Zavjet
Ne ljubit tebe, mučenički dome,
Za tebe ne dat isti život svoj,
Oj, kak' bi mogo, kada na tlu tvome,
Sa mlijekom majke duh usisah tvoj?
Da, ljubim tebe, al ljubavi sila
Ne da mi gledat, da robuješ ti;
Već sjeća me, da i u mojih žila
Prevruća krvca za osvetom vri.
Al mladom brzo skršili bi krila,
Jer dosuđeni još nij' došao čas -
Al nij' daleko, domovino mila,
Pa sunce Božje grijat će i nas.
A kad se narod na osvetu sjati,
I ja ko sinak ustati ću tvoj,
Pa s milim Bogom, s milimi Hrvati,
U osvetnički pohrlit ću boj.
Tad vrele krvce poteći će mnogo,
A smrt će harat, čudit će se svijet;
Nu tko tad smrti bojat bi se mogo,
Kad za dom mili slatko je umrijet.
Pa makar pao - za te past ću milu,
Slobodan mrijet ću - ne ko crni rob,
A ti tad, majko, u slobodnom krilu
Poginulom ćeš sinku dati grob.
1883.
Silvije Strahimir Kranjčević
Negiran je kao pjesnik i napadan kao mislilac , ponižen kao čovjek.
"A to je sudbina istinskih pjesnika", ovo je za Silvija Strahimira Kranjčevića
svojevremeno napisao Jure Kaštelan , hrvatski pjesnik i dramski pisac.
Kroz svoje pjesme Kranjčević se osvrtao na tegobe hrvatskog naroda , zbog
čega je napadan i osporavan.
"Kranjčević je , ne samo najsilniji pjesnički uzlet 19. vijeka nego i preteča ,
pokretač , inspirator , a time i savremenik kasnijih književnih generacija",
napisao je Jure Kaštelan.
Književnici kažu da je cijela Kranjčevićeva poezija u znaku traženja izlaza
za ljude, bilo u predlaganju rješenja do kojih je sam došao ili u postavljanju
pitanja na koja nije mogao odgovoriti.
Post je objavljen 16.06.2015. u 15:28 sati.