i mjesec i sunce

I tako smo jednom ovoga ljeta
prije kojeg tjedna
išli na Sljeme
koje oni koji nisu Zagrepčanci zovu Medvednica,
autobusom do gore
jer smo šmizle i želimo uložiti minimalno napora
za maksimalno gušta u prirodi,
pa kaj ispadne.........
ide nešto sličica,
da cijeli pothvat ne padne u zaborav
(prebrzo)
skoro kod vrha,
ali ne i na vrhu
kamo god smo išle
buka, pile, radovi, vika




svjetlosni tuš



Smucale smo se malo amo tamo,
ali velika količina (neočekivanog i neprognoziranog) sivila na nebu
mene je zebla oko srca
kaj ako nas kiša opere
i grom zgromi?
pa smo relativno brzo krenule natrag prema dolje

Istinabog, neka fizikalna sila
(nek napiše tko zna, valjda gravitacija ili možda strah od groma)
nas je vukla pa smo išle dosta žurno prema dolje

brda bez dolina


šumarska


čudna šuma

prema dnu planine,
puno je, puno srušenog drveća,
izvaljenih stabala,
još onomad od oluje koju godinu unazad
a ni činjenica da grade žičaru
MAŠALA!
nije pomogla općoj slici

cvetje


djevojački snovi

kad sam bila mala,
ovo je bilo najveće blago u šumi za mene

Adolfovac


kesten


jedno od bezbroj izvaljenih stabala


PANO, ko da su bombe padale


faca


nekakva vrsta gimnastike


lilijanke


'lace and fines'


korijenje


odmor


i za kraj,
put
oprez, opasnost od saplitanja usljed nepažnje!










slikice su slikane starim mobitelom,
jer je noviji s***+e,
fotić je posuđen u dobre ruke
ne primam kritike na ništa što ćete naći u postu
a neće se slagati sa vašim svjetonazorom :D

ostajte zdravo i zbogom,
a ja odoh
......