i mjesec i sunce

petak, 01.11.2019.

Tako neke s groblja













































































































































(Prvi puta išla sasvim sama.
Ono, na Sve Svete.
Pješice obišla sve.
Sa Ksaverske ceste gore pješice do Krematorija,
tamo uokolo,
natrag , pa Mirogoj....
dobro sam se nahodala.
Pitala me prodavačica kestena jesam li umorna,
pa sam sa začuđenjem uočila da nisam uopće.
Ipak se svo to prešetavanje
mene kroz život
mora pokazati
kao nekakav ,
možda skroman ali ipak,
fond kondicije.

A gore, tradicija,
gužva kod Franje i pred Križem....
ostalo, obilazak familije, znane i djelom neznane,
i kestenje.
Meni osobno jedan od najdražih blagdana,
voljela sam uvijek sa starcima
i poslije sa klincima obilaziti sve grobove
i prepričavati crtice iz života ovih koji su bili prije nas.....
Ljubavne zgode, životne nedaće,
život zaista izmisli najkompleksnije i najluđe priče,
vrijedi se sjetiti kako su neki bili hrabri usred najtežih mogućih situacija.......
I naravno, neminovno buđenje veza srca na spomen nekih imena.
Kada se sve, sve, sve muke speru,
i sva sjećanja zamuljaju kroz vrijeme,
jedino ostaje onaj osjećaj ljubavi koji nam je neka osoba pružila,
i to je najljepša karakteristika ovog blagdana -
osjetiti iznova te 'kadene od srca mog'.)






















- 22:30 - Komentari (5) - Isprintaj - #

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.