Ej, na križ, na križ s pjesmom o slobodi, Te gromne žice kaljajte rugobom, Dovikujte, da moj ju zanos rodi Tek zato, da bi trovat mogla zlobom. Vi silni ljudi, kad vas pjesma prene Uz grozni vapaj iz sna blaženika, Kad gladni zub vam - kao u hijene - Razdrobit segne - ljuta buntovnika!
Al čista pjesma pobjedna se vije, I silni na gnjev smiješi vam se rađe, Dok jedno želi i dok slatko snije, Da ni raj ne bi snivat mogo slađe!
Slobode pjesma pjevajući moli, Za narod bdije ma i mutnim okom, Pod križem pada, da olakša boli, Tek zato živi - Bog joj je svjedokom!
I što ju briga, da će šiba gnjeva Na leđa past joj ionako jadna, Ta prorok joj je sretan, kada pjeva: Ja sit sam, jer mi braća nisu gladna!
Pa nek vam dakle svaka šala prosta, Pošteno pero slabu jači ruku; Prokun'te pjesmu - pjesniku je dosta, Da pjesmom svojom tare suze puku!.
1886. S. S. Kranjčević
16.06.2015. (17:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lijepo si odabrala i uz Kašelanov komentar popratila. Njegov život UČITELJA bijaše vrlo oskudan , gubitak kćeri bolan i zato sva svoja stremljenja upravo usmjerava ka čovjeku ne bi li ga bar malo usrećio i izvukao iz mrtvila. ( pjesma Radniku kojem žuljavu ruku ljubi ) Meni osobno njegov stih : " nabolje cilju podvita repa" ocrtava moćnike koji se , i dana danas, tako ponašaju ne bi li nesemtano došli do onoga što žele.
16.06.2015. (18:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lijepo se "podsjetiti" kakvih muževa su rodile majke Hrvatice i danas mi imamo takvih..al u bespućima komunikacije se pogubili njihovi glasovi ali pažljivom "slušaču" ne promiče nijedan stih
drž se!!!
16.06.2015. (18:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Polumračno, tajno, sveto, A na krilu od pahulja, Sve se njiše, lako ljulja, Na siv tamjan razapeto... Trepti, šuška i šapuće, A pod grlo nešto plije, - Ah, kroz suze vidim dvije, Sad će dahnut srce vruće! .... Gle, evo je! Carski, slavno, Ide vila moga soja: - Draga moja, ljubo moja, Što mi nisi došla davno? - "Ne mogoh ti, dragi, prije; Na kamenu, na daleku, Tražah tvoju suzu neku, Iz proljeća mladosti je!" - Poznajem ju, žarka vjero; Iz dalekih li je dana, Kad pjesničkog mališana Učila si držat pero. Kad u cvjetnoj vijeka dobi Već je slušo topa riku, I kad prvom na vidiku Usječene glave skobi! A trebo je da se vozi Na labudu, a nad njime Da golubi hlada čine, Po obalam plešu bozi! - "... Šuti, dragi, časom šuti: Da ti nikad suzâ ne bi, Šutila bi groblja tebi, A ovako - pjevaju ti!" I podmota krila laka I izginu u čas sa mnom U podzemlju vlažnom, tamnom, Ko mrtvačka da je raka. Tu na trunu usred groba Bez lubanje kostur sjedi, Pokraj njega s reda oba Ni tko zbori nit besjedi! Bezglave se njišu pleći Kao sablast amo tamo, Polagano, polagano, Ne čujući, ne videći. Još iz zemlje oko njega Ko iste ga riječi plaše: Zadnji bješe krvi vaše, Oplač'te ga, oplač'te ga! Ali k trupu ona stanu, Što mi pjesmom srce opi, I reče mi: "De oškropi Svojom suzom smrtnu ranu! Nek se čuje slava horna, Zašto kamu na daleku Tražah tvoju suzu neku, - Ah, evo je životvorna!" I kostur se diže nama', Plašt se carski niza nj vije, A puno mu lice sije Ko nekada, u pjesmama Niz livade kad je rosne Razigravo dobra dóra Uz pozdrave s zelen-gora Lijepe svoje Herceg-Bosne. Odjašismo ko vitezi, Sve uza nas kralji, bani... Odjašismo k onoj strani, Gdje trobojni, gordi stijezi Mahaše nam sa visina, A od mora i dubrava Orila se pirna slava: "Lijepa naša domovina!" I sred slavnog onda pira Još osjetih cjelov vjerni, Ko od boštva - neizmjerni, - Pak sve zginu dno svemira. A kroz šaru priviđenja, Iz nejasne iz daleči Sumile su samo riječi: "Zbogom, dragi, do - viđenja!"
S.S. Kranjčević
16.06.2015. (19:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nečmenjanka
Ja sam
Ja sam, dušo, kip od leda,
Umrlo mi srce živo;
Moje pjesme - moja čeda -
U srcu sam posakrivo.
Gazim trnje svoga puta
Niz koji me sudba rinu,
Lutajući, kako luta
Mrtva zvijezda kroz prazninu.
Al kad tvoje oko pane
Na tu zvijezdu, moje dijete,
Tada pjesma opet plane
Ko da iskre nebom lete;
A ti gledaš kako sjaje
Ispred tvoga čista vida,
A ne znadeš, dušo, šta je
Kad se srce tako kida!
Silvije Strahimir Kranjčević
16.06.2015. (17:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
shadow-of-soul
EJ, KRIŽ NA KRIŽ
Ej, na križ, na križ s pjesmom o slobodi,
Te gromne žice kaljajte rugobom,
Dovikujte, da moj ju zanos rodi
Tek zato, da bi trovat mogla zlobom.
Vi silni ljudi, kad vas pjesma prene
Uz grozni vapaj iz sna blaženika,
Kad gladni zub vam - kao u hijene -
Razdrobit segne - ljuta buntovnika!
Al čista pjesma pobjedna se vije,
I silni na gnjev smiješi vam se rađe,
Dok jedno želi i dok slatko snije,
Da ni raj ne bi snivat mogo slađe!
Slobode pjesma pjevajući moli,
Za narod bdije ma i mutnim okom,
Pod križem pada, da olakša boli,
Tek zato živi - Bog joj je svjedokom!
I što ju briga, da će šiba gnjeva
Na leđa past joj ionako jadna,
Ta prorok joj je sretan, kada pjeva:
Ja sit sam, jer mi braća nisu gladna!
Pa nek vam dakle svaka šala prosta,
Pošteno pero slabu jači ruku;
Prokun'te pjesmu - pjesniku je dosta,
Da pjesmom svojom tare suze puku!.
1886. S. S. Kranjčević
16.06.2015. (17:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Annaboni
Lijepo si odabrala i uz Kašelanov komentar popratila. Njegov život UČITELJA bijaše vrlo oskudan , gubitak kćeri bolan i zato sva svoja stremljenja upravo usmjerava ka čovjeku ne bi li ga bar malo usrećio i izvukao iz mrtvila.
( pjesma Radniku kojem žuljavu ruku ljubi )
Meni osobno njegov stih : " nabolje cilju podvita repa" ocrtava moćnike koji se , i dana danas, tako ponašaju ne bi li nesemtano došli do onoga što žele.
16.06.2015. (18:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tignarius
lijepo se "podsjetiti" kakvih muževa su rodile majke Hrvatice
i danas mi imamo takvih..al u bespućima komunikacije se pogubili njihovi glasovi
ali pažljivom "slušaču" ne promiče nijedan stih
drž se!!!
16.06.2015. (18:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lion queen
Privid
(motiv iz franjevačke crkve u Jajcu)
Polumračno, tajno, sveto,
A na krilu od pahulja,
Sve se njiše, lako ljulja,
Na siv tamjan razapeto...
Trepti, šuška i šapuće,
A pod grlo nešto plije, -
Ah, kroz suze vidim dvije,
Sad će dahnut srce vruće!
.... Gle, evo je! Carski, slavno,
Ide vila moga soja: -
Draga moja, ljubo moja,
Što mi nisi došla davno? -
"Ne mogoh ti, dragi, prije;
Na kamenu, na daleku,
Tražah tvoju suzu neku,
Iz proljeća mladosti je!"
- Poznajem ju, žarka vjero;
Iz dalekih li je dana,
Kad pjesničkog mališana
Učila si držat pero.
Kad u cvjetnoj vijeka dobi
Već je slušo topa riku,
I kad prvom na vidiku
Usječene glave skobi!
A trebo je da se vozi
Na labudu, a nad njime
Da golubi hlada čine,
Po obalam plešu bozi! -
"... Šuti, dragi, časom šuti:
Da ti nikad suzâ ne bi,
Šutila bi groblja tebi,
A ovako - pjevaju ti!"
I podmota krila laka
I izginu u čas sa mnom
U podzemlju vlažnom, tamnom,
Ko mrtvačka da je raka.
Tu na trunu usred groba
Bez lubanje kostur sjedi,
Pokraj njega s reda oba
Ni tko zbori nit besjedi!
Bezglave se njišu pleći
Kao sablast amo tamo,
Polagano, polagano,
Ne čujući, ne videći.
Još iz zemlje oko njega
Ko iste ga riječi plaše:
Zadnji bješe krvi vaše,
Oplač'te ga, oplač'te ga!
Ali k trupu ona stanu,
Što mi pjesmom srce opi,
I reče mi: "De oškropi
Svojom suzom smrtnu ranu!
Nek se čuje slava horna,
Zašto kamu na daleku
Tražah tvoju suzu neku, -
Ah, evo je životvorna!"
I kostur se diže nama',
Plašt se carski niza nj vije,
A puno mu lice sije
Ko nekada, u pjesmama
Niz livade kad je rosne
Razigravo dobra dóra
Uz pozdrave s zelen-gora
Lijepe svoje Herceg-Bosne.
Odjašismo ko vitezi,
Sve uza nas kralji, bani...
Odjašismo k onoj strani,
Gdje trobojni, gordi stijezi
Mahaše nam sa visina,
A od mora i dubrava
Orila se pirna slava:
"Lijepa naša domovina!"
I sred slavnog onda pira
Još osjetih cjelov vjerni,
Ko od boštva - neizmjerni,
- Pak sve zginu dno svemira.
A kroz šaru priviđenja,
Iz nejasne iz daleči
Sumile su samo riječi:
"Zbogom, dragi, do - viđenja!"
S.S. Kranjčević
16.06.2015. (19:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...