U današnjoj šetnji podno Velebita,
obišle smo pažljivo i detaljno
svaki kućerak jednog malenog
i ostavljenog seoceta....
Ma nije ni seoce,
tek par kuća iz nekog drugog vremena.
Morao bi biti čarobnjak
sa svim znanjima spremnim u rukavu
čitač misli i njegovatelj rana
onaj koji želi da sve suze budu isplakane
koji se ne boji najcrnijeg mraka
nego ima lampu u pripremi
i koji smije čuti najveće gluposti i najbahatije izjave
i znati da one ne znače ništa
baš nimalo ništa
trebao bi biti onaj koji zna
i kojem je sve jasno
koji ne sumnja nego samo pruža, pruža i pruža
trebao bi biti čarobnjak.
Trebao bi biti vidar
pun poezije i lijepih slika
pun munja i olujnog neba
pun kiše i pun vrućine sunca
sve u jednom.
Trebao bi stvarno biti čarobnjak.
