ANĐEO I VRAG
Unutar bijelog postoji i crno , unutar crnog postoji i bijelo .
U svakom čovjeku postoje i tama i svjetlost .
U svakome od nas postoje i anđeo i vrag , pakao i raj .
Onaj kome se prikloniš , taj će i pobijediti .
Onaj kome okreneš leđa , taj će izgubiti .
Izbor je na nama .... zar ne .... spas naše duše je u pitanju ...
.......
nečmenjanka
Oznake: odluka
Anđeo il' vrag , pakao il' raj .... izbor je koji nas
muči cijeli naš ovozemaljski život , zar ne ... ?
DV
nečmenjanka • 13.02.2014. u 20:42
u pravu si....izbor je naš....mada mi je prva asocijacija bila na parfem koji koristi jedna žena vrag....
Čuvarica pinkleca • 13.02.2014. u 21:15
Postoji da. Mali vražić uvijek je prisutan a kad mu pustimo da naraste
eto belaja.:)
fra gavun • 13.02.2014. u 21:19
Iz svakog sukoba neka izadje dobrota. Toliko se možemo i moramo potruditi
Annaboni • 13.02.2014. u 21:26
Kad su vragu u meni počeli rest rogovi, to san
ti ja automacki istrala vanka. Rezultat vidljiv,
danas mi jedna mlada žemska šalje mail u
kojemu piše (moran se pohvalit), "stalno joj
je prid očima moj blagi lik". Jel'da da vrag ne
more bit blag. Ajd' uzdravlje ti moja Valentina,
sritno van ako je tute, a ako nije, sritno van
na daljinski:)))
malo ti malo ja • 13.02.2014. u 21:38
možda bi teološki bilo malo neispravno tumačiti ovaj "dualizam" ovako...
ali to je manje bitno
da ne odemo do one vrlo prijeporne "ne uvedi nas u napast"
evo se čak djelomično slažem sa @pratrom od gavuna...
pitanje je kojeg "vuka" hranimo
tignarius • 13.02.2014. u 22:16
I jin i jang; svaka žena ima svoju mušku polovicu, svaki muškarac svoju žensku; svijest ima svoju podsvijest, dan u nama svoju noć, sunce u nama svoj mjesec...
Zasnovani smo na principu dvojnosti, u konstantnoj potrazi za svojom drugom polovicom, za cjelovitošću, i što prije to shvatimo, veće su šanse za rastom. A rasti treba uvijek.
Alžbeta Bathory • 13.02.2014. u 22:30
čovjek bi trebao biti svjestan njihova prisustva....na žalost nije uvijek tako...često olako prelazimo preko toga.
lion queen • 13.02.2014. u 23:29
Noć i dan, ponos i sram,bijelo i crno,ljubav i mržnja, - jedno bez drugog ne može jer da je samo svjetlo,ponos,bijelo i ljubav to bi se zvalo raj, a suprotnost tome pakao. Ovako se to zove život. Od svega pomalo, jer bez tuge ne bi znali cijeniti i prepoznati radost.
Sretno Vam Valentinovo! Radosni ti snovi.
križar • 14.02.2014. u 00:23
Svi želimo (ili većima nas) dobro, ali je lakoća življenja, koja se prečesto reklamira, privlačna, a svako napredovanje prema visinama iziskuje napor, i eto belaja! Sami ne možemo puno, zato se predajemo Božjem vodstvu. I današnji dan nas podsjeća da ljubav iziskuje odricanja.
Sjećanje i osvrti • 14.02.2014. u 06:55
Točno tako. Sve i baš sve ima svoju suprotnost.... a na nama su izbori.
Biramo kako ćemo djelovati, ali i kako ćemo doživjeti djelovanje drugih i svega što se oko nas dešava. Lijepa ti je tama....
Prilažem priču...
Jednoga dana, poglavica Cheeroki plemena podučavao je svog unuka životnim vrijednostima.
‘U nutrini svakog čovjeka odvija se velika borba.’ reče dječaku. ‘Za prevlast se bore dva vuka. Jedan vuk je zao, nesretan i ružan: on je pun ljutnje, zavisti, pohlepe, sebičnosti, boli, žaljenja, krivnje, zamjeranja, lažnog ponosa, surovosti i oholosti, važni su mu odnosi podređenosti i nadređenosti. On širi laži, strah, mržnju, krivnju, oskudnost, siromaštvo i podjelu.
Drugi vuk je lijep i dobar: On je prijateljski raspoložen, radostan, drag, vedar, ljubazan, pravičan, pošten, suosjećajan, nenametljiv, velikodušan, iskren, zahvalan, hrabar i poticajan, potpuno usidren u dubokom shvaćanju koje nadilazi običnu mudrost.’
Unuk zastane i na trenutak se duboko zamisli nad riječima svog djeda koje je upravo čuo, a onda ga upita: ‘Djede, koji će vuk pobijediti?’
Djed mu odgovori:
‘Vuk kojega hraniš. Taj vuk će sigurno pobijediti’.
donin svijet • 14.02.2014. u 08:04
Odluke su uvijek na nama....
sewen • 14.02.2014. u 09:51
Dosta interesantno.
Slijedi jedna od tri strofe iz moje pjesme na www.mojarodnagruda.de
Hvala na javljanju kod mene i pozdrav!
Kad se đava u nekog usadi
i u istom boravak mu godi
on i dalje sve po želji radi
ali drugog krivim putem vodi.
gradgelsenkirchen • 14.02.2014. u 09:52
a na kraju se dogodi ono jedino moguće, ono što je zasluženo
apis • 14.02.2014. u 10:04
Sami biramo svoj put. Ako ne upališ svjetlo, ostaje tama, zar ne?
Veliki pozdrav ostavljam!
Emmet • 14.02.2014. u 10:12
Kako je to jednostavno podijeljeneo i rečeno. Ja znam da na mom kompu između crnog i bijelog postoji 16,5 miliona nijansi. Nije li i u životu tako?
More ljubavi • 14.02.2014. u 11:14
što mi tu možemo, baš
sretno ti Valentinovo!!! :)
Sjedokosi • 14.02.2014. u 11:53
Što je dobro, a što ne, i dalje je mnogima velika tajna, jer eto,
zlo zna biti zavodljivo i slatko i tako se lako prikaže kao prihvatljivo ;)
dražeN ;) • 14.02.2014. u 13:33
e sad i sartre je rekao da je sloboda mogućnost pravljenja izbora, nisam više siguran
NF • 14.02.2014. u 14:09
Snažna pjesma.
Ima u njoj i molbe, i prkosa, i odlučnosti, i preklinjanja...
maslinapjesmaloza • 14.02.2014. u 16:33
..uf...maslina mi skinija misal ono "na prvi balun" malena Velika moja,al stvarno zaozbilj mi skinija,tako da neman sad šta dodat, ni oduzet...
e sad,a ono šta si pitala me očeš dovršit ti,ajd pripušćan ti kormilo pa dovrši legendicuu:-))
gali • 14.02.2014. u 21:11
p.s. vratit ću se ovoj tvojoj temi ponovo bikoz sad me neš stislo oko oslikavanja još jedne pričice..al curikan ti se obavezno.:-)
gali • 14.02.2014. u 21:13
I sama sam, citajuci ti post, pomislila na pricu o dva vuka koju je ispricala Dona. A kao sto je @ sjecanja rekla, dobro iziskuje napor. @ Drazen je takodjer lijepi zakljucio o lukavosti zla. Mogu samo kopirat prethodne komentatore.
Ema • 14.02.2014. u 22:23
"Onaj kome okreneš leđa , taj će izgubiti"
a mislija san da važi ona ......
ne okrići leđa neprijatelju....da ne stradaš!
nisan EL DIABLO • 15.02.2014. u 00:22
evo meee..uf...e sad vakoc,pala mi na pamet jedna pismica a konto teme,a vezana za ovu,pismica je o batini;
odavna su judi došli do iskustva
da i vragu vaja zapaliti sviću
e batino moćna i ja iman dušu
pa zato se tvome neću zamiriti biću!:-)
....ali ako kad god do nevoje dojden
napadnu l me kad god judi ,ili vuci,
onda ni ti ne daj da ko niko projden
o batinice draga,budi mi pri ruci.-))
gali • 15.02.2014. u 01:13
Kratko-jasno!
Mudroslovno!
NEMA RAJA NA ZEMLJI • 15.02.2014. u 11:18
Neke pjesme te čak i sjebu koliko istine sadrže
Proglasi • 16.02.2014. u 14:43
draga, puno ti hvala na lijepom komentaru kod mene :)
želim ti ugodnu nedjelju i ostavljam lijep pozdrav, Shadow
shadow-of-soul • 16.02.2014. u 15:25
uh, nisam ni znala da vrag čuči u meni do prije koju godinu.
probudila ga jedna osoba i nitko ga ne uspijeva probuditi do te osobe !
Zvonka • 17.02.2014. u 12:58
nečmi, jako se mučim ostaviti kom kod tebe.
mislim da imaš otvorenih previše postova pa mi to sve koči.
Zvonka • 17.02.2014. u 12:59
Poruka: nebeski Otac govori svojoj djeci:
"Došao je Moj čas,
ljudi me trebaju upoznati, ljubiti i štovati
kako bih im, kao Stvoritelj, mogao biti Otac
i Spasitelji i predmet njihove vječne radosti".
(dkaz o autentičnosti dostavljam na traženje)
eum • 18.02.2014. u 14:26
"U svakom čovjeku postoje i tama i svjetlost ."
Lijep pozdrav.
promatram, razmišljam • 21.02.2014. u 16:50
To je naša sloboda, sloboda izbora, mi biramo Dobro, Ljubav, Boga ilim suprotnost od toga, u svim našim odlukama od malih do onih najvažnijih....
LP i BB
Voyager-nova generacija • 21.02.2014. u 18:14
Jasno sve ka' dan il' noc...hmmm bog ce ga znat!
...da ne kazem drugacije...!!! ;-)
...lip pozdrav
obadzo • 23.02.2014. u 23:29
veni,vidi,vici:-))
odiseja • 27.02.2014. u 01:07
Ono što izabiremo, ne određuje samo nas, već i one koji nas okružuju, time je odgovornost veća.
Odsutnost matične ploče • 06.03.2014. u 11:43
želim ti sretan Dan žena i lijep vikend, lijep pozdrav, Shadow
Klikni ovu crvenu rečenicu i poslušaj lijepu glazbu :).
shadow-of-soul • 08.03.2014. u 15:37
Pozdrav i svako dobro želim tebi Nečmenjanko!
Cvite moj • 09.03.2014. u 12:51
u svima nama živi dobri vrag i loš anđeo (loš anđeo je vrag, dobar vrag je (po tom) anđeo)
život nam ne daje mogućnost izgraditi moral (jer jke život kratak)
moral je disciplina koja živi duže od jednog života
a to znači kako trenutno (već nekoliko generacija) moral mijenja svoj obik ... metamorfoza meta morala
Goto - šumski čovjek • 11.03.2014. u 01:49
I nikad neces znati koja odluka je bila dobra. Uvijek postoji ono ali...
Mrvicak • 11.03.2014. u 12:40
Evo me , lipi moj svitu .... radi osobnih neodgodivih (bitnih)
obveza bila san u nemogućnosti odgovorit na Vaše napise ...
Svima Vama ponaosob veliko HVALA na komentiranju mojih
postova , kojima pokušavan Vama prinit sve svoje težnje i
strahove....
Dovidova van
nečmenjanka • 11.03.2014. u 13:18
| < | veljača, 2014 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | ||
Dnevnik mojih traženja
xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
Sve napisano na ovom blogu
je mojih promišljanja odraz,
a svaka sličnost sa stvarnim
životom je namijerna.
xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
Modri odraz vilinske planine,
zagrljene blistavim kaskadama
smaragdne rijeke.
GOSPE RIBARA, TEŽAKA
Gospe slušaj šapat mora,
jecaj škrapa, drhtaj broda.
I posveti naša poja,
da nam uvik bude roda.
Gospe slušaj vapaj bure,
koja ne da živit, spati.
Te odagnaj dane sure,
i bonacu hridi vrati.
Gospe ribara, težaka,
gospe naša divna mati.
Neka zasja tvoja zraka,
mole te ponosni Hrvati
Gospe gledaj suve mriže,
parangale, vrše, osti.
Ribar šuti, gnjev ga stiže,
i običnim danom posti.
Gospe spasi našu viru,
široki su ti hrvatski žali.
Gospe kaži pute k miru,
da nas sutra ne prikriju vali.
Gospe ribara, težaka,
gospe naša divna mati.
Neka zasja tvoja zraka,
mole te ponosni Hrvati.
šmrika
.......
OSTANI TU I BUDI POSKOK
samo tu možeš biti poskok
budi poskok
ovaj gologuzi kamen
samo poskok obraniti može
Poskok zna dubinu pukotine
i visinu užarene stijene
litica do litice
poskok do poskoka
poskok brani svoje pojilište i svoje gnijezdo
i nije licemjer
i nije kurva,
budi poskok
i nije kalkulant
i nije prevarant
poskok se sunča u svom kamenom stanu
i želi mir u svojoj kamenoj domovini
poskok neće ujesti sunce
poskok kažnjava uhode
istiktivno
jednostavno
bez proračuna
precizno
neiscrpno
to je to
budi poskok
ni mudar ni blesav
ni kratkovidan ni dalekovidan
budi poskok
neiskorjenjiv
i rađaj poskoke
i rađaj poskoke za svaki kameni nagriz
za svaki škrip
za svaku kamenu opuzinu
za svako kameno dlanište
za svaki kameni štit
za svaki piljak
na jednog provalnika kamenih škrinja
stotinu poskoka
ostani tu i budi poskok
ne vođen-zmija u svijetu kreketavaca
budi poskok u svijetu kamenih pradjedova
kamenih orača i pjevača koji bosi gaze tvojom kamenom stazom
budi poskok u suživotu sa krvavim kamenim palcima
sa suhim kamenim vinogradarima
to je to
budi poskok
i obranit ćeš sunce bez kojega ne možeš
to je to
samo to
budi poskok
u zazidi kamenoga krova
na glavici iznad sela
svojega i mojega
ostani tu i budi poskok
to je to poskok
Autor: Ivan Vidović
........
MORE
Vrimena su druga,
More mi se ruga.
S njim sam bija prisan
Sad mladica nisam.
Ušla sol u kosti,
Izilo mi osti,
Natralo mi bore,
Ovo ludo more.
Neka bisni, nek pokaže
Da je divje nek dokaže.
I ništa ga neda smirit,
S njim se niko ne zna mirit.
Vrimena su divja
More blagosivlja,
A ka čovik 'suje
Ali i poštuje.
Novi su vapori
Kad čovik izgori,
I kolo se vrti
Života i smrti.
More pušta, more trpi,
Mornar svoja idra krpi,
Tramontana, jugo, bura,
Dokle more, dok izdura
Autor : Sewen
.......
Miljevci
Na dvije vode, ko splav bijela,
Miljevci leže, sedam ljupkih sela.
Bogatić, Ključ i Kaočine,
Brištane iznad Visovačke brine,
Karalić,Drinovci, Širitovci,
u zagrljaj im doletješe momci,
ispletoše đerdan od koralja
za Miljevu, kćerku kremen-kralja,
đerdan krvav od srdaca sedam,
svakom selu pade koralj jedan!
Trgnulo se sedam sela,
zadrhtala splav je bijela,
al' i dalje mutne vode
izmeđ' splavi i slobode!
Autor : Sjećanja i osvrti
........
STARI MOJ
Stari moj...
Šest godina je prošlo
A ko da jučer je bilo
Kad zadnji put sam
poljubila tvoje čelo milo
Stari moj...
Tvoj trud i svu tvoju muku
Sada čuva bila stina
Još ćutim blagost tvojih ruku
Dok miluje me zvuk daljina
Stari moj...
Tiho na grobu stojim tvome
Znajuć , mir si našao svoj
Dok sjećanja me sva ta lome
Molim za duše tvoje spokoj
Stari moj...
Šest godina je prošlo
A ko da jučer je bilo
Kad zadnji put sam
poljubila tvoje čelo milo
nečmenjanka
........
02.02.2007
Otiša je otac moj polako,
otiša sa mirisima jutra...
Toga dana nije bilo lako
bez njega misliti na sutra..
........
DUŠA OVA ...
Duša ova svjetlost sniva
u noćima zimskim ,dugim
I dok mjesec oblak skriva
danima se nada drugim
Duša ova moru kliče
galebi je nose bijeli
I do neba ona viče
nek ustanu gordi,smijeli
Duša ova vilu ište
s Velebita tvrde stine
Brige gorke nju sad tište
Domovina njena gine
Skupili se gladni vuci
svaki svojoj vuče strani
Kad će kraja svoj toj muci
da uminu teški dani
Duša ova svjetlost sniva
u noćima zimskim ,dugim
I dok mjesec oblak skriva
danima se nada drugim
nečmenjanka
.........
MOM MORNARU ...
Navigajuć morem modrim
broditi je vješto stao
Ljubav širi srcem dobrim
svog je sebe nama dao
Ploveći sad po toj vodi
života ga nose vali
Duši hrabroj tako godi
vitar šta joj tilo kali
I kad more urla , bisni
mameći ga u dubine
On tad pogled čisti , jasni
šalje nama u daljine
Galebi njeg virno prate
slideći ga kroz plićine
I dok kasne ure bate
čeka da mu vrime mine
Kada dođe domu svome
Radost mu na licu blista
A kad brige njega lome
Tad more mu samo osta
nečmenjanka
.........
VILA VELEBITA
Tišina pritišće mi misli
San se trza i otimlje
Poput ljubavnika
Milujuć mi kapke pospane
....... Ali ... ne ...
U kutu duše osjetih šum
Treptajem oka opazih
Biće čisto , prekrasno
Satkano od svjetlosti
Nježne ... mekane ...
Na umnom čelu
Kruna joj blista
Oko vitkog vrata
Koralja CRVENOG niska
Na BIJELE grudi
Ruke je u molitvi sklopila
Dok je iz PLAVOG mora
Meni u sne dohodila
... Ja sam vila
Velebita stine ...
...Čuvajte mi
naše rodne njive ...
...Čuvajte mi
i šume i gore ...
...uzburkano
naše plavo more ...
... Zaklinjem Vas
božijom milosti ...
... svoje nedaj
tuđim se ne hvasti...
Tako zboreć
Velebita vila
U more je
Plavo zaronila
necmenjanka
.......
PJESMA MJESECU
Pjesma Mjesecu lutalici objesnom ,
što pojavom svojom mene opčara...
I dok svijetlošću me obasjavao jasnom ,
shvatih da to je još jedna prevara....
I sada sa neba podrugljivo on gleda ,
šeretski meni se smijući u lice...
Znajuć da njegova bit će pobjeda ,
prosuo je čarobni prah nesanice...
Ka kraju neba polako sad
plovi ,
dok Danica mu pokazuje pute...
Srebrenom mrežom zvijezde kad ulovi ,
sakriti će njih poda svoje skute..
Na postelji će od mjesečine spati ,
da i sutra može po nebu skitati...
nečmenjanka
....
ČUVARICE
Matere naše
U crno zavijene
Krunicu prebiruć
Tiho moleć Boga
Čvršće od stijene
Uspravno stojeć
One branik su
Doma svoga
Nema zemne divote
Bez ljubavi i žrtve
Zato ognjišta čuvajuć -
Mole se za mrtve....
necmenjanka
.......
Od vikova Krka dura ,
Pod Prominom , do svog slapa
Do Skradina kapi gura -
Sa moren se tada stapa...
nečmenjanka
......
.
RUKE MOGA DIDE
Ruke moga dide
Ko koštel u dvoru
Stare
Znale su providit
Osmijeh
Za sve naše
Nestašluke male
Ruke moga dide
Ko grane jablana
Vita
Znale su grliti
Nježno
Bez da za
Suze u očima
Pita
Ruke moga dide
Životom izborane
Meke
Znale su ljubav
Pružiti
U dane posustale
Neke
Sve bi na svitu
Sad dala
Da te ruke opet
Dušu mi
Dirnu
Ali one spokojno
Tiho
Za mene
Mole se
Svetom Martinu.....
nečmenjanka
..........
VAPAJI RASPETE DUŠE
I sama
Kroz život upoznah
Svih
Devet krugova
Pakla
Svaki od njih
Je pao
Na moju dušu
Koju ljudska
Je zloba takla
Kao Feniks
Toliko puta izgorih
Od praha potekla
U prah
Se nanovo pretvorih
I sama
Kroz život upoznah
Zlo
Što čistu mi dušu
Ište
Suzama
Svojim se othrvah
Što
Dušu mi
I danas tište.....
nečmenjanka
.....
PSI RATA
Psi rata su zalajali....
Iz utrobe prestravljene matere
čuje se krik nerođenog djeteta....
Sve je utihnulo ...
u samrtnoj tišini odzvanja jeka
.....ubij.....satari....!!
Zvijeri ljudske digle su glave....
njuše krv....nevinu.....toplu....
Razjapile su čeljusti ....
reže...urliču...kunu...proklinju...
Oči naših mrtvih ratnika
u grobovima plaču.....
suzama nijemim.....
Zar život svoj su dali utaman.....
mrtve usne ....odgovor ištu....?!
Zar krv su svoju lili .......za koga...
raspuklim glasom .....u tišini viču !?
Psi rata su zalajali...
od užasa ...
nebo nad nama se raspuklo....
a zrak se pretvorio u tisuću
plamtećih oganja.....
što...peču...razdiru....!
Pomahnitali stvorovi pesnice stišću.....
u bijesu vičuć.....uništi...zakolji...!!
Raspadnute lešine iz grobova dižu....
nevideć....u svojoj mržnj....
da njihove vlastite kletve ih
stižu...
nečmenjanka
.......
Dok i jedan grob ište pravdu .... pomirenja ni ... ! !
Dok duše naših mrtvih , nestalih usljed bestijalnosti
zločina počinjenih , ne nađu mir svoj uz pređe svoje ...
pomirenja ni ... ! !
Dok i zadnje kosti naših pobijenih pravednika ne budu
krštenom vodom posvećene ... pomirenja ni ...! !
......
MATERE NAŠE
Matere naše
u crno zavijene ,
krunicu prebiruć
tiho mole Boga ,
da zaštiti zemlju nam
svetu...
Da očuva znamen
roda Hrvatskoga......
nečmenjanka
.......
STARA OSKORUŠA
U vinogradu onkraj puta ,
Oskoruša stara stoji....
I dok oblak nad njom luta ,
samačke dane broji.....
Prignula je grane vite ,
o težine , o svog ploda....
Di su ruke žuljevite ,
da poberu toga roda....
Svuda drač je nabujao ,
zagušio trse rodne....
Kada rat je prohujao ,
slomio je ruke plodne....
Ruke koje posadiše ,
stablo stare Oskoruše.....
nečmenjanka
.........
SVI MI....
Svi mi imamo svoje vrelo slutnje ,
svi krijemo svoje breme tuge....
I dok šake stišćemo od ljutnje ,
gutamo žuč ljudske poruge.....
Svi mi žudimo ka zvijezdama poć ,
u svojim malim životima ogrezli....
Ne vidimo koliko je tamna noć
i da su nam prsti od zime ozebli.....
Svi mi želimo samo blještavilo tame ,
ne pazeći koga gazimo pritom....
A treba nam samo pola paše jame ,
kad kraj nam životu dođe tom....
Životu , koji zamke stavlja nam na put ,
dok mi ga obijesno trošimo usput.....
nečmenjanka
......
ZAR SMO PROKLETI.....?
Kako je samo krhka ljudska duša !?
Tako je malo potrebno da se slomi .
Što ljude tiijera da bezosjećajno uništavaju , sve ono dobro
što im je Božijom voljom dano..
Zar smo prokleti.....?
Zašto ne možemo biti u miru sa sobom i drugima ?
Zašto imamo poriv da uništavamo , da rušimo , da satiremo
svaku i najmanju naznaku dobrote u sebi ?
Što je to , tako mračno , gusto , neprozirno - što nam neda
da sačuvamo onu malu iskru sreće , za kojom inače cijeli svoj
život tragamo ?
A kada je nađemo , u većini slučajeva je ne znamo , .ili ne
želimo sačuvati - navikli na očaj , navikli na jad .
Izmučena Duša ne može pojmiti sjaj smiraja .
Uronjena u patnju svakodnevnu , .ne prepoznaje bljesak sreće .
Skrivajući se iza tuge - Duša nam polako , ali sigurno , odumire
pretvarajući se u nešto tvrdo , oporo .
Zar smo prokleti....?
Zašto ne možemo , .otvorenog srca prihvatiti ljubav ?
Čega se bojimo , nesvjesno gurajući od sebe sve drage
ljude , gazeći po njihovim iskrenim osjećajima ?
Zar Duša mora ovoliko boljeti , rastrgana između
ljubavi i mržnje ?
Što je to , što nam neda da se prepustimo sreći ?
Od čega biježimo , panično rušeći sve oko sebe - ne pazeći
koga ćemo pri tom povrijediti čije ćemo srce zgaziti ?
Kako je samo krhka ljudska Duša !?
Tako je malo potrebno da se slomi .
Raspeta između dobra i zla........
nečmenjanka
.......
SUZE LEDENE
Zaledile su se suze
U očima mojim...
Duša je prazna
I boli...
Srce se slama
A iz grla se ote
Njemi krik samoće...
Zaledile su se suze
U očima mojim...
U duši nemir
Se širi...
Srce je pritisla tuga
A tjelo se
Trza u boli...
Tecite suze , suze ledene
Odnesite ovaj
Nemir iz duše...
Isperite tugu
Iz srca mog...
Da mi osmijeh opet
Poljubi usne...
A u umorne oči
Vrati se sjaj...
.....
nečmenjanka