Sram vas može biti !!
Namjerno sam se privremeno povukla sa blog.hr - a , zgrožena neumjesnim napisima pojedinih
''vrlih'' i ''cjenjenih'' kolega -- umišljenih veličina , koje sebe u jutro ispred ogledala oslovljavaju sa Vi .
Nisam mogla više , zgadili su mi se pojedini ljudi iz blogerskog miljea , koji su bez valjanih argumenata
pljuvali (i dalje pljuju) po svemu onome što je meni sveto -- vjeri , domovini i obitelji .
Razmeću se te blogerske veličine sa ''cool'' liste velikim riječima , namećući pri tom meni i onima koji
razmišljaju kao ja svoje stavove , ne dozvoljavajući pri tom meni i nama u komunikaciji s njima da
imamo svoje mišljenje .
Ako im se pisano suprostavimo , naglašavajući da svi imamo pravo na svoje stavove , odmah iz rukava
izvlače isprobane i isfurane dogme o toleranciji , ali samo u jednom smijeru -- od nas prema njima , dakako .
Za njih smo mi vjernici zatupljene neznalice a Crkva leglo pedofilije i kriminala -- Sodoma i Gomora , koja
zasluženo mirita progon i svekoliku osudu .
Ne bih se ni sada u ovo predblagdansko vrijeme javila da nisam pročitala ovaj post dotičnog blogera
@Neka se i moj glas čuje -- osobno kao vijernik ponukana napisanim neistinama u istom .
Nije me strah komentirati niti na njegovom blogu , što mi je i bila prvotna namjera , ali , komentiranje je
na istome onemogućeno od strane vlasnika bloga .
Stoga mu se obraćam na ovaj način .
Evo njegovog sramotnog posta punog neistina i laži , pisan vjerojatno da zbuni i zavede one neodlučne:
..................................................................................................................................................................... @Neka se i moj glas čuje
30.12.2015., srijeda
Blagoslov kuća i obitelji ili nešto drugo
I ove godine nakon Božićnih blagdana vojska svećenika, ministranata i pomoćnika obilazi domove
vjernika (i nevjernika!) radi navodnog blagoslova obitelji i kuća. Neki župnici i svećenici dovitljiviji su
i poslovniji od drugih, o čemu svake godine imamo prilike čitati u tisku i na portalima dnevnih novina,
ali svi na kraju naplate ono zbog čega su primarno i došli, a što bismo mirne duše mogli nazvati - crkveni harač.
Zašto blagoslov obitelji i kuća nazivam harač? Ne tako rijetko župnici pružanje ostalih vjerskih usluga
uvjetuju blagoslovom obitelji, a neki idu toliko daleko da za blagoslov određuju i cijenu. Po principu: Više možeš dati, manje ni ne pokušavaj!
Dođu, najčešće nenajavljeno, svećenik i jedan ili dva pomoćnika, nešto na brzinu izmole, ni ne razumiješ
što, poškrope prostoriju i nazočne navodno svetom vodicom, požele prisutnima sve najbolje u novoj godini
i, po obavljenom poslu, odu.
Da, skoro zaboravih, i obavezno uzmu takozvani milodar, u stvari naknadu, moglo bi se reći plaću, za obavljeni blagoslov, obično 100 - 200 kn, dok imućniji daju i po 500 kn. Dakle, za 5 minuta posla inkasira
se najmanje 100 kn. Hmm, nije loše. Imam dojam da sam debelo fulao profesiju!
Sve to ne bi bilo sporno, jer tko želi i treba blagoslov rado će i platiti, da župnici i svećenici ne pokušavaju obaviti “blagoslov” obitelji i kod ateista ili pripadnika drugih vjeroispovjesti. Mnogi dijelom i zbog susjeda ili prijatelja, a i neugodno im je odbiti svećenika, “pregore” 100 ili 200 kn i prime blagoslov. Ateist sam, stoga novog župnika, u mojoj župi često se mijenjaju, lijepo zamolim da ne dolazi s blagoslovom što on primi na znanje i ne dovodi nas obojicu u neugodnu situaciju.
Ne zanima me koja je namjena milodara i u što se utroše prikupljena sredstva, ali sigurno su u pitanju veće svote, osobito u većim i bogatijim župama. Možda ne bi bilo loše da i svećenici izdaju račune za svaki prikupljeni milodar koji to u stvari i nije. Procjenjuje se da oko 500 000 hrvatskih obitelji prima blagoslov
kuće odnosno obitelji. Ako svaka obitelj za blagoslov doma da u prosjeku 100 kuna, Katolička crkva samo
na takozvanim milodarima godišnje, po skromnoj procjeni, uprihoduje oko 50 milijuna kuna.
..........................................................................................................................................................................
Sve gore napisano je čista laž i podvala !
Godinama živim u mnogoljudnoj župi sv. Pavla u gradu Splitu (Pujanke), nikada , ali baš nikada od kada
je župa '87 . godine osnovana , niti jedan svećenik spomenute župe nije od nas , svojih župljana , na silu tražio određenu svotu novca za blagoslov naših domova .
Nikada ! Ni tada , ni sada !
Sram vas može biti zbog vaših laži !
I kada se Crkva sv. Pavla na Pujankama devedesetih gradila (stariju sam kćer '94. godine krstila u
školskom skloništu gdje nam je bila privremena Crkva), davalo se za njenu izgradnju , na dobrovoljnoj bazi , onoliko koliko je tko mogao .
Nije pri tom bilo pod moranje davati za izgradnju Crkve niti lipe onome tko to nije smatrao svojom
obavezom .
Mi , koji smo u to vrijeme htjeli sudjelovati i novčano pomoći u izgradnji naše buduće Crkve , dobili bi od našeg tadašnjeg svećenika don Štefa uplatnice bez upisanog iznosa , tako da je svatko na pošti uplaćivao,
prema svojim osobnim mogućnostima , onoliko novca koliko je mogao.
Ili , pak , nije uplaćivao niti kune ako to nije bio u mogućnosti .
Na isti način se postupalo i sada se postupa prilikom blagoslova domova , onih obitelji koje za blagoslov
istih kod svećenika iskažu potrebu .
U ničiji se dom , pa tako niti u domove ateista od strane svećenika ne ulazi na silu , niti se na silu od
istih uzima bilo kakva novčana naknada .
Sram vas može biti zbog vaših laži !
I sada , kao uostalom i sve ove predhodne godine do sada u našoj župi , kada svećenik blagoslovi naše domove i pri tom nam , po završetku blagoslova i molitve , podijeli kalendare i ostali crkveni materijal , među istome nam ostavi i praznu kuvertu za mogući milodar -- koji nipošto ne moramo dati ako to nismo u mogućnosti ili ako iz bilo kojeg razloga smatramo da to nismo dužni napraviti .
Stoga , @Neka se i moj glas čuje , sram vas može biti zbog vaših laži !
................................................................................................................................................................................
Žao mi je ljudi , ali , jednostavno sam morala reagirati .
Sve vas pozdravlja vaša @nečmi , koja vam želi sretnu i veselu Novu 2016 . godinu !!
| < | prosinac, 2015 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik mojih traženja
xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
Sve napisano na ovom blogu
je mojih promišljanja odraz,
a svaka sličnost sa stvarnim
životom je namijerna.
xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
Modri odraz vilinske planine,
zagrljene blistavim kaskadama
smaragdne rijeke.
GOSPE RIBARA, TEŽAKA
Gospe slušaj šapat mora,
jecaj škrapa, drhtaj broda.
I posveti naša poja,
da nam uvik bude roda.
Gospe slušaj vapaj bure,
koja ne da živit, spati.
Te odagnaj dane sure,
i bonacu hridi vrati.
Gospe ribara, težaka,
gospe naša divna mati.
Neka zasja tvoja zraka,
mole te ponosni Hrvati
Gospe gledaj suve mriže,
parangale, vrše, osti.
Ribar šuti, gnjev ga stiže,
i običnim danom posti.
Gospe spasi našu viru,
široki su ti hrvatski žali.
Gospe kaži pute k miru,
da nas sutra ne prikriju vali.
Gospe ribara, težaka,
gospe naša divna mati.
Neka zasja tvoja zraka,
mole te ponosni Hrvati.
šmrika
.......
OSTANI TU I BUDI POSKOK
samo tu možeš biti poskok
budi poskok
ovaj gologuzi kamen
samo poskok obraniti može
Poskok zna dubinu pukotine
i visinu užarene stijene
litica do litice
poskok do poskoka
poskok brani svoje pojilište i svoje gnijezdo
i nije licemjer
i nije kurva,
budi poskok
i nije kalkulant
i nije prevarant
poskok se sunča u svom kamenom stanu
i želi mir u svojoj kamenoj domovini
poskok neće ujesti sunce
poskok kažnjava uhode
istiktivno
jednostavno
bez proračuna
precizno
neiscrpno
to je to
budi poskok
ni mudar ni blesav
ni kratkovidan ni dalekovidan
budi poskok
neiskorjenjiv
i rađaj poskoke
i rađaj poskoke za svaki kameni nagriz
za svaki škrip
za svaku kamenu opuzinu
za svako kameno dlanište
za svaki kameni štit
za svaki piljak
na jednog provalnika kamenih škrinja
stotinu poskoka
ostani tu i budi poskok
ne vođen-zmija u svijetu kreketavaca
budi poskok u svijetu kamenih pradjedova
kamenih orača i pjevača koji bosi gaze tvojom kamenom stazom
budi poskok u suživotu sa krvavim kamenim palcima
sa suhim kamenim vinogradarima
to je to
budi poskok
i obranit ćeš sunce bez kojega ne možeš
to je to
samo to
budi poskok
u zazidi kamenoga krova
na glavici iznad sela
svojega i mojega
ostani tu i budi poskok
to je to poskok
Autor: Ivan Vidović
........
MORE
Vrimena su druga,
More mi se ruga.
S njim sam bija prisan
Sad mladica nisam.
Ušla sol u kosti,
Izilo mi osti,
Natralo mi bore,
Ovo ludo more.
Neka bisni, nek pokaže
Da je divje nek dokaže.
I ništa ga neda smirit,
S njim se niko ne zna mirit.
Vrimena su divja
More blagosivlja,
A ka čovik 'suje
Ali i poštuje.
Novi su vapori
Kad čovik izgori,
I kolo se vrti
Života i smrti.
More pušta, more trpi,
Mornar svoja idra krpi,
Tramontana, jugo, bura,
Dokle more, dok izdura
Autor : Sewen
.......
Miljevci
Na dvije vode, ko splav bijela,
Miljevci leže, sedam ljupkih sela.
Bogatić, Ključ i Kaočine,
Brištane iznad Visovačke brine,
Karalić,Drinovci, Širitovci,
u zagrljaj im doletješe momci,
ispletoše đerdan od koralja
za Miljevu, kćerku kremen-kralja,
đerdan krvav od srdaca sedam,
svakom selu pade koralj jedan!
Trgnulo se sedam sela,
zadrhtala splav je bijela,
al' i dalje mutne vode
izmeđ' splavi i slobode!
Autor : Sjećanja i osvrti
........
STARI MOJ
Stari moj...
Šest godina je prošlo
A ko da jučer je bilo
Kad zadnji put sam
poljubila tvoje čelo milo
Stari moj...
Tvoj trud i svu tvoju muku
Sada čuva bila stina
Još ćutim blagost tvojih ruku
Dok miluje me zvuk daljina
Stari moj...
Tiho na grobu stojim tvome
Znajuć , mir si našao svoj
Dok sjećanja me sva ta lome
Molim za duše tvoje spokoj
Stari moj...
Šest godina je prošlo
A ko da jučer je bilo
Kad zadnji put sam
poljubila tvoje čelo milo
nečmenjanka
........
02.02.2007
Otiša je otac moj polako,
otiša sa mirisima jutra...
Toga dana nije bilo lako
bez njega misliti na sutra..
........
DUŠA OVA ...
Duša ova svjetlost sniva
u noćima zimskim ,dugim
I dok mjesec oblak skriva
danima se nada drugim
Duša ova moru kliče
galebi je nose bijeli
I do neba ona viče
nek ustanu gordi,smijeli
Duša ova vilu ište
s Velebita tvrde stine
Brige gorke nju sad tište
Domovina njena gine
Skupili se gladni vuci
svaki svojoj vuče strani
Kad će kraja svoj toj muci
da uminu teški dani
Duša ova svjetlost sniva
u noćima zimskim ,dugim
I dok mjesec oblak skriva
danima se nada drugim
nečmenjanka
.........
MOM MORNARU ...
Navigajuć morem modrim
broditi je vješto stao
Ljubav širi srcem dobrim
svog je sebe nama dao
Ploveći sad po toj vodi
života ga nose vali
Duši hrabroj tako godi
vitar šta joj tilo kali
I kad more urla , bisni
mameći ga u dubine
On tad pogled čisti , jasni
šalje nama u daljine
Galebi njeg virno prate
slideći ga kroz plićine
I dok kasne ure bate
čeka da mu vrime mine
Kada dođe domu svome
Radost mu na licu blista
A kad brige njega lome
Tad more mu samo osta
nečmenjanka
.........
VILA VELEBITA
Tišina pritišće mi misli
San se trza i otimlje
Poput ljubavnika
Milujuć mi kapke pospane
....... Ali ... ne ...
U kutu duše osjetih šum
Treptajem oka opazih
Biće čisto , prekrasno
Satkano od svjetlosti
Nježne ... mekane ...
Na umnom čelu
Kruna joj blista
Oko vitkog vrata
Koralja CRVENOG niska
Na BIJELE grudi
Ruke je u molitvi sklopila
Dok je iz PLAVOG mora
Meni u sne dohodila
... Ja sam vila
Velebita stine ...
...Čuvajte mi
naše rodne njive ...
...Čuvajte mi
i šume i gore ...
...uzburkano
naše plavo more ...
... Zaklinjem Vas
božijom milosti ...
... svoje nedaj
tuđim se ne hvasti...
Tako zboreć
Velebita vila
U more je
Plavo zaronila
necmenjanka
.......
PJESMA MJESECU
Pjesma Mjesecu lutalici objesnom ,
što pojavom svojom mene opčara...
I dok svijetlošću me obasjavao jasnom ,
shvatih da to je još jedna prevara....
I sada sa neba podrugljivo on gleda ,
šeretski meni se smijući u lice...
Znajuć da njegova bit će pobjeda ,
prosuo je čarobni prah nesanice...
Ka kraju neba polako sad
plovi ,
dok Danica mu pokazuje pute...
Srebrenom mrežom zvijezde kad ulovi ,
sakriti će njih poda svoje skute..
Na postelji će od mjesečine spati ,
da i sutra može po nebu skitati...
nečmenjanka
....
ČUVARICE
Matere naše
U crno zavijene
Krunicu prebiruć
Tiho moleć Boga
Čvršće od stijene
Uspravno stojeć
One branik su
Doma svoga
Nema zemne divote
Bez ljubavi i žrtve
Zato ognjišta čuvajuć -
Mole se za mrtve....
necmenjanka
.......
Od vikova Krka dura ,
Pod Prominom , do svog slapa
Do Skradina kapi gura -
Sa moren se tada stapa...
nečmenjanka
......
.
RUKE MOGA DIDE
Ruke moga dide
Ko koštel u dvoru
Stare
Znale su providit
Osmijeh
Za sve naše
Nestašluke male
Ruke moga dide
Ko grane jablana
Vita
Znale su grliti
Nježno
Bez da za
Suze u očima
Pita
Ruke moga dide
Životom izborane
Meke
Znale su ljubav
Pružiti
U dane posustale
Neke
Sve bi na svitu
Sad dala
Da te ruke opet
Dušu mi
Dirnu
Ali one spokojno
Tiho
Za mene
Mole se
Svetom Martinu.....
nečmenjanka
..........
VAPAJI RASPETE DUŠE
I sama
Kroz život upoznah
Svih
Devet krugova
Pakla
Svaki od njih
Je pao
Na moju dušu
Koju ljudska
Je zloba takla
Kao Feniks
Toliko puta izgorih
Od praha potekla
U prah
Se nanovo pretvorih
I sama
Kroz život upoznah
Zlo
Što čistu mi dušu
Ište
Suzama
Svojim se othrvah
Što
Dušu mi
I danas tište.....
nečmenjanka
.....
PSI RATA
Psi rata su zalajali....
Iz utrobe prestravljene matere
čuje se krik nerođenog djeteta....
Sve je utihnulo ...
u samrtnoj tišini odzvanja jeka
.....ubij.....satari....!!
Zvijeri ljudske digle su glave....
njuše krv....nevinu.....toplu....
Razjapile su čeljusti ....
reže...urliču...kunu...proklinju...
Oči naših mrtvih ratnika
u grobovima plaču.....
suzama nijemim.....
Zar život svoj su dali utaman.....
mrtve usne ....odgovor ištu....?!
Zar krv su svoju lili .......za koga...
raspuklim glasom .....u tišini viču !?
Psi rata su zalajali...
od užasa ...
nebo nad nama se raspuklo....
a zrak se pretvorio u tisuću
plamtećih oganja.....
što...peču...razdiru....!
Pomahnitali stvorovi pesnice stišću.....
u bijesu vičuć.....uništi...zakolji...!!
Raspadnute lešine iz grobova dižu....
nevideć....u svojoj mržnj....
da njihove vlastite kletve ih
stižu...
nečmenjanka
.......
Dok i jedan grob ište pravdu .... pomirenja ni ... ! !
Dok duše naših mrtvih , nestalih usljed bestijalnosti
zločina počinjenih , ne nađu mir svoj uz pređe svoje ...
pomirenja ni ... ! !
Dok i zadnje kosti naših pobijenih pravednika ne budu
krštenom vodom posvećene ... pomirenja ni ...! !
......
MATERE NAŠE
Matere naše
u crno zavijene ,
krunicu prebiruć
tiho mole Boga ,
da zaštiti zemlju nam
svetu...
Da očuva znamen
roda Hrvatskoga......
nečmenjanka
.......
STARA OSKORUŠA
U vinogradu onkraj puta ,
Oskoruša stara stoji....
I dok oblak nad njom luta ,
samačke dane broji.....
Prignula je grane vite ,
o težine , o svog ploda....
Di su ruke žuljevite ,
da poberu toga roda....
Svuda drač je nabujao ,
zagušio trse rodne....
Kada rat je prohujao ,
slomio je ruke plodne....
Ruke koje posadiše ,
stablo stare Oskoruše.....
nečmenjanka
.........
SVI MI....
Svi mi imamo svoje vrelo slutnje ,
svi krijemo svoje breme tuge....
I dok šake stišćemo od ljutnje ,
gutamo žuč ljudske poruge.....
Svi mi žudimo ka zvijezdama poć ,
u svojim malim životima ogrezli....
Ne vidimo koliko je tamna noć
i da su nam prsti od zime ozebli.....
Svi mi želimo samo blještavilo tame ,
ne pazeći koga gazimo pritom....
A treba nam samo pola paše jame ,
kad kraj nam životu dođe tom....
Životu , koji zamke stavlja nam na put ,
dok mi ga obijesno trošimo usput.....
nečmenjanka
......
ZAR SMO PROKLETI.....?
Kako je samo krhka ljudska duša !?
Tako je malo potrebno da se slomi .
Što ljude tiijera da bezosjećajno uništavaju , sve ono dobro
što im je Božijom voljom dano..
Zar smo prokleti.....?
Zašto ne možemo biti u miru sa sobom i drugima ?
Zašto imamo poriv da uništavamo , da rušimo , da satiremo
svaku i najmanju naznaku dobrote u sebi ?
Što je to , tako mračno , gusto , neprozirno - što nam neda
da sačuvamo onu malu iskru sreće , za kojom inače cijeli svoj
život tragamo ?
A kada je nađemo , u većini slučajeva je ne znamo , .ili ne
želimo sačuvati - navikli na očaj , navikli na jad .
Izmučena Duša ne može pojmiti sjaj smiraja .
Uronjena u patnju svakodnevnu , .ne prepoznaje bljesak sreće .
Skrivajući se iza tuge - Duša nam polako , ali sigurno , odumire
pretvarajući se u nešto tvrdo , oporo .
Zar smo prokleti....?
Zašto ne možemo , .otvorenog srca prihvatiti ljubav ?
Čega se bojimo , nesvjesno gurajući od sebe sve drage
ljude , gazeći po njihovim iskrenim osjećajima ?
Zar Duša mora ovoliko boljeti , rastrgana između
ljubavi i mržnje ?
Što je to , što nam neda da se prepustimo sreći ?
Od čega biježimo , panično rušeći sve oko sebe - ne pazeći
koga ćemo pri tom povrijediti čije ćemo srce zgaziti ?
Kako je samo krhka ljudska Duša !?
Tako je malo potrebno da se slomi .
Raspeta između dobra i zla........
nečmenjanka
.......
SUZE LEDENE
Zaledile su se suze
U očima mojim...
Duša je prazna
I boli...
Srce se slama
A iz grla se ote
Njemi krik samoće...
Zaledile su se suze
U očima mojim...
U duši nemir
Se širi...
Srce je pritisla tuga
A tjelo se
Trza u boli...
Tecite suze , suze ledene
Odnesite ovaj
Nemir iz duše...
Isperite tugu
Iz srca mog...
Da mi osmijeh opet
Poljubi usne...
A u umorne oči
Vrati se sjaj...
.....
nečmenjanka