nedjelja, 26.01.2020.
Par slika Rima , i puno slika slatkiša
|
Krećemo u večernju šetnju. Imamo ograničeno vrijeme. želimo se vratiti na vrijeme za večeru. Gužva je, na svakom prelazu ceste dugo čekamo zeleno, godpođa bulji, dijete kaže, isuse kako bulji u tebe, samo što nije razjapila usta, čovjek bi mislio da su naviknuti na strance Tražimo jedan japanski dućan, školski pribor :)) Naravno da u Italiji ne tražimo talijanski dućan. To ti je kad imaš djecu, uvijek nešto drugo. :))) Sv.Petra smo ostavile za ujutro iako prvo njega vidimo u daljini :)) Zdesna, Anđeoska tvrđava  Nemamo pojma kamo idemo. Google navigacija pokazuje SVAŠTA, samo ne što ju pitamo. Imamo i kartu, ali mračno je, nemam naočale, naravno, zašto bih, pa ne vidim baš ništa iako stalno gledam na kartu Prvo nailazimo na Piazu Navonu, lijepo i veliko...  Neka fontana na njoj  Nemamo pojma da smo u blizini Panteona, samo treba skrenuti lijevo. (Doduše, poslije doznajemo da se zatvorio tada.) A ne, mi trčimo preko Piaze Navone, po cijeloj dalekoj dužini, i onda, hvala Bogu skrećemo lijevo, iako nas i to odvodi dalje od željene destinacije, iako bi na desno bilo još gore. Trčimo, guramo se, marširamo, projurujemo uz slastičarnice, gledamo kartu, i na kraju, odustajemo. Nakon jedno pola sata vadim svoje dvije talijanske rečenice i pitam neke godpođe da mi prstom upru na kartu: GDJE SMO!? Naravno, daleko smo. Srećom, željeni dućan je u blizini Fontane di Trevi, pa gospođe klikću od sreće što nam znaju pomoći :)). Pun je grad raznih detalja, a pobožna kakva jesam, hvatam uvijek iste motive; iznad nečijeg ulaza  kapelica na ćošku  kapelica na ćošku , broj dva  Kod Fontane di Trevi, ludilo od gužve. Nema šanse da stanemo ispredi slikamo se a da netko nije s nama u kadru. Indijci prodaju selfistikove i uvaljuju sve i svašta, moraš vikat na njih da te puste na miru Slike su mi uglavnom začudno loše kvalitete, na žalost!  jedna malo bolja  Bacile svaka po sitan euro, kako se ono zove, euron? :))) ne mogu se sjetiti a ne da mi se misliti, peni? krajcar? I sretno pronašle dućan , u drugom bloku................................................................................................................... Sve sretno obavile, a onda zabasale preko ceste , u dućan sa SLATKIŠIMAAA čiju ponudu tek djelomice pokazujem LUDILO Počinje ovako: majko, vidim penisiće! Dijete božje kakve penisiće, ajme užasa, što mi dijete govori, iako su baš o penisićima i njihovoj anatomiji u detalje učili la settimana scorsa, ja vidim srca, dijete božje, nije majko, bolje pogledaj penisići su, i srca. Ili to nisu srca!?        To je samo jedna od 4 prostorije dućana, ne pamtim kad sam ovakvu ponudu dijabetesa vidjela zadnji put.....      Isprike na ovoj digresiji, ali nisam mogla odoljeti....................................................................................................................................... Što se šetnje tiče, našle smo kraći put natrag, i zamalo smo bile na početnoj točci.  U nastavku slijedi jutarnja šetnja. Bonus, dvije fotke Fontane di Trevi, iz drugog mobitela, malo su bolje kvalitete.... Fontana di Trevi sprijeda, od količine ljudi ni ne vidiš da je to fontana.   |
