Prijatelji s povlasticama

23.08.2014.

Uvijek sam bila doživljena od dečkiju kao jedna od njih. Dok nisam dobila sise. Onda su počeli gledati na mene kao žensko i onu koja ima sise. A ja sam njih i dalje gledala na isti način. Jer oni nisu razvili iste. Dečki koje sam ja htjela imati mi nikada nisu bili prijatelji. Do jednog dana...

Uvijek sam se trudila držati svoje misli i želje pod kontrolom. Jer ipak nije normalno željeti nekoga fizički a ne vidjeti se s njim u braku. To je nezamislivo moralno svetogrđe. Pa sam i ja tako mislila, jer što kažu oko mene definitivno ne može biti pogrešno. Da se moja razmišljanja ne poklapaju s većinom sam potiskivala jaaaako dugo.

Uvijek sam promatrala svoje prijatelje i prijateljice koje se nalaze u brakovima. I pomislila sam da nešto sa mnom nije u redu kada ne razmišljam na isti način. Pa sam se koncentrirala samo biti s nekim s kim se vidim u nekoj budućnosti. To je puno razmišljanja i komplikacija. Pa sam se umorila. I to jako.

U određenim godinama sam imala jednog prijatelja. Malo veća razlika u godinama mi uopće nije predstavljala problem. Dvanaest godina kao niti jedna. A onda je to prešlo u vezu. A onda sam od pokušaja zamišljanja budućnosti poludila i jako se umorila. Jer nisam mogla. Osoba koja je savršena u tako puno stvari jednostavno nije bila savršena za vezu sa mnom. Ali je seks bio odličan. Pa smo složili jednu prljavu malu tajnu. Tako smo je mi zvali. Složili smo pakt. Dogovorili smo (oh kako je to u Hrvatskoj neprihvatljivo) prijateljstvo s povlasticama!

Onaj koji se zgraža na spomen tih prijateljstva molim da se isključi s ovog bloga i ne drži moralne prodike. Dovoljno sam ih se naslušala i donijela svoju odluku. To uopće nije loša stvar...

Dakako, da biste počeli takvo prijateljstvo mora postojati privlačnost. Mora postojati ono nešto da vam kaže da želite to tijelo, ali također da može i pričati s vama. Nekako se moraju poklopiti dvije potrebe. Ne želite imati prijateljstvo s povlasticama ako je lik glup. To baš ne ide. Jer to nije prijateljstvo. To je samo seks. Možda dobar, ali poslije njega postoji opasnost da se osjećate kao smeće. Također seks mora bit dobar. Zapravo, da biste nastavili takav odnos, mora biti jebeno dobar.

Seks s prijateljem s povlasticama je drugačiji. Vidite se, napričate se, napijete se, dobro se „zabavite“ i onda ponovno popijete cugu. Nakon toga nema krivnje, nema srama. Čujete se kad se čujete, ne postavlja vam nitko pitanja gdje ste i što ste. Ne govorite si da se volite, ne morate zamišljati svoju budućnost s njim, ne morate razmišljati o ljubomori i ostalim sranjima. Odnos traje dok ne uleti netko treći s bilo koje strane.

Negativna je strana ako si uklopite emocije. To je sranje. Ako jedan voli a drugi ne. Ako je jedan ljubomoran i počinje s posesivnom kontrolom... To je kraj...

I kada dođe kraj, nije vam problem krenuti dalje. Jednostavno ste izgubili povlasticu, ali nikada niste izgubili prijatelja.
Mnogi osuđuju ovakva prijateljstva, ali ja im poručujem: Nađi si život i sudi drugome! Bila bih licemjer kada bih rekla da sam predstavnica prave žene koju naše društvo želi. Jer nisam! I možda jednom postanem, ali sada nikako... Sada sam netko to kaže da će uživati u svakome danu... I neću osuđivati niti sebe niti drugoga!

Živite svoj život i neka vas nije briga što drugi misle. Ovdje samo možete dobiti glas za prijateljstvo s povlasticama. Jer je to ponekad tako jebeno seksi...

Pitanja od kojih MENE boli glava!!!

19.08.2014.

Pitanje prvo

- Bok drago dijete! Kak si?
- Dobro mama.
- Jel ima nešto novo za posao?
- Mislim da bi ti javila da ima nesto. Odmah si mi prva na listi.
- Jesi dobila odgovor za treći krug iz one firme?
- Javila bi ti!!!
- A ima novosti za neki drugi posao?
- Zbilja?
- A jel i dalje tražiš posao po netu?
- MAMA... ZA BOGA MILOGA!!!! JAVILA BI TI ODMAH! NARAVNO DA TRAZIM JEBENI POSAO! SANJAM GA KO I STOTINE TISUĆA OSTALIH!!!
- Kaj se odmah vrijeđaš?

Pitanje drugo

TKO JE DAO POSAO NAŠEM MINISTRU TURIZMA? Jesam li zbilja dobro pročitala da bi turiste više privukla Hrvatska da svi imamo bazene? Tko mu daje koje droge? Zar zbilja misli da jedan Čeh srlja platit apartman kad vidi da postoji bazen!? Neeee! Krivoooo!

Pitanje treće

Pročitala sam prije par dana da su izumili majicu koja se ne da smočit. Već par dana intenzivno razmišljam: Kako se ta majica pobogu onda pere!?

Pitanje četvrto

Kam da stavim tetovažu? Hoću li dobiti manje prilika za posao ako je stavim na zglob ruke? I zašto točno živim u zemlji gdje je to bitno!?

Pitanje peto

Zakaj je loše ako razmišljam o tome da mi fali seks? Zakaj odmah moja frendica urla da to nije pametno jer ću ispast drolja ak si nađem samo nekog za zabavu? Još važnije pitanje... Zakaj JA stavljam u svoju glavu da to nije u redu?

Pitanje šesto

Zakaj klićem na sve i svakaj i onda čitam sranja po internetu? Zar zbilja mislim da ću naći pametan članak pod nazivima koji sadrže riječi x načina da, zašto si takva/takav? Zakaj otvaram trash pizdarije i gledam slike i retardirane tekstove o ljudima za koje ne znam ni što su? Pa ja ni ne znam tko je Kate Upton i Doris Pinčić!!!

Pitanje sedmo

Zakaj se nerviram oko političara? Svaki put kad otvorim vijesti i čujem seronje kak laju bezveze, tlak mi furt skoči na osamsto...

Pitanje osmo

Zakaj baš moram ja reći u društvu da je netko glup? Ne kužim.... Žena ne zna da su Pakistan i Palestina dvije države. Pa kaj se ja sekiram oko toga?

Pitanje deveto

Zakaj si nakalemim uvijek nekog seronju na leđa bez kičme? Pa daj se malo saberi ženo!

Pitanje deseto

- Kaj ima novog?
- Niš!
- Kaj radiš?
- Niš!
- Kaj si radila jučer navečer?
- Niš!
- Ima kaj na moru?
- Niš!
- O čem sad razmišjaš?
- O tome kako vodim glupo isprazan razgovor. Onaj iz pristojnosti prek one stvari.
Nafuri se i pokopi! A sutra znam da bu opet krava zvala.... I zakaj dižem slušalicu!?

Pitanje jedanaesto

Tko su zaboga Kate Upton i Doris Pinčić!?

Rebalans

08.08.2014.


Naša cijenjena Vlada furt gura nekakav rebalans proračuna. Stalno čujemo kako rade taj rebalans, a svi znamo da je to samo pretakanje iz šupljeg u prazno. Stalno to čitam po novinama i riječ mi se uvukla u uho. Onda sam malo počela kopkati po svom umu i životu i shvatila da mi stalno imamo neke rebalanse. Ja sam napravila najveće rebalanse u zadnji par mjeseci.

Recimo, sad moram napraviti rebalans ormara. Manje tijelo, manja odjeća. I nadodat ću par štikli. Samo zato kaj hoću. I zato kaj mi je postalo dosadno imati više tenisica od svih muških prijatelja.I nabavit ću si retro obleku za moj gušt i staru dušu u meni.

Onda imam rebalans ljudi. Bivši van, more ljudi unutra. Tako recimo odjednom moram nagurati vrijeme koje sam trošila na glumljene Stepfordske ženice za njega i njegovu familiju na druženje sa starim i novim prijateljima. I dok sam ko luda prije brisala prašinu, čistila, posjećivala obitelji, sad odjednom ne stignem ni pobrisati nesretnu prašinu. Ona se gomila, a ja svakoga dana upoznajem nekoga novog i pokušavam ga stisnut u raspored. Čak i sad dok sam na moru i dok sam mislila da ću imati svo vrijeme svijeta ispada da sam se gadno varala. Jer ekipa samo dolazi i dolazi.

Onda radim rebalans nekih odluka. Recimo... Govorila sam da nikada neću staviti tetovažu. Onak... To mi je bilo fuj! Kakvu točno sliku/simbol ili kaj već netko želi imati na sebi čitav život!? I kak bu on zgledal sa 60? A onda sam jednog dana rekla: Jebe mi se za 60! Ak ih doživim, pričat ću svojoj djeci i unucima kak sam bila glupa kad sam imala 30 i kak sam se opametila na težak način. A ta tetovaža će me podsjećati kako mene nitko ne bu seksal u mojoj kuruzi... Zato kaj se ne bum dala! A i zato kaj bum imala podsjetnik na najveću glupost koju sam si dopustila. Rekla sam da nikad neću pušit travu, da nikad neću letjet u dvokrilcu, da neću putovat sama...

Rebalans oprosta. Eto, oprostila sam dedi. I to velike pizdarije. Plakao je kad me je vidio prije odlaska na more. Kao da nije vjerovao da ću se ikada pojaviti i stisnuti mu ruku. A jesam. I bilo mi je drago. A kad oprost ode, jedan sam morala povuć. Tak sam se zaklela da njemu nikad neću oprostiti. Jednom kad si otišao, otišao si zauvijek. Tehnički, ja sam morala pokupit stvari, ali znaju svi kaj mislim. Dapače, čak se ne isplati ni razmišljati o tome.

Rebalans uludo ulupanog vremena. I dok sam lickala stan i glumila glupaču, odmor mi je bila telka i naši odlasci na cugu s uvijek istim ljudima. Sad kad ne lickam stan i kad nisam uz tu ekipu, sad je došlo moje vrijeme. Pedaliram kilometre i kilometre, vježbam, uživam u šetnjama, cugama , smijehu s dragim ljudima, beskonačnim pozivima sa mojim ludim frendicama, putovanjima i knjigama. Telku vidim skoro nikada, nemam pojma tko je na čemu objavio selfie, maknula Face i internet radi samo za moj gušt. A to je rijetko.

Rebalans očekivanja. Konj više nije u priči, sad očekujem princa. Ne u pravom smislu, ne na konju i bankovnim računom da se smrzneš. Ne s isklesanim trbuhom i bitnom funkcijom. Samo onog uz kojeg ću se ja osjećati posebnom. Da me nasmije, da nije politički korektan u svakom trenutku i da me prihvati ovakvu kakva jesam. I da za promjenu ima muda!

Rebalans prioriteta. Priznajem, do prije par mjeseci mi je lova bila jako bitna. Onda je i moj račun uz posao bio deblji. A sada mi je iskreno bitnije druženje i obitelj. Bilo mi je jako bitno raditi na dobrom poslu, a sada tražim posao u kojem ću ja uživati i kojem ću se ja veseliti. Sada ne zbrajam kune i stišćem ih grozničavo dok cure iz prstiju, sada zbrajam koliko sam se puta smijala do suza. A u zadnje vrijeme je to puno. I bogat sam čovjek.

Mogući rebalans kontinenta. Nudi se tamo neka prilika da napravim i to. Da zamijenim Europu sa Amerikom, onom sjevernom. To je najteži rebalans o kojem razmišljam. Napustiti sve ovdje kako bi tamo radila. I iskreno se nadam da neće doći do tog bolnog reza. To mi je mrzak rebalans i odgađam ga do zadnjeg trenutka.

Rebalans mog budžeta. Da, račun se stanjio i potrebno je ganjati poslove. Eto neka se sreća čak i smiješi i ušla sam u drugi krug za neki poslić koji je solidan za početak, dovoljan da ne napravim rebalans kontinenta.

Rebalans emocija i sebičnosti. Voljela sam njega, a sada volim sve i svašta. Kukala sam oko pizdarija, a sada se smijem svaki dan. Željela sam lijep dom, čiste zastore i dobar kauč i da sve bude savršeno. Sad kad nemam ništa od toga nekako mi više i nije tako nužno. Sve to gledam kao na nešto što ću jednoga dana zamijeniti s još ljepšim. Htjela sam da je on sretan, a sebe nisam to ni pitala. Sad je meni bitna moja sreća. Sebično? Možda i je. Sad sam sebi postala najvažnija. A pod ovu kategoriju je i rebalans osmijeha. Prestala sam davat one lažnjake. Sad velim kaj kog ide. Sad kad me upoznate, ako se nasmijem to je zato kaj hoću a ne zato jer osjećam obvezu.

Rebalansi naše predrage Vlade nikad ne prođu dobro. Ali stvarno! Uvijek neš zaseru i krivo pretaču, pa za par mjeseci ponavljaju sve ispočetka. Moj se rebalans pokazao dobrim za mene. I možda ću ga opet mijenjati za par mjeseci. Samo sam ovoga puta sigurna da ga mogu raditi samo da mi bude bolje...

I za kraj... Nikada, ali nikada se ne mijenjajte za drugu osobu. Nikada ne gubite sebe, nikada ne radite bolne rezove jer se od vas tako očekuje ako ga/ju zbilja volite. Jer ako ta osoba voli vas, voli vas takve kavi jeste. Znam da zvuči otrcano. I jest brate otrcano. Ali ako želite izbjeći bolne rezove i raditi nagle rebalanse, prvo poštujte sebe i ne dajte da vam režu krila.

Dan za dihtung

01.08.2014.

Dan za dihtung

Prvo, ja sam tatina kćer. To znači da znam dletat po potrebi, postavljat tapete, znam kaj je dihtung, znam kaj su kombinirke, papagajke i kak funkcionira probirštift. Znam izgovorit probirštift. Znam sastavit namještaj, čemu služi kudelja i kak ju narihtat, popravit kotlić koji curi i sve ono kaj bi jedan tatin sinek znao da ga je moj tata imao. Ali nema ga. Ima mene i sestru. A ja sam starija i to 6 godina. I nisam mogla birat s kim bu mi stari namještaj i sve te pizadrije sastavljal.

Postoje neki dani koje bi najradije prespavao ili zaboravio na njih čim završe. Ok, nisu samo dani, postoje periodi koje bi najradije prespavao ili ih zaboravio čim prođu. Ti dani imaju par opcionalnih završetaka: a) zabit glavu u jastuk, izvrištat se i zaspat u suzama, b) jadikovat kak si jadna/an i zaspat u suzama, c) nekome razbiti glavu ili u namjanju ruku izvrijeđati nekoga tko ti se našao na putu i moje omiljeno d) sjest se na terasu, otvoriti cugu, sterat sve u pizdu materinu i pisati blog. Ako do sada netko nije shvatio, ja sam odabrala d).

Sve je počelo s vešmašinom, a eskaliralo bacanjem dihtunga u zid i uzimanjem hladne boce alkohola iz frižidera.

Dan prvi

16:30 Sestra javlja da dolazi bez psa na more i da ide s ekipom pa bi me lijepo zamolila da nađem neki apartman (jeftin, sređen po vrhunskim standardima, čist ko apoteka i po mogućnosti u našoj ulici) obzirom da je naš pun. U redu. Pitaš prvog, drugog i petnaestog susjeda imaju li slobodan apartman. Pa jedni nemaju, pa drugi imaju ali po cijeni malo višoj nego što si prosječan hrvatski građanin može priuštiti. Pa prehodaš do agencije. A oni... Odjeb! Rade samo do 16 h i ne mislim ja valjda da će mi to reći van radnog vremena. Jasna stvar, ne žive od toga...

17:30 Dolazi ipak sa psom. Traženje apartmana je upravo postala nemoguća misija. Svi su dakako tolerantni i vole pse, samo ne u svom apartmanu.

18:00 Ipak možda ne dolazi sa psom. Pitaj Anu jel je može sebi uzeti na par dana. Zovem Anu. Ne može. Zovem sestru i govorim joj da ne može. Zove mama i daje sulude prijedloge. Zove stari i govori da uzmem ja psa k sebi. Objašnjavam da to nije zgodno jer imamo goste, ali ok. Pokušat ću nešto srediti. Zove gost. Dolazi ipak rano ujutro, ne navečer. Ne znam njegovo mišljenje o psu.

19:00 Ipak se ne zna dolaze li ili ne sa psom. Zaustavi potragu za apartmanom jer ipak još ne zna stiže li baš preksutra ili za dva dana. Steram i nju i neorganiziranost svojih i sve k vragu (ovo je blaža verzija psovke). Ne znam ni kaj je sa psom. A nisam ni gosta pitala.

20:00 Dobivam dvadeset poruka. Svaka je drugačija i ima drugačiji plan. Ignoriram i dišem duboko. Stavljam prat veš. Vešmašina ne radi...

21:00 Seksali se s vešmašinom preko sat vremena i shvatili da je otišao programator. Na moju sreću i poznavajući ovu vešmašinu, pripremili smo drugu koju sam izvukla iz svog starog stana i donijela je na more. Pada dogovor o zamjeni ujutro.
Počinjemo s cuganjem jer je zadnja večer da su mi tu najbolja frendica i njen muž.

03:00 Idemo spavat uvjereni da nitko ne može prespavati tri alarma na tri različita mobitela.

Dan drugi kad dihtung leti u zid

Sunčan i vruć dan, onak ljetni kakav bi i trebao biti.

9:30 Prespavali sat i pol. Ok, možemo mi to. Čas posla! Izvadi prvu vešmašinu iz prostorije za pranje veša (tko normalan još ima vešeraj u kući?). Skidaj vrata od praone da možeš izgurat mašinu van. Skidaj vrata od praone. Vešmašina iz ranih 70ih ima jednu tonu. Skidaj vrata od spremišta da druga može van i na njeno mjesto prva. Druga je malo lakša.

10:30 Zamjena izvršena. Stavljaj vrata na spremište. Stavljaj vrata na praonu. Sva sreća da je to bio čas posla. Odvod dovod spojeni. Znoj kapa već sad s nas ko da sam na baušteli provela par sati. Palim vešmašinu. Iiiii... NE RADI!!!

- Koji #&%##??? Kak ne radiš? Pa stara je samo malo više od dvije godine. Smeće talijansko! Govno od vešmašine!!!

11:00 Odi susjedu. Pitaj ga za majstora. Zovi majstora. On ne popravlja talijanska govna. Drugih nema u ovom gradu. Prtljaj po oglasima. Nitko ne dolazi u ovaj grad. Nađi zadnju nadu. Uf, dobro je ovaj popravlja talijansko smeće. Pita me jesam li otvorila vodu za dovod. Objasnim mu pristojno da nisam idiot. Pita jesam li provjerila sve filtere. Opet ga upozorim da nisam idiot i da mi ovo nije prva vešmašina koju sam morala rastavljat radi pizdarija. On mi veli da je slobodan za deset dana. Koliko!? Deset dana veli. Ali talijansko govno ima jedan dio koji mogu rastavit pa pokušat sama popravit. Velim mu ok. Rastavim, sastavim i ak i dalje ne radi, zovem njega.

U isto vrijeme spremamo sobu, čistimo kupaonu i cijelu kuću. Aman taman gosti na vrata. Doček u reprezentativnoj majici i hlačama dok visim iza vešmašine. Baš lijepo!

11:30 Sestra sutra dolazi bez psa.

11:45 Sa psom. Bit će kod mene. Jebiga, drugačije ne može.

12:00 Možda bez psa.

12:30 Ipak sa psom.

12:45 Bez psa.

13:00 Shvaćamo da jedan probirštift nemre rastavit vešmašinu. Opet susjed. Nema ga. Bum kasnije. Zove stara:
- Pa jesi otvorila vodu?
- Jesam mama! Nisam idiot!
- A filter si pročistila?
- Jesam mama! Nisam idiot.
Zove stari:
- Pa jesi otvorila vodu?
- Jesam tata! Nisam idiot.
- A filter si počistila?
- Jesam tata! Nisam idiot.
Zove sestra:
- Jesi otvorila vodu? A filter počistila? Ipak dolazim sa psom.
Poklopim slušalicu!

13:30 Susjeda ni od korova. Poslala ekipu na plažu. Guglam vešmašine i popravke. Osjećam se ženstveno.

14:30 Biciklom se spuštam na plažu i razmišljam o talijanskom smeću koje ne povlači vodu. Skoro me pogazi Talijan.
Pijemo na plaži. Sestra našla smještaj. Pas je definitivno kod mene. Još jednu pivu molim.

17:30 Shvaćam da vožnja bicikla nakon tri pive po vrućini uz breg nije super stvar. Nekako mi se čini da mi danas ide nekak sporije. Skoro me zgazi Čeh. Mislim da sam ja sad malo kriva.

18:00 Susjed je doma. Nema baš kombinirke ali eto dat će mi kaj sve ima. Čupamo dijelove vešmašine van. Nađemo taj plastični drek koji je možda problematičan i čistimo ga. Nije filter!!!

18:30 Zvono na vratima. JEHOVINI SVJEDOCI! Kaj rade ovdje!? Prvo ne vjerujem. Mislim si da sanjam nakon onih piva. Ne sanjam. Uvaljuje mi Kulu stražara. Velim joj da sam agnostik i da ak mi starci nisu vjeru uvalili, neće ni oni. Gledaju me kao sotonski izrod. I dalje se seksamo s vešmašinom.

19:00 Vratili sve na svoje mjesto. Zavrtit treba još samo dovod... Dovod curi! Zavrći, okreći, rihtaj, traži kudelju... Dovod i dalje curi... Ošo dihtung u guzicu! O sudbo kleta!!!

20:30 Ekipa mi veli da samo kupim dihtung. Samo? Dihtung? Di? Saznam di ali rade samo ujutro.

Gledam ih kak odlaze za Zagreb i držim dihtung u ruci. Ulazim u kuću. Gledam vešmašinu. Ona ne gleda mene, boli je ona stvar. Bacam dihtung u zid!

Uzimam bocu iz frižidera i sjedam na terasu.

21:30 Dolazi pas definitivno. Ali za dva dana!

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.