utorak, 10.12.2024.
Tko nam je ukrao Božić?
Božić nam je, naravno, ukrao Grinch, a tko bi drugi? I ne, ime Grinch nema veze s grincajgom na kojem su Tuđmanovi uštedjeli 210 000 njemačkih maraka i 15 000 dolara te ih stavili na neprijavljeni bankovni račun, koji je onda jurodiva Ankica Lepej ocinkarila zavidnoj svjetini.
Ovaj post, dakle, nije o tome tko nam je ukrao Božić. Jebeš Božić. Krađa Božića samo je još jedna američka korporativna podvala unutar široko postavljene manipulativne komande: natjerati ljude da mahnito i nekontrolirano kupuju besmislene stvari koje im ni za što ne trebaju. U skladu s tom korporativnom podvalom svakako je i priča o tzv. duhu Božića, posebno romantičnom zimskom ozračju vezanom za Coca-Colu. Svi smo masovno popušili tu priču o duhu Božića jer taj današnji duh Božića - nemojmo se zavaravati - nema baš nikakve veze s duhom Božića naših baka i djedova, ili bi sad već trebalo reći: naših prabaka i pradjedova, kao što ni duh Božića naših prabaka i pradjedova nema baš nikakve veze sa shizofrenom crkvenom pričom o rođenju (jednog i jedinog pravog) Boga, kojeg je na Zemlju poslao (jedan i jedini pravi) Bog te Ga/Sebe na koncu žrtvovao na križu kako bi otkupio grijehe svijeta sve do kraja svijeta, u smislu: množite se i griješite i ne brinite jer sam Ja, vaš jedan i jedini pravi Bog, otkupio sve vaše grijehe jednom zauvijek kad sam Sebe poslao na Zemlju i raspet se vratio Sebi, a do vas je samo da se pokajete svaki put iznova kad sagriješite svaki put iznova. U matematici je nemoguć odnos Boga Oca, Boga Sina i Boga Duha Svetoga poznat kao transcendentni iracionalni broj pi, pri čemu se lijevo od zareza nalazi broj 3 koji označava Sveto Trojstvo, dok su svi beskonačni brojevi desno od zareza griješnici iz prošlosti, sadašnjosti i budućnosti kojima je ovo Sveto Trojstvo, a ne zna se kako, oprostilo grijehe. Zajebavam se, naravno.
Ako nije o tome tko nam je ukrao Božić, a o čemu je onda ovaj post? Možda o našemu vrlom zdravstvenom sustavu?
Sanja Modrić piše u OVOM članku upravo do u detalje o onome o čemu sam danas u rano popodne razgovarao sa ženom pa sad više ne znam prisluškuje li ona nas ili mi nju. Bilo kako bilo, za slučaj da vam portal Telegram dadne samo prvih nekoliko rečenica tog članka, vaš voljeni bloger potrudio se sačuvati ga cijelog te vam ga ovdje i podastire na znanje i ravnanje:
Vrsna radiologinja s doktoratom i primarijatom – moja prijateljica pa znam – otišla je nedavno u mirovinu iz velikog zagrebačkog doma zdravlja koji radi na četiri lokacije u gradu. Htjela je ostati, pisala je molbu da nastavi raditi u javnom zdravstvu, ali rekli su da je, hvala lijepa, ne trebaju. Odmah ju je angažirala privatna klinika.
Sada su u tom istom domu zdravlja izvjesili obavijest koju vidite na slici: kad njihovim pacijentima zatreba ultrazvuk dojke, abdomena ili štitnjače, neka znaju da na termin mogu računati od rujna 2026. godine pa nadalje. Bogu za plakati. Neka se strpe najmanje 21 mjesec. Do tada tko živ, tko mrtav.
I jasno da će svatko tko bude mogao platiti otići u kakvu privatnu kliniku i tamo za tri dana obaviti pretragu koja mu je nužna. Teško je ikoga uvjeriti da upravo to ne žele postići s ovom karikaturom od lista čekanja na sve strane. Ni moja liječnica primarne zdravstvene zaštite nema nikakve dileme. To rade namjerno, kaže mi, da se ide k privatnicima.
Građani dva puta plaćaju zdravstvenu uslugu
Isto govori i pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter, koja godinama dobiva najviše pritužbi upravo na zdravstvo. U svom izvještaju otvoreno konstatira da javni zdravstveni sustav gura bolesne ljude prema privatnom sektoru. Tako građani dva puta plaćaju zdravstvenu uslugu, kroz doprinose i onda opet iz džepa kad je ne mogu dobiti. Oni koji si alternativu ne mogu priuštiti, ostavljeni su na brisanom prostoru.
Privatnih bolnica, klinika i ambulanti ima već na stotine i stalno se otvaraju nove. U njima – čast rijetkim poslodavcima i vlasnicima koji svoj kadar drže na plaćama – uglavnom rade u fušu isti liječnici koji su zaposleni u hrvatskim bolnicama. Među vlasnicima privatnih klinika sve vrvi od šefova i predstojnika bolničkih odjela u javnom zdravstvu, njihovih žena i rodbine. Mnogi od njih preko reda šalju svoje pacijente na pretrage u državne bolnice i laboratorije u kojima su na visokim položajima, to jest koriste javno zdravstvo kao servis za svoj privatni biznis.
Ogromni prihodi privatnih ustanova
Prema podacima Fine, privatne zdravstvene ustanove postigle su u godinu dana prihod od 344 milijuna eura. S njima u sve većem obimu posluje državni HZZO koji im direktno podvodi pacijente. S privatnicima HZZO ugovara gomile postupaka i za to im se plaćaju milijuni eura iz javnog fonda. Tu ”sinergiju” promovirao je ministar zdravstva Vili Beroš kao rješenje za skraćivanje lista čekanja. Liste čekanja se nisu skratile.
Probajte se preko internetskog sustava HZZO-a naručiti za bilo koju zdravstvenu uslugu pa ćete vidjeti što je pakao. Ja nisam uspjela, vjerojatno sam preglupa za snalaženje u IT sustavu tipa onoga koji je Ministarstvo ugovorilo s firmom cvjećara. Beroš više nije ministar jer je pod istragom USKOK-a za trgovanje utjecajem i za primanje mita. Istraga tvrdi da se ministar utalio s kriminalnim podzemljem za pljačkanje javnog zdravstvenog proračuna. Postupak javne nabave u zdravstvu kompromitiran je na najgori mogući način, s vrha vrhova sustava.
Mega ugledni liječnik i zdravstveni poduzetnik koji se ne petlja s državom kaže mi prije dva dana da je korupcija u zdravstvu tolika da je se više ne da iskorijeniti i da je to što su našli Berošu prava smijurija prema pravim razmjerima te stvari koja se odvija pod krinkom javnih nabava i ostalih prikrivenih manevara.
Što u takvom sektoru može Irena Hrstić?
Plenković i vladajuća stranka kandidirali su za predsjednika države Dragana Primorca, vlasnika jedne od najvećih privatnih klinika u državi, koja također posluje s HZZO-om. Kao što pokazuje i primjer s početka ovog teksta, javnom sustavu posvuda nedostaje liječnika i drugog osoblja. Žene ne mogu doći do ginekologa, nema pedijatara za djecu, pulmologa, obiteljskih liječnika itd. Nema logopeda ni dječjih psihijatara.
Golemi dio postave liječnika primarne zdravstvene zaštite je ostario i pomalo ide u penziju, ali Ministarstvo zdravstva se nije pobrinulo da se generacijski problem premosti pravovremenim planiranjem. Uslugu na otocima i u zabačenim krajevima Hrvatske, gdje također žive ljudi, bolje je i ne spominjati. Na čelu skoro svih državnih bolnica su HDZ-ovi politički postavljeni ravnatelji i ista takva upravna vijeća. Vlada je od ove godine podržavila i sve županijske i gradske bolnice u državi pa će se i njima upravljati na isti način.
Eto takvo je zdravstvo preuzela nova ministrica Irena Hrstić. Što li će napraviti u sektoru koji treba prvo poravnati bagerom pa izgraditi iznova, to ćemo vidjeti. Kažu kolege da je radišna, ali nisu kod nje zapazili ni širih vizija o javnom zdravstvu, ni potrebne čvrstoće. A onome tko toga nema, bolje se ovog raspadnutog sustava i ne prihvaćati.
Ili ipak ovaj post nije ni o tome? Hm, sad sam već pomalo zbunjen. Pa o čemu je onda? Eh, da, sad sam se sjetio! Sinoć, ili točnije još rano s večeri, htio sam napisati post povodom smrti Siniše Šveca, rodonačelnika nevinog seksizma (iako nisam siguran je li u ovom videu glas Švecov ili Pehov, Švec je svakako bio poznat po rubno-seksističkim vicevima, no zapravo je bio dobar i bezazlen kao neki veliki uskršnji zeko). Iz intervjua danog Jeleni Svilar davne 2014. izdvajam ovih nekoliko odlomaka:
Formatiranje je započelo kasnije, medijskim fejsliftingom Obiteljskog radija u Antenu Zagreb. Format je tu algoritam za zgrtanje novca, bez svijesti o zatiranju medijskog prostora, no pokazao se i kao izvrsno lobotomizirajuće sredstvo za pretvaranje slušatelja u opčinjene zombi-likove konzumerizma. “Oh, kako je vani lijep dan”, cvrkuće iz zvučnika hipsterizirana radio-voditeljica, “a da bi vam bio još ljepši, otiđite u šoping-centar i kupite nepotrebnu stvar, jer jedino tako ste kul i prihvatljivi društvu. A u međuvremenu, ako vidite gužvu u prometu, nazovite nas pa ćemo vam reći da je gužva u prometu!” Maloumno, zar ne?
Možemo gunđati, negodovati, pa i ismijavati format, pogotovo ove nakazne varijante njemačkoga, non-disturbing, podgrijanoga medijskog čušpajza, no s prvim formatiranjem radija započeo je ireverzibilan proces. Najtragičnije je što neki više ne moraju sputavati svoju programsku kreativnost, pa svjesno kopiraju glupavi Antena-format i sami sebe pretvaraju u poluinteligentne promotore kvazisadržaja; pritom mislim na HR 2 i neke urednike koji valjda smatraju da su tako u trendu… kakva tragična zabluda! Format koji guraju Antena, Soundset, u posljednje vrijeme Otvoreni, pa i Radio 101 (koji, po mojoj slobodnoj procjeni, ima više od 70 posto formatiranog sadržaja), već bere prve žrtve. Dovoljno je usporediti slušanost tih stanica otprije godinu dana i danas, pa da se shvati da je ljudima sve manje super slušati “najbolji glazbeni miks” i “samo dobru glazbu” na “tvom friendly radiju”.
Kada i ako netko konačno uključi pamet, shvatit će da se format može raditi i tako da nitko ne prepozna format i da ga takvo formatiranje ne iritira, kao što iritiraju ove cvrkutave platforme za sviranje izlizane pop-glazbe. No kako smo mi u svemu zadnji, tako će se i promjena formata i fino sadržajno preslagivanje radija dogoditi jednom u budućnosti, kada radio više nikome neće biti interesantan. Jer će se sve potencijalne slušatelje već ubiti u pojam kombinacijom iste glazbe i besmislenih informacija.
Radio sam oduvijek shvaćao kao privilegij da javno kažem ono što većina misli ili barem većina onih kojima sam okružen. Znao sam da su neke izgovorene stvari na tankoj granici dobrog ukusa i politički nekorektnoga humora, no nikada nisam dvojio treba li ih javno komentirati. Ipak, treba biti pošten pa reći da to ne bih mogao nigdje drugdje osim na bivšoj Stojedinici; to je bio slobodan medijski prostor, do jednog trenutka otvoren svakome tko je imao što suvislo kazati ili komentirati. Drugdje nešto takvo nije bilo moguće… A u budućnosti? Eter je praktički zacementiran isforsiranim feel-good cvrkutanjem o glupostima tipa svjetski dan žaba, svjetski dan šaha, dan muškaraca koji plaču na poeziju ili urnebesno veselih “izvještaja” sa snimanja lokaliziranih spotova za Pharrellov “Happy”. Prvo, da bi nešto komentirao, moraš biti informiran. A većina trenutačnih radijskih “zvijezda” informirana je kao i svaka opica u zoološkome vrtu. Drugo, ako želiš aktivirati suvisli sadržaj, vlasnik ti to neće dopustiti… Tako da je s financijskom propašću Radija 101 nestala i posljednja mogućnost za kakvu-takvu medijsku provokaciju. Najtužnije je što neki ljudi medijskom provokacijom smatraju Milivoja Luleka i njegovo telefonsko maltretiranje starog i neukog svijeta.
Nešto me, međutim, kopka. Kao da ni smrt gurmana Šveca nije bila onaj pravi povod za pisanje ovog posta. Hm hm hm. Hm hm. Hm. Iz dubina pokvarene mašte i prljavih strasti nadolazi mi da je pravi razlog za ovaj post zapravo bio metapoetsko čitanje Ustava od strane Shakespearovića, pardon, Šeksparovića i bratije, a u vezi minhauzenovskog samoproduljenja mandata ustavnim sucima tj. samima sebi. Da, da, da, to je bio pravi razlog! Pa evo, za početak pogledajte OVAJ razgovor s redovitim profesorom na Katedri za ustavno pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Đorđetom Gardaševićem. Za sredinu ustavnog kolača pročitajte FB-objavu Zorana Milanovića od 9. prosinca 2024. malo iza podneva:
Nije to bila glasina, kako sam se nadao, već nezapamćeni udar na ustavnopravni poredak Republike Hrvatske. Na prijedlog predsjednika Ustavnog suda Miroslava Šeparovića, dojučerašnji saziv Ustavnog suda sam je sebi produžio mandat. Osnove za to ne samo da nema u Ustavu, već Ustav izričito propisuje kada završavaju mandati ustavnih sudaca. Nikakvo tumačenje ne može dati sucima Ustavnog suda pravo da sami sebi, proizvoljno, suprotno izričitoj ustavnoj normi produljuju mandat.
O razmjerima udara koji je napravio dio sudaca Ustavnog suda najbolje govori činjenica da je prilikom posljednje izmjene Ustava razmatran i prijedlog da ustavnim sucima traje mandat do izbora novih. Takav prijedlog je odbijen i usvojeno je postojeće ustavno rješenje – da se mandat može produžiti do izbora novih sudaca, ali najduže šest mjeseci. To je jedina i prava volja ustavotvorca i to kaže tekst Ustava. Svako drugo tumačenje je zloupotreba i mijenjanje Ustava. Mandat sudaca ustavnog suda određen je Ustavom i ne može se mijenjati bez promjene Ustava.
Ovakvim postupanjem neki suci Ustavnog suda su sami sebe, odlučujući o vlastitim mandatima, stavili u položaj ustavotvorca. Oni mijenjaju Ustav po vlastitoj procjeni. Oni „štite“ Ustav tako da ga namjerno krše. Da stvar bude gora, odluka je donesena na tajnoj sjednici i o njoj ne samo da nije bila obaviještena javnost nego ni Hrvatski sabor koji je po zakonu morao biti obaviješten. Ovako postupanje je nezabilježeno u hrvatskoj povijesti i predstavlja do sada najveći udar na ustavni poredak Republike Hrvatske – na demokraciju utemeljenu na vladavini prava.
Ti „čuvari“ Ustava svojim djelovanjem postali su trajna prijetnja demokratskim institucijama i procesima, jer ih ne nadziru, nego politički pristrano usmjeravaju. Imamo ustavne suce kojima hrvatski građani više nemaju razloga vjerovati, jer su pokazali da su spremni prekršiti Ustav kako bi zaštitili svoje mandate. Najmanje što mogu napraviti takvi otimači Ustava - njih četvero koji su još na Ustavnom sudu - je da daju ostavke, jer njima i njihovim odlukama više nitko ne može vjerovati. Time bi dali priliku Ustavnom sudu da vrati povjerenje građana i institucija u svoj rad.
Ipak, imamo i nove ustavne suce od kojih njih osmero ili nisu sudjelovali ili nisu glasali za ovaj udar na ustavni poredak i koji su svojom čašću prisegnuli da će se pridržavati Ustava i zakona Republike Hrvatske. Očekujem da će držati do prisege koju su dali i da će čuvati ustavni poredak od svih koji misle da mogu što hoće. Na njima je ogromna odgovornost da, nakon ove opasne diverzije protiv Ustava, savjesnim obavljanjem dužnosti ustavnih sudaca i svojom osobnom časti vrate ugled Ustavnom sudu, jer samo Ustavni sud kojem građani vjeruju može obavljati svoju Ustavom predviđenu ulogu.
Bizarno je, toliko bizarno da bi to zaista trebalo uvrstiti u UNESCO-ov Popis svjetske kulturne ili nematerijalne baštine, to kako naši ustavni suci po potrebi "čitaju" Ustav RH u vezi ISTE supstancije onako kako im u danom trenutku odgovara. Pa tako u ožujku ove godine Zoranu Milanoviću zabranjuju ono isto što u prosincu ove godine sebi velikodušno dopuštaju. Dakle, da se podsjetimo, u ožujku su tvrdili kako iz cjeline Ustava RH proizlazi da se Predsjednik Republike NE SMIJE kandidirati za premijera (iako u Ustavu kao ni u jednom zakonu ne postoji kategorija kandidature za premijera) niti SDP njega smije isticati za tu funkciju jer bi se u protivnome mogli poništiti cijeli izbori (izjava bez presedana u demokratskoj Hrvatskoj!), a sada u prosincu iste godine tvrde kako iz cjeline Ustava RH proizlazi da mimo izričito i nedvosmisleno navedenih propozicija ipak mogu sami sebi do daljnjega produžiti mandat! Naravno, poradi dobrobiti naroda, baš kao što bi rekli Vladimir Putin, Xi Jinping, Kim Jong-un, Ali Hamenei i Bašar al-Asad. Ali - kao što je Turudić ipak izabran za Glavnog Državnog Odvjetnika unatoč razotkrivanju njegovih duboko nezakonitih aktivnosti (noćnih vožnji s Mamićem kad je ovaj već bio pod mjerama praćenja), a onda i javnog laganja o njima, i kao što je Plenković i dalje premijer čak i nakon hapšenja njegova ministra zdravstva, tako će i ovaj besprimjerni skandal s ustavnim sucima naprosto - proći. Kao što prođu gigalitre i kvetalitre vode koritom neke rijeke. Kroz cijelu povijest čovječanstva razum je manjeviše trajno suspendiran, a onda kad nije, to je neka vrsta anomalije.
Za one koji nakon filma čitaju i odjavnu špicu, e ne bi li vidjeli neko naše prezime ili barem neko bizarno prezime, donosim svoj post Ustavni spiritizam objavljen 21. ožujka 2024. na prethodnom blogu, koji sam ugasio onomad kad sam objavio post o masovnom ustašovanju u Imotskom, a komentari na nj su bili strava i užas. Pa mi se opet jednom sve zgadilo. Napomena: nakon odjavne špice IMA JOŠ.
Ustavni spiritizam
Kad Otto von Grunf kaže: "Tko 100 godina pije, taj dugo živi", što je on zapravo htio reći? Da je dobro piti? Da je život od 100 godina dug život? Ili nešto treće? Umjetna inteligencija nikada neće shvatiti da je, dakako, riječ o nečemu trećem - o vicu koji dvije nezavisne izjave spaja na takav način da rečenica ispada smiješna u ključu apsurda.
Takvu jednu situaciju u ključu apsurda imamo ovih dana vezano uz predstojeće parlamentarne izbore i famozno Upozorenje Ustavnog suda. Nije baš identično, to je jasno, jer Upozorenje u nama ne izaziva smijeh, no budući da su njegove "invektive" izrazito širokopojasnih reperkusija, cijela se nacija doslovno dovela u stanje grunfovskog apsurdistana, potencijalno urnebesne zabave u vezi "čovjeka kojeg nema", "Waltera koji brani Sarajevo", novog levela verbalnog delikta, "Onoga čije se ime ne smije spominjati" itd.
Nigdje u Ustavu RH ne piše da se Predsjednik Republike ne smije kandidirati na domaćim parlamentarnim izborima. Također, nigdje u Ustavu RH ne piše da se Predsjednik Republike ne smije kandidirati na europarlamentarnim izborima. Da nastavim u Grunfovu duhu, nigdje u Ustavu RH ne piše da se Predsjednik Republike smije kandidirati na domaćim parlamentarnim izborima. Također, nigdje u Ustavu RH ne piše da se Predsjednik Republike smije kandidirati na europarlamentarnim izborima. Ali gle vraga, na ovim drugima ispada da smije, dok na onim prvima, domaćima, ispada da ne smije. Koja je argumentacija ustavnih sudaca da ne smije? Cjelina ili duh Ustava. Zamislite da vam sudac kaže kako je dubljenje na glavi kazneno djelo jer to proizlazi iz cjeline i duha Kaznenog zakona, Zakona o kaznenom postupku i ukupne pravne i civilizacijske stečevine svijeta i vasione. Pa vi sad kontraargumentirajte ako imate ideja. Predsjednik Ustavnog suda RH Miroslav Šeparović kao argumente navodi:
"Predsjednik Republike Hrvatske predstavlja i zastupa Republiku Hrvatsku u zemlji i inozemstvu, brine se za redovito i usklađeno djelovanje te za stabilnost državne vlasti, odgovara za obranu neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske (članak 94. Ustava). Predsjednik Republike vrhovni je zapovjednik oružanih snaga Republike Hrvatske (članak 100. stavak 1. Ustava). Predsjednik Republike raspisuje izbore za Hrvatski sabor i saziva ga na prvo zasjedanje te povjerava mandat za sastavljanje Vlade osobi koja, na temelju raspodjele zastupničkih mjesta u Hrvatskom saboru i obavljenih konzultacija, uživa povjerenje većine svih zastupnika (članak 98. alineje 1. i 3. Ustava). Članak 96. Ustava propisuje da Predsjednik Republike ne može obavljati nijednu drugu javnu ili profesionalnu dužnost, te da nakon izbora podnosi ostavku na članstvo u političkoj stranci, o čemu obavještava Hrvatski sabor."
Primjećujete li i vi, ili to primjećujem samo ja, da se iz gornjih činjenica ne da spontano i bez aktivne volje izvući zaključak da se Predsjednik Republike ne smije kandidirati na domaćim parlamentarnim izborima? Za takav zaključak potrebna je namjera za takvim zaključkom, volja da se tako zaključi. Ključni "argumenti" ili pojmu argumenta najbliži iskazi iz gornjeg citata svakako su oni gdje se kaže da Predsjednik Republike ne može obavljati nijednu drugu javnu ili profesionalnu dužnost te da nakon izbora podnosi ostavku na članstvo u političkoj stranci, no jesu li to zaista argumenti ili nas Ustavni sud vara svojom pravničkom ili pravnoteorijskom logikom koja, međutim, nije istovremeno i logika stvarnosti? Logika stvarnosti, na primjer, kaže da netko tko je postao Predsjednikom Republike, iako je formalno podnio ostavku na članstvo u političkoj stranci, nije nužno podnio ostavku i na subjektivno, emocionalno članstvo u toj stranci, u stranci koja mu je, na koncu, financirala kampanju i na svaki mu način pružala logistiku. Dakle, hajde da se za početak ne pravimo blesavi - mnoge odrednice Ustava RH, kao i svih ustava na svijetu, tu su samo reda radi, da se zadovolji nekakav privid civiliziranosti, a ne zato što zaista reflektiraju istinu. A to što Predsjednik Republike raspisuje izbore za Hrvatski sabor i saziva ga na prvo zasjedanje te povjerava mandat za sastavljanje Vlade, još uvijek nije nužno u koliziji s kandidiranjem Predsjednika na parlamentarnim izborima jer se podrazumijeva da će on istog trena kad dobije izbore dati ostavku na svoju funkciju Predsjednika Republike. Dakle, u čemu je zaista problem? Ja ne vidim u čemu. Kaže se, dalje, da Predsjednik Republike nije samo osoba, čovjek, nego i Institucija ili Utjelovljenje Institucije Predsjednika Republike. Ma dajte molim vas. Takvo prevrednovanje jedne obične političke funkcije puka je politička metafizika, pravnoteorijski spiritizam. No ispada da su svi, ili da je velika većina ustavnih stručnjaka do vrha svojega bića ispunjena upravo tim i takvim spiritizmom, koji nije nego čisto otuđenje od smisla zakona, zakona čije slovo bi trebao moći shvatiti svaki čovjek, a ne samo pravni stručnjak. U tom pogledu imamo dva, međusobno suprotna otuđenja od smisla zakona, prvo je kad se članka zakona držimo kao pijan plota, a drugo je kad zakon tumačimo spiritistički, tj. kad izvlačimo pretjerano dalekosežne zaključke.
No, do sada smo tek zagrebali u spiritizam Ustavnog suda RH. Pogledajte što slijedi u dotičnom Spiritističkom Upozorenju:
"Predsjednik Republike nestranačka je osoba i dok obavlja tu dužnost ne smije sudjelovati u političkim aktivnostima nijedne političke stranke, što isključuje bilo kakvu mogućnost da Predsjednik Republike u kontekstu raspisanih parlamentarnih izbora bude kandidat na listi za izbor zastupnika ili istican kao kandidat za dužnost predsjednika Vlade Republike Hrvatske i da u tom svojstvu sudjeluje u političkoj izbornoj kampanji."
Molim?! - što bi rekla Mojmira Pastorčić. Kolika je samo drskost u tom pravljenju blesavima?! Pa zar je i jedan predsjednik ili ica prije Zorana Milanovića zaista bio nestranačka osoba, samo zato što se formalno isključio ili isključila iz članstva u svojoj stranci?! Koliko nas stupidnima smatra ekipa oko Miroslava Šeparovića?! No idemo dalje.
"Kandidiranje Predsjednika Republike, dok obnaša tu dužnost, na listi bilo koje političke stranke ili nezavisne liste za izbor zastupnika u Hrvatski sabor te njegovo isticanje njega kao kandidata za predsjednika Vlade Republike Hrvatske ili neku drugu javnu ili profesionalnu dužnost, nespojivo je s njegovim ustavnim položajem i ovlastima, te načelom diobe vlasti (članak 4. Ustava)."
Tu imamo ni više ni manje nego dvije manipulativne ili obmanjujuće izjave. Prva je da se govori o isticanju Predsjednika Republike kao kandidata za javnu ili profesionalnu dužnost kao nečemu što je zabranjeno, iako u Ustavu RH ne piše da ga se ne smije isticati, već samo da on ne smije obnašati javnu ili profesionalnu dužnost. Druga je obmanjujuća izjava navodna nespojivost između ostaloga i s načelom diobe vlasti. Ha ha. Vlast se dijeli na zakonodavnu (Sabor RH), izvršnu (Vlada i donekle, u puno manjoj mjeri, Predsjednik Republike) i sudbenu. Pa ako je kandidiranje Predsjednika Republike za Sabor ili za premijersku funkciju nespojivo s načelom diobe vlasti, kako je onda moguće da je kandidiranje premijera spojivo s tim načelom?! Molim ustavne stručnjake i ice da mi to objasne. Članak 4. Ustava ovdje se vulgarno zloupotrijebio. No idemo dalje, prema goremu.
"Imajući u vidu nastalu ustavnopravnu situaciju, Ustavni sud naglašava da će cijeli izborni proces ovih parlamentarnih izbora, od njihovog raspisivanja do proteka roka iz članka 90. u vezi s člankom 88. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, biti pod strogim nadzorom Ustavnog suda. Ako utvrdi da sudionici u izborima postupaju protivno Ustavu ili zakonu, Ustavni sud koristit će se svojim ovlastima iz članka 89. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, od obavještavanja javnosti do poništavanja svih ili pojedinih izbornih radnji i odluka, počevši od kandidacijskog postupka pa nadalje."
i dalje:
"Ustavni sud poziva Predsjednika Republike i političku stranku Socijaldemokratsku partiju Hrvatske (SDP) da, sukladno ovom Upozorenju, odmah prestanu s aktivnostima koje su suprotne Ustavu..."
Sada najednom imamo jedno sasvim novo čitanje Ustava RH! Ako smo svoje čitanje Ustava do sada natezali u značenju i logici do proizvoljnih i subjektivnih razmjera, do razmjera pravovjernog ustavnopravnog spiritizma, sada najednom imamo sasvim novu razinu, neku vrstu evolutivnog skoka "s biljke na životinju" ili "sa životinje na čovjeka", tj. s Predsjednika Republike na Socijademokratsku partiju! Jer najednom, pogledajte samo, ustavni suci apostrofiraju i nekakve sudionike u izborima, u množini, a ne više samo Predsjednika Republike, a onda izrijekom i samu političku stranku Socijaldemokratsku partiju Hrvatske. Dakle, svoje čitanje Ustava RH o funkciji Predsjednika Republike proširili su i na druge izvan ili onkraj Predsjednika Republike! Jeste li svjesni reperkusija toga?! Reperkusije toga su da u budućnosti, ili već danas, Ustavni sud RH svoje čitanje Ustava na temu Predsjednika Republike može proširiti NA SVE GRAĐANE Republike Hrvatske, što nije drugo nego ponovno uvođenje verbalnoga delikta i strahovlade.
Svaka rečenica svakog zakona i svaka rečenica Ustava RH mora biti takva da je može, uz pomoć rječnika, Hrvatske enciklopedije i sličnih laičkih pomagala, razumjeti netko tko nije pravni, a kamoli ustavni stručnjak. Ako ona nije takva, onda zakoni i Ustav nisu u duhu najboljih civilizacijskih dosega i ne služe čovjeku. Mi imamo isuviše često slučaj da se ni sami ustavni stručnjaci nisu u stanju usuglasiti oko značenja i reperkusija određenih stavki Ustava, a tako je i sa zakonima, samo još puno gore. Je li to vladavina pravde ako čovjek mora angažirati pravnika i skupo ga platiti kako bi mu razjasnio određene stavke nekog zakona? Apsolutno i nedvosmisleno nije!
Profesor Dragan Bagić s Odsjeka za sociologiju zagrebačkog Filozofskog fakulteta Silvani Menđušić je za portal Telegram između ostaloga rekao i ove rečenice:
"Zabrana isticanja po mom je sudu teško održiva u praksi. Pogotovo nije jasna argumentacija ustavnih sudaca; kako se može zabraniti nešto što ne postoji? Kako se može zabraniti kandidatura za premijera kad ona kao kategorija uopće ne postoji?"
I dalje prepisujem s portala Telegram:
"Upozorenje da bi moglo doći do poništavanja odluke o raspisivanju izbora Bagić ocjenjuje nuklearnom opcijom. 'Ustavni sud izvukao je najtežu artiljeriju za stvar koja je potpuno fluidna. SDP je najavio da neće kršiti očite upute. Ali, zar ustavni suci misle da mogu poništiti izbore jer je netko spomenuo da dolaze rijeke pravde, izgovorio inicijale Z.M… Kako ćete poništiti izbore zbog aluzija?!'
Nije jasno ni tko bi trebao arbitrirati u tim pitanjima ni kakva bi mogla biti uloga Državnog izbornog povjerenstva. 'Ne može DIP arbitrirati u fluidnim stvarima. Prijetiti zbog toga poništavanjem izbora je opasno, budući da to može dovesti do rasapa ustavno-pravnog poretka', zaključuje Bagić."
Ustav RH ima puno divnih rečenica, sasvim usklađenih s najvišim razumom, npr. cijeli članak 3.:
"Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava."
ili članak 14.:
"Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama.
Svi su pred zakonom jednaki."
No onda, ipak, valja osmotriti i dijelove teksta Izvorišnih osnova, u kojima se apostrofira:
"tisućljetna nacionalna samobitnost i državna opstojnost hrvatskoga naroda",
i dalje se kaže:
"Polazeći od iznesenih povijesnih činjenica, te općeprihvaćenih načela u suvremenu svijetu i neotuđivosti i nedjeljivosti, neprenosivosti i nepotrošivosti prava na samoodređenje i državnu suverenost hrvatskog naroda, uključujući i neokrnjeno pravo na odcjepljenje i udruživanje, kao osnovnih preduvjeta za mir i stabilnost međunarodnog poretka, Republika Hrvatska ustanovljuje se kao nacionalna država hrvatskog naroda i država pripadnika nacionalnih manjina: Srba, Čeha, Slovaka, Talijana, Madžara, Židova, Nijemaca, Austrijanaca, Ukrajinaca, Rusina, Bošnjaka, Slovenaca, Crnogoraca, Makedonaca, Rusa, Bugara, Poljaka, Roma, Rumunja, Turaka, Vlaha, Albanaca i drugih, koji su njezini državljani, kojima se jamči ravnopravnost s građanima hrvatske narodnosti i ostvarivanje nacionalnih prava u skladu s demokratskim normama OUN i zemalja slobodnoga svijeta.
Poštujući, na slobodnim izborima odlučno izraženu volju hrvatskoga naroda i svih građana, Republika Hrvatska oblikuje se i razvija kao suverena i demokratska država u kojoj se jamče i osiguravaju ravnopravnost, slobode i prava čovjeka i državljanina, te promiče njihov gospodarski i kulturni napredak i socijalno blagostanje."
Dakle, što ovdje imamo? Imamo Hrvate kao prve ili prvotne i sve ostale kao drugotne, kojima se doduše jamče sva prava i tako dalje. Hrvatska je primarno nacionalna država Hrvata, zar ne? A kako izmjeriti ili ustanoviti nečije hrvatstvo? Je li hrvatstvo egzaktna činjenica? Može li i smije li hrvatstvo danas u modernoj Republici Hrvatskoj biti ustavnom kategorijom? Na "prvim slobodnim izborima" 1990., ma koliko nacionalistički ostrašćenim, ma koliko manipulativnim, ma koliko šovinistički i ustašoidno obojenim, po Ustavu RH odlučno je izražena volja hrvatskoga naroda (i svih građana, reda radi). Ma daj me nemoj. Radimo od Ustava svetinju tamo gdje još nismo ni zagrebali po avetima svoje ustašoidne i ekstremno nacionalističke novije povijesti. Tzv. ustavni stručnjaci jako uživaju u svojoj ulozi ustavnih spiritista tamo gdje se nekome treba nešto zabraniti jer se taj netko pobunio protiv kriminalne i zločinačke organizacije poznate kao HDZ, a istovremeno tu svoju zabranu ne izvode niti iz jednog članka Ustava, nego iz "ukupnog čitanja cijele materije". Tek su se tri ustavna suca sa svojim izdvojenim mišljenjem blago i bojažljivo dotaknula mogućnosti da bi ponašanje Zorana Milanovića upravo moglo proizlaziti iz ustavne odredbe ili obveze Predsjednika Republike da se brine za redovito i usklađeno djelovanje te za stabilnost državne vlasti, tamo gdje premijer Plenković uporno i pod svaku cijenu želi progurati (pa je na koncu u tome i uspio) ekstremno suspektnog Ivana Turudića za glavnog državnog odvjetnika.
Slično kao i u slučaju Zlate Đurđević, koja nije izabrana za predsjednicu Vrhovnoga suda između ostaloga i zato što joj se spočitavalo da krši Ustav i zakon (a opet jednom zbog iščitavanja istih kako je komu drago), sada se prijeti Zoranu Milanoviću i cijeloj jednoj političkoj stranci ponovno zbog ustavnopravnog spiritizma u glavama moćnika. Ne preostaje mi drugo nego da parafraziram Borisa Dežulovića: jebo vas Ustav.
Odjavna je špica na samome kraju. IMA JOŠ konačno se obistinjuje. Vaš omiljeni bloger ima pitanje za vas. Ljeto je, iz frižidera ste upravo izvadili veliki krastavac. Prije nego što ga počnete guliti, odrežete mu vrhove, zar ne? Moje je pitanje: stavljate li te hladne vrhove sebi ili djeci na čelo kao što ih je Michelangelo STAVIO Mojsiju pa ih ondje držite sve dok toplina čela ne učini da spontano otpadnu ili ih odmah bacate u biootpad?
