nečmenjanka
srijeda, 25.10.2017.
VRIJEME GORDOSTI
VRIJEME GORDOSTI
Dani sad su opustjeli
Vjetar lišće putem nosi
Oblaci su se zapleli
U mojoj rasutoj kosi
Prođe vrijeme gordosti
Ponosa sad nema više
Stazama naše zrelosti
Padaju studene kiše
Tmurno je nebo, ljubavi
Obojala ga je tama
Bol u duši sad me davi
Dok na vjetru stojim sama
Puste su šentade stare
Uzdahe čuvaju naše
U noći se čuju gitare
Sjetna mi muzika paše
Ivanka Vlajkov Perica
necmenjanka.blog.hr
srijeda, 15.06.2016.
NAPISAT ĆU TI PJESMU
NAPISAT ĆU TI PJESMU
Napisat ću ti pjesmu
o tome kako sam tužna,
i kako sama provodim sate.
Napisat ću ti pjesmu
o tome kako mi svakim danom
sve više trebaš,
i kako ustrajno precrtavam dane
do tvoga povratka.
Monotona i dosadna popodneva,
i duge besane noći.
Napisat ću ti pjesmu,
pokušat ću pronaći prave riječi
kojima ću preslikati čežnju , bol.
Napisat ću ti pjesmu,
nemiru moj,
o tome kako stalno misli moje
tebe traže,
kako sva sam samo tvoja,
i kako ti pjesmom dajem sebe.
Ali , ne mogu te dodirnuti u pjesmi,
ne mogu dotaknuti rubove tvojih usana.
Možda te moja pjesma zaboli
i bojim se napisati je.
Ali , ona već noćima treperi u meni,
i moli me da ti kažem
sve one riječi bolne i nježne,
koje rađaju se u mojoj glavi.
Ali , kako ti napisati broj svojih suza,
kada to ni sama ne znam.
Kako ti opisati svoju ljubav,
kada ona ni u tri knjige ne bi stala.
Reci mi, najdraže moje,
kako ti napisati najljepšu pjesmu
o ljubavi,
kada si ljubav u stvari, ti.
Sve ono što mi treba,
sve ono što volim i što me
u isto vrijeme boli.
Ipak, pokušat ću ti napisati pjesmu
o najsretnijem dijelu moga života,
o očima tvojim , koje vidim i kada
zažmirim.
Napisat ću ti najljepše riječi koje znam,
ali , sve je to ništa,
sve je to samo dim.
Jer jedino što želim je dodirnuti
tvoje srce.
Jedino što želim je da spoznaš
sve ono što nisam napisala,
sve ono što sam , u strahu , prešutjela.
Jer ne želim buditi čežnju i stvarati bol.
I evo, napisala sam ti pjesmu,
iako je jedino što sam željela
u ovoj olujnoj noći,
čvrsto se stisnuti uz tvoje tijelo,
reći ti tiho volim te
i to isto čuti od tebe.
Ali , eto , napisala sam ti pjesmu
o tome kako sam tužna,
i kako sama provodim sate.
Napisala sam ti pjesmu
o tome kako mi svakim danom
sve više trebaš,
i kako ustrajno precrtavam dane
do tvoga povratka.
Monotona i dosadna popodneva,
i duge besane noći.
Ivanka Vlajkov Perica
nečmenjanka.blog.hr
petak, 19.02.2016.
ZAR SI ZABORAVILA ... ZAR NE ZNAŠ ...
ZAR SI ZABORAVILA
ZAR NE ZNAŠ
Zar si zaboravila
Draga
Da bila su nam
Širom
Otvorena vrata
Haga
Na žalost nije
Šala
Pune bile su
Tamnice
Hrvatskih generala
Zar ti ne znaš
Draga
Da nastavlja se
Ova naša
Saga
Da zadnja nam
Ura bati
Da u slučajnoj
Državi
Obitavaju Hrvati
Zar si zaboravila
Draga
Da jednom smo
Protjerani
Bili sa našega
Praga
Da krvnici naši
Opet
Vješala nam
Spremaju
Da u miru
Žive
Oni našoj djeci
Nedaju
Zar ti ne znaš
Draga
Da ne treba zvati
Vraga
Da beštija ta
Crvena
Uvijek sama
Dođe
Da hrvatskom
Narodu
Umorne kosti
Glođe
Zar ti ne znaš
Draga
Da hrvatski
Narod
Još za pravdom
Traga
Zar si zaboravila
Draga
Da nitko za tim
Ne mari
Što u svom su
Domu
Hrvati sluge
A ne
Gospodari
.......
Ivanka Vlajkov Perica
@nečmenjanka
četvrtak, 21.01.2016.
Otišo je otac moj polako , otišo je s mirisima jutra .... 20.01 . 1934 --- 02.02. 2007.
OCU MOM
Budi me iz sna
Dan
Osjećaj dobro mi
Znan
Vraća me k tebi
Mirisima
Oče moj ova
Zima
O daljinama kršnim
Rodnim
Mirno snivao si
Ti
Sve dok nisu te
Odveli
Od mene negdje
Daleko
Nebeski bijeli
Anđeli
Sjećanja te moja
Zovu
Dok noći zorom
Rude
Da opet te , oče
Jutra
Mirisima koštela bude
Dok stojim tiho
Satima
Oče kraj groba
Tvog
Snujuć ove riječi
Noćima
Slomljenog srca
Svog
Kliktajem duše
Zorno
Kćer tvoja te
Doziva
Dok lice tužno
Umorno
Bistrim suzama
Umiva
Njišu se kvrgave
Grane
U dvoru koštela
Stara
Čekajuć zora da
Svane
Duša u molitvi
Izgara
Lišće njegovo
Mirisno
Bura prosula po
Putu
Baš kao nekada
Davno
Kada oče bio
Si tu
Budi me iz sna
Dan
Osjećaj dobro mi
Znan
Vraća me k tebi
Mirisima
Oče moj ova
Zima
........
nečmenjanka
četvrtak, 31.12.2015.
SRAM VAS MOŽE BITI !!
Sram vas može biti !!
Namjerno sam se privremeno povukla sa blog.hr - a , zgrožena neumjesnim napisima pojedinih
''vrlih'' i ''cjenjenih'' kolega -- umišljenih veličina , koje sebe u jutro ispred ogledala oslovljavaju sa Vi .
Nisam mogla više , zgadili su mi se pojedini ljudi iz blogerskog miljea , koji su bez valjanih argumenata
pljuvali (i dalje pljuju) po svemu onome što je meni sveto -- vjeri , domovini i obitelji .
Razmeću se te blogerske veličine sa ''cool'' liste velikim riječima , namećući pri tom meni i onima koji
razmišljaju kao ja svoje stavove , ne dozvoljavajući pri tom meni i nama u komunikaciji s njima da
imamo svoje mišljenje .
Ako im se pisano suprostavimo , naglašavajući da svi imamo pravo na svoje stavove , odmah iz rukava
izvlače isprobane i isfurane dogme o toleranciji , ali samo u jednom smijeru -- od nas prema njima , dakako .
Za njih smo mi vjernici zatupljene neznalice a Crkva leglo pedofilije i kriminala -- Sodoma i Gomora , koja
zasluženo mirita progon i svekoliku osudu .
Ne bih se ni sada u ovo predblagdansko vrijeme javila da nisam pročitala ovaj post dotičnog blogera
@Neka se i moj glas čuje -- osobno kao vijernik ponukana napisanim neistinama u istom .
Nije me strah komentirati niti na njegovom blogu , što mi je i bila prvotna namjera , ali , komentiranje je
na istome onemogućeno od strane vlasnika bloga .
Stoga mu se obraćam na ovaj način .
Evo njegovog sramotnog posta punog neistina i laži , pisan vjerojatno da zbuni i zavede one neodlučne:
..................................................................................................................................................................... @Neka se i moj glas čuje
30.12.2015., srijeda
Blagoslov kuća i obitelji ili nešto drugo
I ove godine nakon Božićnih blagdana vojska svećenika, ministranata i pomoćnika obilazi domove
vjernika (i nevjernika!) radi navodnog blagoslova obitelji i kuća. Neki župnici i svećenici dovitljiviji su
i poslovniji od drugih, o čemu svake godine imamo prilike čitati u tisku i na portalima dnevnih novina,
ali svi na kraju naplate ono zbog čega su primarno i došli, a što bismo mirne duše mogli nazvati - crkveni harač.
Zašto blagoslov obitelji i kuća nazivam harač? Ne tako rijetko župnici pružanje ostalih vjerskih usluga
uvjetuju blagoslovom obitelji, a neki idu toliko daleko da za blagoslov određuju i cijenu. Po principu: Više možeš dati, manje ni ne pokušavaj!
Dođu, najčešće nenajavljeno, svećenik i jedan ili dva pomoćnika, nešto na brzinu izmole, ni ne razumiješ
što, poškrope prostoriju i nazočne navodno svetom vodicom, požele prisutnima sve najbolje u novoj godini
i, po obavljenom poslu, odu.
Da, skoro zaboravih, i obavezno uzmu takozvani milodar, u stvari naknadu, moglo bi se reći plaću, za obavljeni blagoslov, obično 100 - 200 kn, dok imućniji daju i po 500 kn. Dakle, za 5 minuta posla inkasira
se najmanje 100 kn. Hmm, nije loše. Imam dojam da sam debelo fulao profesiju!
Sve to ne bi bilo sporno, jer tko želi i treba blagoslov rado će i platiti, da župnici i svećenici ne pokušavaju obaviti “blagoslov” obitelji i kod ateista ili pripadnika drugih vjeroispovjesti. Mnogi dijelom i zbog susjeda ili prijatelja, a i neugodno im je odbiti svećenika, “pregore” 100 ili 200 kn i prime blagoslov. Ateist sam, stoga novog župnika, u mojoj župi često se mijenjaju, lijepo zamolim da ne dolazi s blagoslovom što on primi na znanje i ne dovodi nas obojicu u neugodnu situaciju.
Ne zanima me koja je namjena milodara i u što se utroše prikupljena sredstva, ali sigurno su u pitanju veće svote, osobito u većim i bogatijim župama. Možda ne bi bilo loše da i svećenici izdaju račune za svaki prikupljeni milodar koji to u stvari i nije. Procjenjuje se da oko 500 000 hrvatskih obitelji prima blagoslov
kuće odnosno obitelji. Ako svaka obitelj za blagoslov doma da u prosjeku 100 kuna, Katolička crkva samo
na takozvanim milodarima godišnje, po skromnoj procjeni, uprihoduje oko 50 milijuna kuna.
..........................................................................................................................................................................
Sve gore napisano je čista laž i podvala !
Godinama živim u mnogoljudnoj župi sv. Pavla u gradu Splitu (Pujanke), nikada , ali baš nikada od kada
je župa '87 . godine osnovana , niti jedan svećenik spomenute župe nije od nas , svojih župljana , na silu tražio određenu svotu novca za blagoslov naših domova .
Nikada ! Ni tada , ni sada !
Sram vas može biti zbog vaših laži !
I kada se Crkva sv. Pavla na Pujankama devedesetih gradila (stariju sam kćer '94. godine krstila u
školskom skloništu gdje nam je bila privremena Crkva), davalo se za njenu izgradnju , na dobrovoljnoj bazi , onoliko koliko je tko mogao .
Nije pri tom bilo pod moranje davati za izgradnju Crkve niti lipe onome tko to nije smatrao svojom
obavezom .
Mi , koji smo u to vrijeme htjeli sudjelovati i novčano pomoći u izgradnji naše buduće Crkve , dobili bi od našeg tadašnjeg svećenika don Štefa uplatnice bez upisanog iznosa , tako da je svatko na pošti uplaćivao,
prema svojim osobnim mogućnostima , onoliko novca koliko je mogao.
Ili , pak , nije uplaćivao niti kune ako to nije bio u mogućnosti .
Na isti način se postupalo i sada se postupa prilikom blagoslova domova , onih obitelji koje za blagoslov
istih kod svećenika iskažu potrebu .
U ničiji se dom , pa tako niti u domove ateista od strane svećenika ne ulazi na silu , niti se na silu od
istih uzima bilo kakva novčana naknada .
Sram vas može biti zbog vaših laži !
I sada , kao uostalom i sve ove predhodne godine do sada u našoj župi , kada svećenik blagoslovi naše domove i pri tom nam , po završetku blagoslova i molitve , podijeli kalendare i ostali crkveni materijal , među istome nam ostavi i praznu kuvertu za mogući milodar -- koji nipošto ne moramo dati ako to nismo u mogućnosti ili ako iz bilo kojeg razloga smatramo da to nismo dužni napraviti .
Stoga , @Neka se i moj glas čuje , sram vas može biti zbog vaših laži !
................................................................................................................................................................................
Žao mi je ljudi , ali , jednostavno sam morala reagirati .
Sve vas pozdravlja vaša @nečmi , koja vam želi sretnu i veselu Novu 2016 . godinu !!
subota, 05.12.2015.
PROSINAČKE ŽRTVE
Na današnji dan, 5. prosinca 1918. godine.
Danas je dan kada se prisjećamo na Prosinačke žrtve , 5. prosinca 1918. ,
kada se označava krvavo gušenje protivnika jugounitarizma po zapovjedi
tadašnjeg komesara zagrebačke policije Grge Anđelinovića nad pripadnicima
25. i 34. pukovnije hrvatskog domobranstva , koji su prosvjedovali na Trgu bana
Jelačića protiv uvlačenja Hrvatske u južnoslavensku državu, bez jasnog
izjašnjavanja volje ili davanja suglasnosti hrvatskoga naroda.
Taj prosvjed je bila reakcija na proslavu ujedinjenja, koju su jugounitaristi
organizirali na Trgu.
Taj barbarski čin je istodobno označavao kraj tada 50-godišnjeg djelovanja
Hrvatskog domobranstva i početak progona svih protivnika novo stvorene kraljevine.
Razloge pobune sami vojnici kasnije su ovako objašnjavali: "U uzornom redu
stupahu postrojbe u pravcu Jelačićevog trga uz ogromnu pratnju rodoljubnoga
građanstva.
Naša je namjera bila proglasiti slobodnu hrvatsku republiku.
Uz to se putem izražavalo veliko narodno ogorčenje protiv Srba povicima:
"Dolje srpska dinastija!
Dolje kralj Petar!
Dolje srpski militarizam!"
Isto tako se klicalo slobodnoj Hrvatskoj, Stjepanu Radiću i hrvatskoj republici.
Prema službenom izvješću u tom sukobu ubijeno je 13 a ranjeno 17 ljudi.
Taj ''krvavi četvrtak'' ostao je, na žalost, zaboravljen od svih .
Nema cvijeća na godišnjicu pokolja ispod spomen ploče postavljene na zgradi
broj 11 na Trgu bana Jelačića, te malo tko se uopće prisjeća tih žrtava koje su
pale za Hrvatsku.
''Po svojoj dužnosti smatrao sam da treba prvi da počnem , i ja se tim krvavim
rukama ponosim.''
Te riječi izgovorio je Grga Budislav Anđelinović na beogradskoj Skupštini
održanoj 26. travnja 1921. godine.
Ruke je okrvavio naredivši otvaranje vatre iz tri mitraljeza na nenaoružane
prosvjednike protiv uspostave Jugoslavije na današnji dan, 5. prosinca 1918. godine.
Hrvati su , na žalost , narod sa slabim pamćenjem .
Zato nam se desila 1991 .
Zato će nam se , po svemu sudeći , desiti i 2015.
......
nečmenjanka
utorak, 24.11.2015.
SRAMOTA !!
MOJA HRVATSKA JE CRNA , ZLOČINAČKA JAMA
21. XI . ove godine preminuo je branitelj Vukovara i najmlađi
dragovoljac Domovinskog rata -- Darko Pajičić .
Umro je od posljedica brutalnog napada Ostojićevog revnog
policajca Saše Sabadoša , u prosincu 2013. godine .
Ministar Ostojić tada je rekao: "Kriva je rakija!" .
Večeras je , ponosno uzdignute glave , braneći zakonski upitne
postupke svog djelatnika Sabadoša izjavio , da si je pokojni
branitelj Darko Pajičić sam kriv , jer je u trenutku postupanja
službene osobe -- bio u stanju teškog pijanstva .
Spava li ovaj čovjek mirno?
Hoće li ikada ikome odgovarati zbog svojih nebuloznih izjava ?
Hoće li se , nakon svega , barem ispričati obitelji pokojnog Darka
Pajičića?
Sramota !
Ovakvi bi nas trebali voditi u bolju budućnost !?
A sudeći po izjavama onog manipulatora iz Metkovića , vjerojatno
i hoće .
Jadan ti si hrvatski narode !
Svojim postupcima bolje nisi ni zaslužio !
Kada vidim tko se sve u tebe kune , sram me je Hrvatom se zvati .
Tko smo , gdje smo i što želimo?
Jesu li Hrvati , uistinu , narod slugu poniznih , ovce bez dobrog
pastira ?
Jesmo li , zaista , po hrvatskom kralju Zvonimiru prokleti , pa
najbolje služimo tuđoj čizmi ?
Zar zato sami sebe međusobno izdajemo, na križ razapinjemo?
Osobe poput Saše Sabadoša mirno šetaju Vukovarom , dok
obučeni žbiri potajno likuju , a oni koji su sebe za slobodu
žrtvovali čekaju u dugačkom redu da ih poput lopova objese ili
zatoče uzničkim zidom , zidom srama .
Moja Hrvatska je crna , zločinačka jama .
Dvije tisuće i više očajnika - hrvatskih branitelja , bez ikakve
presude , skončalo je od vlastite ruke izgubivši vjeru u ono što su
sami svojom krvlju drugima podarili .
Sude nam plaćenici - Pilati , koje smo mi davno trebali osuditi - na
zid srama pribiti.
Hrvatska je zemlja natopljena krvlju onih što su branili sveto
hrvatsko tlo , onih što su štitili hrvatske domove , grobove i crkve ,
tvornice i bolnice, kazališta i dječije vrtiće od zločinaca koji se
danas šepure na slobodi , rugajući nam se -- i još ih zato plaćamo!
Zemlja Hrvatska vapi za istinskom pravdom : oštrom , poštenom ,
neprikosnovenom , nepodmitljivom -- uzalud .
Vapi ovo hrvatsko tlo i proklinje sve one koji su na tuđoj žrtvi Judino
srebro zgrtali i još uvijek bezobzirno zgrću -- uzalud vapaj očajnika .
Stoljeća su prošla a još uvijek smo glupe guske , izgubljene u magli
besciljnog lutanja .
Krvnici , lopovi , žbiri , izdajice -- i dalje u mraku noževe bruse ,
vješala našim herojima pripremaju , još nije gotovo -- do kada ?
Hoće li se konačno preliti ova gorka čaša strpljenja?
Moja Hrvatska je crna , zločinačka jama .
.......
nečmenjanka
1909.
Na vješalima. Suha kao prut.
Na uzničkome zidu. Zidu srama.
Pod njome crna zločinačka jama,
Ubijstva mjesto, tamno kao blud.
Ja vidjeh negdje ladanjski taj skut,
Jer takvo lice ima moja mama,
A slične oči neka krasna dama:
Na lijepo mjesto zaveo me put!
I mjesto nje u kobnu rupu skočih
I krvavim si njenim znojem smočih
Moj drski obraz kao suzama.
Jer Hrvatsku mi moju objesiše,
Ko lopova, dok njeno ime briše,
Za volju ne znam kome, žbir u uzama!
Antun Gustav Matoš
srijeda, 18.11.2015.
BOGOČIN
BOGOČIN -- VILIN GRAD --
(Promina)
Iznad Krke Vilin Grad tu stoji
Kroz vijeke svoje dane broji
Sura stijena njega j' zagrlila
Ko mati ga u krilo sakrila
Pamtile su te stare zidine
Junaka što za čast on zgine
Petar Svačić bilo mu je ime
Kralj Hrvata , ponosim se time
U njemu su mnogi stolovali
I svoj obol povijesti su dali
Ponosno se spominjemo dana
Slavnih sijela hrvatskih župana
Branili su dom svoj od svakoga
Krasni muži roda plemićkoga
Velemože te Martinušići
I gospoda rodom Bogetići
Bogočinom oni ga prozvaše
Srušili ga begovi i paše
Kad su Turci pod bedeme došli
Razorili sve su što su našli
Osta samo kamen na kamenu
Što do danas prkosi vremenu
Sura stijena grad je zagrlila
Ko mati ga u krilo sakrila
.......
Ova lipota (Bogočin -- Vilin Grad) smistila se podno rodne kuće
moje matere (selo Bogatić prominski) ... za užancu nas običnih
smrtnika ....
A ovom pismom koju napisah ... ja je slavim i uzvisujem ...
Ovo su moji korijeni ... isprepleteni i oplahivani bisernim
vodama drevne rijeke Titius...
Rijeka Krka i Pokrčje su sa svojom baštinom - okolišem -
i kulturnim nasljeđem već postali vrlo prepoznatljiv
fenomen u hrvatskoj kulturi pa i u turističkoj ponudi ovog
kraja ...
Međutim , još je uvik vrlo velik nedostatak nedovoljno
poznavanje baštine tog prostora u najširem smislu ...
... Zato smo mi tu ... dica Promine ...
.......
nečmenjanka
četvrtak, 12.11.2015.
MOST KOJI NIKAMO NE VODI
MOST
SAMO ILUZIJA
Grub osjećaj .
Ljudi jednostavno ne shvaćaju koliko pretvaranje , laž ,
manipuliranje i dvoličnost mogu zla i štete nanijeti , kako
pojedincu tako i cijelom jednom narodu .
U ovom slučaju nama Hrvatima i svima onima koji zajedno
s nama , živeći u Hrvatskoj , poštuju njene zakone .
Prvo ti daju lažni vjetar u leđa, dignu te do oblaka , da bi
kasnije bez kajanja, čak i spokojno, uzeli gumicu i
obrisali sve izrečeno .
Riječ je tu da se krši , zar ne ?
Jer, sve je i bila samo iluzija, vješto ušminkana svim
onim lijepim i primamljivin bojama , koje djeluju kao san
koji se na trenutak učinio tako blizu, ostvarljiv - ipak
samo iluzija .
A opet, kako je moguće biti tako vješt glumac i odglumiti
šekspirovski sve to?
Ili se sve to može samo u Hrvatskoj ?
Pa zar te osobe ne bi trebale bit u kazalištu (npr.Frljićevom),
a ne izvan njega?
Dobro , na greškama se pametan uči , ali neke od njih su
baš životne.
Ne one sitne , preko kojih preskočimo kada se pojave ,
nego one krupne , koje nas zaskoče kada im se najmanje
nadamo.
Sreća u nesreći je možda ta što se većina takvih osoba
razotkrije na vrijeme - same , ali neke , ipak , tek kada im
podosta povjerujemo.
Toliko su dobri iluzionisti , ili licemjeri. , a htjeli su premostiti
jaz između sebe i nas !
Samo iluzija .
.......
nečmenjanka
četvrtak, 15.10.2015.
BOLJA JE TIŠINA
BOLJA JE TIŠINA
Sakrivam svoj strah
Listajuć album stari
Moleći nebo sveto
Da snagu mi podari
Sakrivam svoj strah
I vraški sada peče
Kada se budi sjeta
U ovo kišno veče
Sakrivam svoj strah
Od onih kvarnih ljudi
Ništa im sveto nije
Pa ti sad čovjek budi
Sakrivam svoj strah
Da spasim na vrijeme
Ako spasiti se dade
Ljubavi moćne sjeme
Sakrivam svoj strah
Od dvoličnog svijeta
Od drugova bez srama
Da ne budem im meta
Kad kroz život ti padne
Uz izabrana vina
Mnogo gorkih riječi
Tad bolja je tišina
......
nečmenjanka