Uvijek sam bila doživljena od dečkiju kao jedna od njih. Dok nisam dobila sise. Onda su počeli gledati na mene kao žensko i onu koja ima sise. A ja sam njih i dalje gledala na isti način. Jer oni nisu razvili iste. Dečki koje sam ja htjela imati mi nikada nisu bili prijatelji. Do jednog dana...

Uvijek sam se trudila držati svoje misli i želje pod kontrolom. Jer ipak nije normalno željeti nekoga fizički a ne vidjeti se s njim u braku. To je nezamislivo moralno svetogrđe. Pa sam i ja tako mislila, jer što kažu oko mene definitivno ne može biti pogrešno. Da se moja razmišljanja ne poklapaju s većinom sam potiskivala jaaaako dugo.

Uvijek sam promatrala svoje prijatelje i prijateljice koje se nalaze u brakovima. I pomislila sam da nešto sa mnom nije u redu kada ne razmišljam na isti način. Pa sam se koncentrirala samo biti s nekim s kim se vidim u nekoj budućnosti. To je puno razmišljanja i komplikacija. Pa sam se umorila. I to jako.

U određenim godinama sam imala jednog prijatelja. Malo veća razlika u godinama mi uopće nije predstavljala problem. Dvanaest godina kao niti jedna. A onda je to prešlo u vezu. A onda sam od pokušaja zamišljanja budućnosti poludila i jako se umorila. Jer nisam mogla. Osoba koja je savršena u tako puno stvari jednostavno nije bila savršena za vezu sa mnom. Ali je seks bio odličan. Pa smo složili jednu prljavu malu tajnu. Tako smo je mi zvali. Složili smo pakt. Dogovorili smo (oh kako je to u Hrvatskoj neprihvatljivo) prijateljstvo s povlasticama!

Onaj koji se zgraža na spomen tih prijateljstva molim da se isključi s ovog bloga i ne drži moralne prodike. Dovoljno sam ih se naslušala i donijela svoju odluku. To uopće nije loša stvar...

Dakako, da biste počeli takvo prijateljstvo mora postojati privlačnost. Mora postojati ono nešto da vam kaže da želite to tijelo, ali također da može i pričati s vama. Nekako se moraju poklopiti dvije potrebe. Ne želite imati prijateljstvo s povlasticama ako je lik glup. To baš ne ide. Jer to nije prijateljstvo. To je samo seks. Možda dobar, ali poslije njega postoji opasnost da se osjećate kao smeće. Također seks mora bit dobar. Zapravo, da biste nastavili takav odnos, mora biti jebeno dobar.

Seks s prijateljem s povlasticama je drugačiji. Vidite se, napričate se, napijete se, dobro se „zabavite“ i onda ponovno popijete cugu. Nakon toga nema krivnje, nema srama. Čujete se kad se čujete, ne postavlja vam nitko pitanja gdje ste i što ste. Ne govorite si da se volite, ne morate zamišljati svoju budućnost s njim, ne morate razmišljati o ljubomori i ostalim sranjima. Odnos traje dok ne uleti netko treći s bilo koje strane.

Negativna je strana ako si uklopite emocije. To je sranje. Ako jedan voli a drugi ne. Ako je jedan ljubomoran i počinje s posesivnom kontrolom... To je kraj...

I kada dođe kraj, nije vam problem krenuti dalje. Jednostavno ste izgubili povlasticu, ali nikada niste izgubili prijatelja.
Mnogi osuđuju ovakva prijateljstva, ali ja im poručujem: Nađi si život i sudi drugome! Bila bih licemjer kada bih rekla da sam predstavnica prave žene koju naše društvo želi. Jer nisam! I možda jednom postanem, ali sada nikako... Sada sam netko to kaže da će uživati u svakome danu... I neću osuđivati niti sebe niti drugoga!

Živite svoj život i neka vas nije briga što drugi misle. Ovdje samo možete dobiti glas za prijateljstvo s povlasticama. Jer je to ponekad tako jebeno seksi...