Evo, prošlih dvaipol - tri tjedna bila je ludnica.
Luda ludnica. Paralelno se događalo nekoliko važnih tokova zbivanja. Kućica u vrtu još se gradi. majstori su dolazili i odlazili, griješili i popravljali. Jedna strana krova je gotova, duga ne. Lijep, šaren, zeleni krov. :) Morala su se staviti nova balkonska vrata (u kući). I nova roleta. Ona je došla potrgana, čeka se novija i cijela. Iz nonotovog stana bilo je iseljavanje svega. Zbog useljavanja podstanara. Amer i mužić su danima teglili kutijetine, namještaj se davao, vozio, micao. Nije mi to drago, naradili su se ko ludi, a kemoteapija to ne podrazumijeva kao dopustivo. Nije mi to drago. Kuća puna kutija, dobila sam devet velikih kutija knjiga da ih udomim. Čišćenje, slaganje, utrpavanje....... srećom , što veća hrpa knjiga ja sretnija. :)) Amer je na koncu otišao, natrag k nemilom Trumpu. Nono se je selio iz stacionara u apartman. Ajme. Ni time nije zadovoljan. Kao da ga je ugrizla zmija ljutica ili mu Bjesomar glavom stanuje u lijevom džepu . Toliko je muštrao sinove, da to nije bilo za gledati. Jučer je, zbog 'robusnog' rukovanja, uspio slomiti guralicu/hodalicu. (ko beba zvečku) Sva sreća pa je nedavno naručena nova, jer ima pravo na nju svako toliko. (nju - smiješan je taj hrvatski :-P ) Bijasmo na dva službena puta, dijete ima hrpu testova za kraj polugodišta i nekoliko božićnih nastupa. To nam je slijedeći cilj za dohvatiti. Božić. Onda idemo dalje. :D Moram opet kapati oči. Bila sam stala, za odmor. Kao da imam dvije postavke gledanja na stvarnost. Tu negdje leži ključ svih mojih problema. U načinu gledanja. Moram konačno uskladiti poglede, dugo ovo traje. Život nikad nije samo vanjsko zbivanje. Vanjsko zbivanje je samo kožica na pudingu, ispod nje je duboka zdjelica čokoladne božanstvenosti. Sličice s puta .......... pametnome dosta. :)) |