda narod njegov kroči
Da se preci diče njime
Kad osvjetla on im ime
Hrvatska naša mila mati
Znat će sinku svome dati
Mudrost da mu čelo krasi
Kad nastupe hudi časi
Vjekovima nju su trali
Drugima je prodavali
Bacali je u okove
Sve da narod njen pokore
Nakon mraka crnog toga
Sve u ime dragog Boga
Slobodu smo dosanjali
I junake dočekali
Sada nam je na prag stati
Mudro glavom izabrati
Smjenit one koji lažu
Jer im drugi tako kažu
Željeli je nikad nisu
Crnu noj su htjeli misu
Al narod je progledao
Bit će njima sada žao
Al povratka nema više
Kleta sudba sada briše
One koji su lagali
Ovaj narod izvarali
Pravda je slijepa dama
Suditi će ona vama
A istinu kad dosudi
Čudit će se tada ljudi
.......
nečmenjanka
Oznake: Pravda i istina
Zavjet
Ne ljubit tebe, mučenički dome,
Za tebe ne dat isti život svoj,
Oj, kak' bi mogo, kada na tlu tvome,
Sa mlijekom majke duh usisah tvoj?
Da, ljubim tebe, al ljubavi sila
Ne da mi gledat, da robuješ ti;
Već sjeća me, da i u mojih žila
Prevruća krvca za osvetom vri.
Al mladom brzo skršili bi krila,
Jer dosuđeni još nij' došao čas -
Al nij' daleko, domovino mila,
Pa sunce Božje grijat će i nas.
A kad se narod na osvetu sjati,
I ja ko sinak ustati ću tvoj,
Pa s milim Bogom, s milimi Hrvati,
U osvetnički pohrlit ću boj.
Tad vrele krvce poteći će mnogo,
A smrt će harat, čudit će se svijet;
Nu tko tad smrti bojat bi se mogo,
Kad za dom mili slatko je umrijet.
Pa makar pao - za te past ću milu,
Slobodan mrijet ću - ne ko crni rob,
A ti tad, majko, u slobodnom krilu
Poginulom ćeš sinku dati grob.
1883.
Silvije Strahimir Kranjčević
Negiran je kao pjesnik i napadan kao mislilac , ponižen kao čovjek.
"A to je sudbina istinskih pjesnika", ovo je za Silvija Strahimira Kranjčevića
svojevremeno napisao Jure Kaštelan , hrvatski pjesnik i dramski pisac.
Kroz svoje pjesme Kranjčević se osvrtao na tegobe hrvatskog naroda , zbog
čega je napadan i osporavan.
"Kranjčević je , ne samo najsilniji pjesnički uzlet 19. vijeka nego i preteča ,
pokretač , inspirator , a time i savremenik kasnijih književnih generacija",
napisao je Jure Kaštelan.
Književnici kažu da je cijela Kranjčevićeva poezija u znaku traženja izlaza
za ljude, bilo u predlaganju rješenja do kojih je sam došao ili u postavljanju
pitanja na koja nije mogao odgovoriti.
Evo zašto je ova vlast nenarodna ...
Ovoj vlasti sve možete reći, ali kad im kažete da su nenarodna vlast, hvataju se za pištolj!
Nema dvojbe da je svaka vlast koja je na izborima pobijedila legitimna, tako i dobiva kolokvijalni status narodne vlasti, ali, oni bi htjeli više od forme!
To ide tako daleko da je kod pregovora s braniteljima, Milanović slavodobitno uskliknuo da je razgovor imao smisla ako ništa stoga jer su branitelji javno rekli da je njegova vlast narodna!
To je njegov politički kokain!
Njih naime muči ovo: zašto nas narod ne ljubi kako se ljubi narodna vlast, zašto nam zviždi kad god može, zašto nam Crkva poručuje da nismo narodna vlast, u riječ, zašto nas narod ne prepoznaje kao dio sebe?
Narode, zašto nas ne voliš?
Stotinu je razloga tome!
Na početku početaka, na dilemu Tito ili Tuđman, Milanović je jasno rekao Tito!
No, Tito je autor teze da će prije Sava teći uzvodno negoli će Hrvati imati svoju hrvatsku državu!
Reći 30 godina nakon smrti čovjeka koji se zakleo da Hrvati nikad neće imati svoju hrvatsku državu da ti je taj isti čovjek ultimativni lider, to je značilo za ogroman dio naroda , uklesati si na čelo da si rodonačelnik nenarodne vlasti!
Više od 86 posto Hrvata se na popisu stanovništva izjasnilo katolicima, no unatoč tome Milanović kao predstavnik tog naroda, nije nikoga ispred svoje Vlade poslao u Sarajevo kod posjeta Pape! Hrvatska narodna vlast koja ignorira dolazak Svetog Oca!
A predstavlja narod sa 86 posto katolika!
Da je njegova vlast narodna vlast, nema dvojbe da bi on, kao čelnik te narodne hrvatske vlasti nekoga poslao na susret s Papom u Sarajevo!
Ali, on to ne radi jer je to intimno za njega cirkus, a ne vjernički događaj prvog reda!
On je predstavnik zlatne komunističke mladeži iz 80-ih koja je operirana od tih emocija!
Žurim reći da je to posve legitimno!
Ali, gospodine vi onda ne možete biti „narodni“ premijer hrvatske države!
Dobar party kod Tedeschija i aeromiting u Rovinju, to je vaš svijet, ali vi narod koji predstavljate niti poznajete niti razumijete!
Nekoliko dana nakon što nikoga nije poslao u Sarajevo, organizirana je komemoracija 70. godišnjice komunističkih likvidacija u Macelju gdje je 13 tisuća Hrvata ubijeno nakon kraja rata i pobacano u 150 jama na tom području.
Okupilo se mnoštvo svijeta, došla su tri biskupa, više od dvjesto svećenika, predsjednica države je poslala dr.Hebranga kao izaslanika, ali iz „narodne“ vlasti nije bilo nikoga.
Kako si družina koja ignorira eminentna narodna okupljanja može tepati da je „narodna“?
Jer, narodna vlast je uz svoj narod i u dobru i u zlu!
No, tamo gdje je narod, u pravilu nema Milanovića!
Njemu narod zviždi kad ga vidi, a vidi ga u Kninu i u Vukovaru i baš zato blasfemično zvuče premijerove teze: „zviždite nam bilo gdje samo ne ovdje“!
Pa samo se tada pojavljuje u narodu!
Tko mu ne zviždi?
Mediji, mediji i samo mediji!
Koja bi narodna vlast koja vodi interesa o svom narodu dopustila lex Perković?
Koja narodna vlast prodaje “Croatia osiguranje” dok je tvrtka u plusu?
Koja bi se narodna vlast oglušila na zaključak državne revizije da je privatizacija “Croatia osiguranja” nezakonita?
Koja narodna vlast što stoji iza interesa naroda, poručuje Srbiji da nećemo bilateralnim problemima komplicirati Srbiji ulazak u Europsku Uniju?
A ''bilateralni problemi'' su oteta zemlja s vukovarskih ada i otete hrvatske umjetnine u Domovinskom ratu!
Koja narodna vlast bi u medijima izjavila da se zbog straha od beogradske reakcije boji objaviti popis ratnih agresora nad svojim narodom u Domovinskom ratu ?
Odgovor : Ova naša , aktualna ''narodna'' vlast , na čelu sa premijerom ...
I nakon svega oni se čudom čude da ih narod ne voli?
Tihomir Dujmović:
........
Sa svime gore napisanim se slažem svim svojim srcem i svom svojom dušom ...
nečmenjanka
“Mlada časna”
u razredu si mogla imat bilo koga
treći srednje si izabrala boga
MLADA ČASNA
reću ti nešto šta si već i sama znala
crno ti lijepo stoji al si pretjerala
mlada časna
mateuška je puna al tebe nije briga
jer svaku noć te čeka opet ista stara knjiga
MLADA ČASNA
mlada časna reci mi šta će ti to
mlada časna još nije gotovo
mlada časna ajde s nama van
pusti popa pusti samostan
skini cvike i crnu odoru
nemoj živit život u zatvoru
ti oćeš pomoć ljudima, ti oćeš molit boga
ti oćeš ić u španjolsku i živit bosonoga
MLADA ČASNA
posljednja večera baš je bila slasna
ali ko će oprat suđe, ko će drugi nego časna
MLADA ČASNA
situacija za stolom još je uvik ista
na svetoj stolici za sestru nema mista
YOUNG SISTAA
na zidu imaš sliku na ivana pavla
noćima se budiš opet sanjala si đavla
MLADA ČASNA
kažeš da si dobila poziv prošlo ljeto
zvali su te mnogi al je bilo zauzeto
MLADA ČASNA
srea sam te jutros kad išla si na misu
pita sam te di si, ti si rekla hvaljen Isus
MLADA ČASNA
Dječaci
Ovo je tekst pjesme “Mlada časna” splitskih repera.
Dakle, još jedna pjesma koja na uvredljiv način omalovažava kršćanski svjetonazor.
Ono što nitko nije očekivao je da će pjesma dobiti odgovor.
U ovoj pjesmi reperica potpisana s MLADA ČASNA s besprijekornim stihovima i repanjem
opisuje ''Dječacima'' zašto je postala redovnica, ali ih pri tome niti u jednom trenutku ne vrijeđa.
MLADA ČASNA
EJ DJEČACI
EVO I OD MENE ZA VAS PAR BEATOVA
NADAM SE DA NEĆU ZASJENIT RIMU VAŠIH HITOVA
NE, NEĆU VAS VRIĐAT, NE, TO NIJE MOJ ĐIR
SAMO VAM ŽELIM REĆI DA MOJ POZIV NIJE HIR
POMALO VAS ŽALIM JER NE KUŽITE STVAR
DA STE U KRIVU DAT ĆU VAM ARGUMENATA PAR
PRIJE NEGO IZABRAH BOGA, IZABRA ON MENE
A KADA SLIJEDIŠ SVOJE SRCE SVE SAMO OD SEBE KRENE
ŽALIM SVAKOGA KOJI MISLI DA U ZATVORU ŽIVIM
ALI NE, ZATO VAS JA NI MALO NE KRIVIM
PITAM SE TKO JE ZAROBLJEN-VI ILI JA
DOVOLJNO SE VIDI IZ POGLEDA – JE LI PRAZAN ILI SJA
MOŽE LI SE USPOREDIT PIJANKA I MAMURLUK SUTRA
SA DUHOVNIM BOGATSTVOM ŠTO GA PRIMAM SVAKOG JUTRA
DAAA, IZ TE ISTE KNJIGE, KOJA TOLKU SNAGU IMA
ŠTO USPOREDIT SE NE MOŽE S DVA ĐOJINA DIMA
MOĘŠ ODMAHNIT RUKOM I REĆ DA NISAM NORMALNA
DA MOJ POZDRAV ZA TEBE JE SAMO FRAZA FORMALNA
MOŽDA KOJU NOĆ KAD ZASPIM I USPIJEM SANJAT
AKO PRESTANETE VRIŠTAT, BEŠTIMAT I PO GETU SE GANJAT
ITEKAKO ME ZA VAS SVE NA MATEJUŠKI BRIGA
BOLI ME KAD ČUJEM DA VAS STIŠĆE OKO SRCA VERIGA
KADA ĐOJA IZGORI, PIĆE POPIJE, A ŠMINKA RAZMULJA,
PITAM SE JESTE LĘ SRETNI, ILĘ IZNUTRA VAS NEŠTO ŽULJA
SPOMINJEŠ POSLJEDNJU VEČERU, KAŽEŠ DA JE BILA SLASNA,
ZAR JE NEČIJIM SVETINJAMA RUGAT SE
POSTALA BAZA MASNA
LAKO MENI OPRAT SUĐE, AL ME BRINE SAVJEST TVOJA
HOĆEŠ LI IKADA OSJETIT NEŠTO OD SVETOGA SPOKOJA
CILI SPLIT JE NA LOVRINCU, ALI TAMO NIJE KRAJ
IMA NEŠTO NAKON SMRTI, ILI PROPAST ILI RAJ
MOGU SKINIT CVIKE, POSUDIM TI, DA ISTINU VIDIŠ
TAD BI PROMISLIO DVAPUT, DA SE SUTRA NE STIDIŠ
SAMOG SEBE, KAD SHVATIŠ DA JE TAKAV ŽIVOT ISPRAZAN
UVIDJET ĆEŠ DA JE ŽIVOT-BOŽJI DAR FAMOZAN
ZATO NEMOJ GA NA ISPRAZNOSTI TRATIT
DA NE BI BILO PREKASNO, A LIPO SI SVE MOGA SHVATIT
DA SI HTIO, DA SI SAMO ZASTAO NA TREN
PITAO SAM SEBE JESĘ LI PRAZAN I IZMOREN
NE, NIKO ME NE DRŽI DA BI ME PUSTIT TREBAO
LJUBAV ME DRŽI, NE NAŠO SE KO ME POKOLEBAO
ZNAŠ LI ŠTO JE LJUBAV, ONA ISKRENA PRAVA,
S KOJOM NE MOŽE SE MIRIT NI TA TVOJA TRAVA
ZA LJUBAVLJU ČEZNEŠ, ALI NA KRIVOM MJESTU TRAŽIŠ
ZAŠTO SE KONAČNO ZAVIRIT U SEBE NE ODVAŽIŠ
TI POZIVAŠ ME DA IZAĐEM VAN
A JA TE IZAZIVAM U SVOJU NUTRINU UĐI SAM
ODOH SADA NA MOLITVU, ZA TEBE ĆU JE NAMJENIT
VJERUJEM DA ĆEŠ I TI S NJIM KOJU RIJEČ IZMJENIT
AKO TI JOŠ ŠTOGOD NIJE OSTALO JASNO
MOŽDA SE OPET SRETNEMO, ZAR TO NE BI BILO KRASNO
PREPOZNAT ĆEŠ ME PO BILIN STARKAMA I MONTURI
GUŠTAN PRIČAT S BOGOM HODAJUĆĘ PO BALATURI.
DJEČACI ODRASTITE , DJEČACI ODRASTITE ....
MLADA ČASNA
'‘MLADA ČASNA’' je potpuno rasturila ’'Dječake'' , što su joj oni i sami priznali objavljujući
njezinu pjesmu na svojoj Facebook stranici i želeći joj “još puno dobrih pjesama''
Goran Andrijanić | Bitno.net
......
Licemjerno je vrijeđati vjernike, a istovremeno od istih tražiti da budu tolerantni i osjetljivi
na različitosti .
Ako netko od komentatora na mome blogu bude imao poriv vrijeđati vjernike , i to isto
napravi , dotičnom će u roku odmah komentar biti izbrisan.
......
nečmenjanka
| < | lipanj, 2015 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | |||||
Dnevnik mojih traženja
xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
Sve napisano na ovom blogu
je mojih promišljanja odraz,
a svaka sličnost sa stvarnim
životom je namijerna.
xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
Modri odraz vilinske planine,
zagrljene blistavim kaskadama
smaragdne rijeke.
GOSPE RIBARA, TEŽAKA
Gospe slušaj šapat mora,
jecaj škrapa, drhtaj broda.
I posveti naša poja,
da nam uvik bude roda.
Gospe slušaj vapaj bure,
koja ne da živit, spati.
Te odagnaj dane sure,
i bonacu hridi vrati.
Gospe ribara, težaka,
gospe naša divna mati.
Neka zasja tvoja zraka,
mole te ponosni Hrvati
Gospe gledaj suve mriže,
parangale, vrše, osti.
Ribar šuti, gnjev ga stiže,
i običnim danom posti.
Gospe spasi našu viru,
široki su ti hrvatski žali.
Gospe kaži pute k miru,
da nas sutra ne prikriju vali.
Gospe ribara, težaka,
gospe naša divna mati.
Neka zasja tvoja zraka,
mole te ponosni Hrvati.
šmrika
.......
OSTANI TU I BUDI POSKOK
samo tu možeš biti poskok
budi poskok
ovaj gologuzi kamen
samo poskok obraniti može
Poskok zna dubinu pukotine
i visinu užarene stijene
litica do litice
poskok do poskoka
poskok brani svoje pojilište i svoje gnijezdo
i nije licemjer
i nije kurva,
budi poskok
i nije kalkulant
i nije prevarant
poskok se sunča u svom kamenom stanu
i želi mir u svojoj kamenoj domovini
poskok neće ujesti sunce
poskok kažnjava uhode
istiktivno
jednostavno
bez proračuna
precizno
neiscrpno
to je to
budi poskok
ni mudar ni blesav
ni kratkovidan ni dalekovidan
budi poskok
neiskorjenjiv
i rađaj poskoke
i rađaj poskoke za svaki kameni nagriz
za svaki škrip
za svaku kamenu opuzinu
za svako kameno dlanište
za svaki kameni štit
za svaki piljak
na jednog provalnika kamenih škrinja
stotinu poskoka
ostani tu i budi poskok
ne vođen-zmija u svijetu kreketavaca
budi poskok u svijetu kamenih pradjedova
kamenih orača i pjevača koji bosi gaze tvojom kamenom stazom
budi poskok u suživotu sa krvavim kamenim palcima
sa suhim kamenim vinogradarima
to je to
budi poskok
i obranit ćeš sunce bez kojega ne možeš
to je to
samo to
budi poskok
u zazidi kamenoga krova
na glavici iznad sela
svojega i mojega
ostani tu i budi poskok
to je to poskok
Autor: Ivan Vidović
........
MORE
Vrimena su druga,
More mi se ruga.
S njim sam bija prisan
Sad mladica nisam.
Ušla sol u kosti,
Izilo mi osti,
Natralo mi bore,
Ovo ludo more.
Neka bisni, nek pokaže
Da je divje nek dokaže.
I ništa ga neda smirit,
S njim se niko ne zna mirit.
Vrimena su divja
More blagosivlja,
A ka čovik 'suje
Ali i poštuje.
Novi su vapori
Kad čovik izgori,
I kolo se vrti
Života i smrti.
More pušta, more trpi,
Mornar svoja idra krpi,
Tramontana, jugo, bura,
Dokle more, dok izdura
Autor : Sewen
.......
Miljevci
Na dvije vode, ko splav bijela,
Miljevci leže, sedam ljupkih sela.
Bogatić, Ključ i Kaočine,
Brištane iznad Visovačke brine,
Karalić,Drinovci, Širitovci,
u zagrljaj im doletješe momci,
ispletoše đerdan od koralja
za Miljevu, kćerku kremen-kralja,
đerdan krvav od srdaca sedam,
svakom selu pade koralj jedan!
Trgnulo se sedam sela,
zadrhtala splav je bijela,
al' i dalje mutne vode
izmeđ' splavi i slobode!
Autor : Sjećanja i osvrti
........
STARI MOJ
Stari moj...
Šest godina je prošlo
A ko da jučer je bilo
Kad zadnji put sam
poljubila tvoje čelo milo
Stari moj...
Tvoj trud i svu tvoju muku
Sada čuva bila stina
Još ćutim blagost tvojih ruku
Dok miluje me zvuk daljina
Stari moj...
Tiho na grobu stojim tvome
Znajuć , mir si našao svoj
Dok sjećanja me sva ta lome
Molim za duše tvoje spokoj
Stari moj...
Šest godina je prošlo
A ko da jučer je bilo
Kad zadnji put sam
poljubila tvoje čelo milo
nečmenjanka
........
02.02.2007
Otiša je otac moj polako,
otiša sa mirisima jutra...
Toga dana nije bilo lako
bez njega misliti na sutra..
........
DUŠA OVA ...
Duša ova svjetlost sniva
u noćima zimskim ,dugim
I dok mjesec oblak skriva
danima se nada drugim
Duša ova moru kliče
galebi je nose bijeli
I do neba ona viče
nek ustanu gordi,smijeli
Duša ova vilu ište
s Velebita tvrde stine
Brige gorke nju sad tište
Domovina njena gine
Skupili se gladni vuci
svaki svojoj vuče strani
Kad će kraja svoj toj muci
da uminu teški dani
Duša ova svjetlost sniva
u noćima zimskim ,dugim
I dok mjesec oblak skriva
danima se nada drugim
nečmenjanka
.........
MOM MORNARU ...
Navigajuć morem modrim
broditi je vješto stao
Ljubav širi srcem dobrim
svog je sebe nama dao
Ploveći sad po toj vodi
života ga nose vali
Duši hrabroj tako godi
vitar šta joj tilo kali
I kad more urla , bisni
mameći ga u dubine
On tad pogled čisti , jasni
šalje nama u daljine
Galebi njeg virno prate
slideći ga kroz plićine
I dok kasne ure bate
čeka da mu vrime mine
Kada dođe domu svome
Radost mu na licu blista
A kad brige njega lome
Tad more mu samo osta
nečmenjanka
.........
VILA VELEBITA
Tišina pritišće mi misli
San se trza i otimlje
Poput ljubavnika
Milujuć mi kapke pospane
....... Ali ... ne ...
U kutu duše osjetih šum
Treptajem oka opazih
Biće čisto , prekrasno
Satkano od svjetlosti
Nježne ... mekane ...
Na umnom čelu
Kruna joj blista
Oko vitkog vrata
Koralja CRVENOG niska
Na BIJELE grudi
Ruke je u molitvi sklopila
Dok je iz PLAVOG mora
Meni u sne dohodila
... Ja sam vila
Velebita stine ...
...Čuvajte mi
naše rodne njive ...
...Čuvajte mi
i šume i gore ...
...uzburkano
naše plavo more ...
... Zaklinjem Vas
božijom milosti ...
... svoje nedaj
tuđim se ne hvasti...
Tako zboreć
Velebita vila
U more je
Plavo zaronila
necmenjanka
.......
PJESMA MJESECU
Pjesma Mjesecu lutalici objesnom ,
što pojavom svojom mene opčara...
I dok svijetlošću me obasjavao jasnom ,
shvatih da to je još jedna prevara....
I sada sa neba podrugljivo on gleda ,
šeretski meni se smijući u lice...
Znajuć da njegova bit će pobjeda ,
prosuo je čarobni prah nesanice...
Ka kraju neba polako sad
plovi ,
dok Danica mu pokazuje pute...
Srebrenom mrežom zvijezde kad ulovi ,
sakriti će njih poda svoje skute..
Na postelji će od mjesečine spati ,
da i sutra može po nebu skitati...
nečmenjanka
....
ČUVARICE
Matere naše
U crno zavijene
Krunicu prebiruć
Tiho moleć Boga
Čvršće od stijene
Uspravno stojeć
One branik su
Doma svoga
Nema zemne divote
Bez ljubavi i žrtve
Zato ognjišta čuvajuć -
Mole se za mrtve....
necmenjanka
.......
Od vikova Krka dura ,
Pod Prominom , do svog slapa
Do Skradina kapi gura -
Sa moren se tada stapa...
nečmenjanka
......
.
RUKE MOGA DIDE
Ruke moga dide
Ko koštel u dvoru
Stare
Znale su providit
Osmijeh
Za sve naše
Nestašluke male
Ruke moga dide
Ko grane jablana
Vita
Znale su grliti
Nježno
Bez da za
Suze u očima
Pita
Ruke moga dide
Životom izborane
Meke
Znale su ljubav
Pružiti
U dane posustale
Neke
Sve bi na svitu
Sad dala
Da te ruke opet
Dušu mi
Dirnu
Ali one spokojno
Tiho
Za mene
Mole se
Svetom Martinu.....
nečmenjanka
..........
VAPAJI RASPETE DUŠE
I sama
Kroz život upoznah
Svih
Devet krugova
Pakla
Svaki od njih
Je pao
Na moju dušu
Koju ljudska
Je zloba takla
Kao Feniks
Toliko puta izgorih
Od praha potekla
U prah
Se nanovo pretvorih
I sama
Kroz život upoznah
Zlo
Što čistu mi dušu
Ište
Suzama
Svojim se othrvah
Što
Dušu mi
I danas tište.....
nečmenjanka
.....
PSI RATA
Psi rata su zalajali....
Iz utrobe prestravljene matere
čuje se krik nerođenog djeteta....
Sve je utihnulo ...
u samrtnoj tišini odzvanja jeka
.....ubij.....satari....!!
Zvijeri ljudske digle su glave....
njuše krv....nevinu.....toplu....
Razjapile su čeljusti ....
reže...urliču...kunu...proklinju...
Oči naših mrtvih ratnika
u grobovima plaču.....
suzama nijemim.....
Zar život svoj su dali utaman.....
mrtve usne ....odgovor ištu....?!
Zar krv su svoju lili .......za koga...
raspuklim glasom .....u tišini viču !?
Psi rata su zalajali...
od užasa ...
nebo nad nama se raspuklo....
a zrak se pretvorio u tisuću
plamtećih oganja.....
što...peču...razdiru....!
Pomahnitali stvorovi pesnice stišću.....
u bijesu vičuć.....uništi...zakolji...!!
Raspadnute lešine iz grobova dižu....
nevideć....u svojoj mržnj....
da njihove vlastite kletve ih
stižu...
nečmenjanka
.......
Dok i jedan grob ište pravdu .... pomirenja ni ... ! !
Dok duše naših mrtvih , nestalih usljed bestijalnosti
zločina počinjenih , ne nađu mir svoj uz pređe svoje ...
pomirenja ni ... ! !
Dok i zadnje kosti naših pobijenih pravednika ne budu
krštenom vodom posvećene ... pomirenja ni ...! !
......
MATERE NAŠE
Matere naše
u crno zavijene ,
krunicu prebiruć
tiho mole Boga ,
da zaštiti zemlju nam
svetu...
Da očuva znamen
roda Hrvatskoga......
nečmenjanka
.......
STARA OSKORUŠA
U vinogradu onkraj puta ,
Oskoruša stara stoji....
I dok oblak nad njom luta ,
samačke dane broji.....
Prignula je grane vite ,
o težine , o svog ploda....
Di su ruke žuljevite ,
da poberu toga roda....
Svuda drač je nabujao ,
zagušio trse rodne....
Kada rat je prohujao ,
slomio je ruke plodne....
Ruke koje posadiše ,
stablo stare Oskoruše.....
nečmenjanka
.........
SVI MI....
Svi mi imamo svoje vrelo slutnje ,
svi krijemo svoje breme tuge....
I dok šake stišćemo od ljutnje ,
gutamo žuč ljudske poruge.....
Svi mi žudimo ka zvijezdama poć ,
u svojim malim životima ogrezli....
Ne vidimo koliko je tamna noć
i da su nam prsti od zime ozebli.....
Svi mi želimo samo blještavilo tame ,
ne pazeći koga gazimo pritom....
A treba nam samo pola paše jame ,
kad kraj nam životu dođe tom....
Životu , koji zamke stavlja nam na put ,
dok mi ga obijesno trošimo usput.....
nečmenjanka
......
ZAR SMO PROKLETI.....?
Kako je samo krhka ljudska duša !?
Tako je malo potrebno da se slomi .
Što ljude tiijera da bezosjećajno uništavaju , sve ono dobro
što im je Božijom voljom dano..
Zar smo prokleti.....?
Zašto ne možemo biti u miru sa sobom i drugima ?
Zašto imamo poriv da uništavamo , da rušimo , da satiremo
svaku i najmanju naznaku dobrote u sebi ?
Što je to , tako mračno , gusto , neprozirno - što nam neda
da sačuvamo onu malu iskru sreće , za kojom inače cijeli svoj
život tragamo ?
A kada je nađemo , u većini slučajeva je ne znamo , .ili ne
želimo sačuvati - navikli na očaj , navikli na jad .
Izmučena Duša ne može pojmiti sjaj smiraja .
Uronjena u patnju svakodnevnu , .ne prepoznaje bljesak sreće .
Skrivajući se iza tuge - Duša nam polako , ali sigurno , odumire
pretvarajući se u nešto tvrdo , oporo .
Zar smo prokleti....?
Zašto ne možemo , .otvorenog srca prihvatiti ljubav ?
Čega se bojimo , nesvjesno gurajući od sebe sve drage
ljude , gazeći po njihovim iskrenim osjećajima ?
Zar Duša mora ovoliko boljeti , rastrgana između
ljubavi i mržnje ?
Što je to , što nam neda da se prepustimo sreći ?
Od čega biježimo , panično rušeći sve oko sebe - ne pazeći
koga ćemo pri tom povrijediti čije ćemo srce zgaziti ?
Kako je samo krhka ljudska Duša !?
Tako je malo potrebno da se slomi .
Raspeta između dobra i zla........
nečmenjanka
.......
SUZE LEDENE
Zaledile su se suze
U očima mojim...
Duša je prazna
I boli...
Srce se slama
A iz grla se ote
Njemi krik samoće...
Zaledile su se suze
U očima mojim...
U duši nemir
Se širi...
Srce je pritisla tuga
A tjelo se
Trza u boli...
Tecite suze , suze ledene
Odnesite ovaj
Nemir iz duše...
Isperite tugu
Iz srca mog...
Da mi osmijeh opet
Poljubi usne...
A u umorne oči
Vrati se sjaj...
.....
nečmenjanka