(Ovo je odlična, ali usporena, verzija pjesme. Za bolje normalnije slušanje, kliknuti na 'YouTube' na videu, kada se dođe na YT stranicu kliknuti na 'kotačić' ikonu ('postavke', dolje desno na videu) brzinu promijeniti na 1.25 Na žalost, YT je pun ili loših snimki s koncerta ili demo varijanti ili ubrzanih ili usporenih varijanti ove pjesme da bi se izbjeglo kršenje autorskih prava..... I ja sam uploadala jednu lijepu varijantu ove pjesme ali sam odmah dobila 'zabranjeno za cijeli svijet' crveni trokut. pa sam obrisala.....) Šteta...... |
Jučer smo sasvim nenamjerno naletjeli na baš zanimljiv prizor u parku.
To je onaj između OŠ M.Krleže i Franjevaca na Kaptolu, ne znam mu ime...... Pričali smo malo sa autorima, ali se nitko nije sjetio pitati ih za ime. Pa , ako netko znade, slobodno napiše u komentare...... Ako ne, uživajte u slikama. :) DODATAK: Park je Perivoj biskupa Stjepana II. Dječje igralište (i školsko igralište) su smješteni na udaljenom dijelu parka. Uspavani ljepotan je u drugom dijelu parka koji pripada sumnjivim likovima svih vrsta (cuga, droga i tako dalje). (To je višenamjenski park.) Opatovina je ulica koja od njega vodi k Dolcu. Kafić Kvazar postoji i danas, drugi po redu zdesna u smjeru tržnice, na Opatovini. Ploča je bila preljepljena zaštitnom folijom da se ne zamaže bojom, sada se vidi pročitati naslov. Ovo je LINK o biskupu Stjepanu Baboniću drugom. Potpisnici murala su Domingo &Bane, o kojima možete pročitati na OVOM LINKU. Ovo je slika gotovog murala, slikanog jučer u trenu prelijetanja tim krajevima. (Volim opciju panorama na mobitelskom fotiću i iskrivljene ravni naše sive svakodnevnice.) Želim vam ugodan dan. :) |
.....ili kako sam bila na koncertu Justina Biebera.
:D Sve oko nas stalno potvrđuje da (nam) se može dogoditi upravo ono za što smo sigurni sa nam se nikada neće dogoditi. Dijete je još prošlog Božića dobilo dvije karte za Justinov koncert. Naravno, veselje i ludilo u potpunosti, osim što je odmah bilo jasno da će se netko od odraslih morati žrtvovati i odraditi to praćenje na koncert.... klinci ne mogu sami u Arenu, a sva odraslija djeca kolutala su očima na tu ideju. Dakle, nas dvije smo išle i NIJE MI ŽAO! Cijeli niz sretnih okolnosti dogodio se tu večer. Frend je javio da je gužva standarnim putem, pa smo išli uokolo i došli za čas. Uspjeli smo izbjeći obje predgrupe, to nam se nije slušalo, i doći na zadnju pjesmu pred sam Đastinov nastup. Time smo izbjegli i tu silnu rijeku ljudi na početku koncerta. Naime, ulaz su otvorili u 18h, predgrupe su počele u 19h, mi smo došle iza 20h, glava stvar je počela gotovo odmah po našem dolasku, a sve je završilo nešto prije pola jedanaest. I to je bilo super, zbog škole sutradan ujutro.... Mjesta su nam bila gore visoko, gužva je bila podnošljiva iako je sve bilo popunjeno, Slovenaca, Srba,curke iz Zagorja , ljudi odasvud ... :) Majki i očeva s djecom na izvoz, ali i, začudo, ljudi raznih dobnih skupina! Nisu bile samo cure od 10-16 :))) O njegovom pjevanju ne mislim ništa posebno, kad je pjevao neke pjesme na zahtjev publike, dakle bez pratnje, pjevao je čisto lijepo. Ponekad se na velikom ekranu vidjelo kako uopće ne pjeva nego stvar ide play back...... :-O Nije mu se, valjda, dalo..... Dvije pjesme se je sam pratio na gitari i to je bilo prilično jezivo - to sviranje. Prvo, nekako je šeprtljao po instrumentu, koji je i bio raštiman, K tome, zvučalo je kao da drugu pjesmu prati sa tri pogrešna akorda, pa cijelu pjesmu ne čuješ u kojem smo uopće tonalitetu......... Kako on ima reputaciju razmaženog derleta, pobojala sam se da ne zafitilji gitaru u publiku uz povike bijesa 'Tko je raštimao moju žicuuuuuaaaaaaa!' :))) Evo i snimka te dvije pjesme, pjevajuća publika koja ga očito obožava, izvukla je stvar....... Bubnjao je malo bolje, da, i to nam je pokazivao :-P Ali, ono zbog čega se je na koncert isplatilo doći su svjetla, fenomenalno-fantastični light show koji je bio i zanimljiv i lijep i odlično usklađen sa pjesmama i trenutkom, umjetnost za sebe. Toliko mi se svidio da smatram da bi svatko trebao to pogledati, vrhunski odrađeno! Evo malo slika iako one ne dočaravaju dovoljno ono o čemu govorim. Neke od njih su okrenute, tu pak ništa ne mogu..... Poslije koncerta Slike ,dakle, nisu bog zna što, ali se na videima jako dobro vidi količina ljudi i atmosfera...... Bio je to slatki mali odmak od sive svakodnevnice :)) Za kraj, ovo je pjesma koju je, po riječima moje kćeri, Justin napisao sa 15-16. Njegova mama je tu snimku stavila na YT, i otuda je krenula njegova karijera. I drago mi je, jer je odrastao u siromaštvu i bez oca...... Evo, baby, baby, baby ooooooo :)))) |
...
Esperanza se uspravi na stolcu i namignu mi, kao da hoće naglasiti otkrivanje neke velike tajne. 'Kada sanjamo budni, mi imamo pristup direktnom znanju.' Mogla sam vidjeti razočaranje u njezinim očima nakon što me je neko vrijeme promatrala. 'Ne budi tako tupa!' upade Nelida nestrpljivo. 'Trebala si sanjajući shvatiti da ti imaš, kao i sve žene, jedinstvenu sposobnost primati znanje direktno.' Esperanca je ušutka mahnuvši rukom i reče: 'Zar ne znaš da se jedna od osnovnih razlika između muškaraca i žena ogleda u načinu na koji pristupju znanju?' Nisam imala pojma o čemu govori. Sporim pokretom, ona podera jedan list papira iz moje bilježnice i nacrta dvije ljudske figure. Jednoj od te dvije figure ona nacrta stožac na glavi i proglasi je likom muškarca. Na glavi druge, nacrta isti takav stožac ali postavljen naopačke. To je bila žena. 'Muškarci svoje znanje grade korak po korak,' objasni ona, pokazujući olovkom na crtež muškarca. 'Muškarci zahvaćaju uvis, penju se prema znanju. Ovaj proces uspinjanja ograničava muškarce u tome dokle mogu stići.' Ona pokaza vrhom olovke stožac na muškoj figuri. 'Kao što vidiš, muškarci mogu stići samo do određene točke. Njihova staza k znanju se završava u točci na vrhu stožca.' Ona me oštro pogleda 'Obrati pažnju', opomenu me i pokaže na drugi crtež, onaj sa okrenutim stožcem na glavi. 'Kao što možeš vidjeti, stožac je okrenut, otvoren, kao lijevak. Žene imaju sposobnost otvoriti se direktno k izvoru, to jest, izvor dopire direktno do njih, kroz široku osnovu stožca. Čarobnjaci kažu da je spoj žena sa znanjem ekspanzivan. Sa druge strane, spoj muškarca sa znanjem je strogo ograničen.' 'Muškarci su bliže konkretnom,' nastavi ona, 'a usmjereni su prema apstraktnom. Žene su blizu apstraktnog ipak se trude upoznati se sa konkretnim.' 'Zašto žene smatraju inferiornima u odnosu na muškarce, ako su toliko otvorene za znanje?' prekinuh je. Esperanza me fascinirano pogleda. Ona brzo ustade, protegnu se dok joj zglobovi ne počeše pucketati i zatim sjede natrag na stolicu. 'To što su žene smatrane inferiornima, ili u najboljem slučaju, da se ženske sposobnosti izjednačavaju sa muškim, to je u vezi sa načinom na koji žene i muškarci pristupaju znanju.' objasni ona. 'Uopćeno govoreći, žena je više zainteresirana za stjecanje moći nad samom sobom nego nad drugima; moć nad drugima je ona kojoj teži muškarac.' 'Čak i među čarobnjacima,' upade Nelida, i one se sve nasmijaše. Esperanza reče kako ona vjeruje da žene ne vide potrebu za korištenjem svojih sposobnosti da se povežu s duhom široko i direktno. Ne vide potrebu pričati o toj svojoj prirodnoj osobini ili intelektualizirati je, jer je za njih dovoljno što mogu upotrijebiti je u praksi i znati da je posjeduju. 'Nesposobnost muškarca da se poveže direktno sa duhom je ono što ga tjera da priča o procesu dostizanja znanja' istaknu ona. 'Oni nikada ne prestaju govoriti o tome. I baš to inzistiranje na tome da znaju kako teže duhu, inzistiranje na analiziranju tog procesa im daje sigurnost da je racionaliziranje isključivo muška vještina.' Esperanza dalje ispriča da su konceptualizaciju razuma napravili muškarci i da im to dozvoljava da omalovažavaju žene i isključuju ženske karakteristike iz formulacije ideala razuma. 'Žene, naravno, već dugo vjeruju u ono što im je predodređeno,' reče ona, 'odgajane su vjerovati kako samo muškarci mogu biti racionalni i koherentni. Već dugo muškarci nose sa sobom gomilu nezasluženih vrijednosti koje ih automatski čine superiornima, bez obzira na njihovu pripremljenost i kapacitete.' 'Kako su žene izgubile svoju direktnu vezu sa znanjem?' upitah. 'Nisu žene izgubile svoju vezu,' ispravi me Esperanza. 'Žene i dalje imaju tu direktnu vezu sa duhom. Samo su zaboravile kako je koristiti ili, točnije, one su prihvatile imitirati to muško uvjerenje da je uopće ne posjeduju. Tisućama godina su se muškarci borili da žene to zaborave. Uzmi na primjer Svetu Inkviziciju. To je bilo sistematsko čišćenje, uništavanje svijesti o tome da žene imaju direktnu vezu s duhom. Sve organizirane religije nisu ništa drugo do vrlo uspješan manevar da se žene stave na što nižu poziciju. Religije prizivaju božji zakon koji kaže da su žene inferiorne.' Zapanjeno sam je promatrala, pitajući se odakle njoj tolika učenost i načitanost. 'Želja muškarca za dominacijom i ženski nedostatak interesa da izraze i formuliraju to što znaju, i kako znaju, čine đavolski pakt,' nastavi Esperanza. 'Taj pakt je otvorio mogućnost da žene od dana svog rođenja budu primoravane prihvatiti da ispunjenje njihovih života leži u stvaranju domaćinstva, u ljubavi, u braku,u djeci i samoodricanju. Žene su isključene iz dominantnih formi apstraktne misli i učene da budu ovisne. Toliko su temeljno uvjeravane u ispravnost teorije da muškarci trebaju misliti za njih, da su na koncu zaista prestale misliti.' 'Žene su sasvim sposobne misliti,' upadoh. 'Žene su sposobne formulirati ono što su naučile' ispravi me Esperanza. 'A to što su učile su definirali muškarci. Muškarci definiraju i samu suštinu znanja, a iz nje su isključili ono što se odnosi na žene. A ono što nije isključeno, a odnosi se na žene, uvijek ima negativne konotacije. A žene su to prihvatile.' 'Ti kaskaš za vremenom,' prekidoh je. 'U današnje vrijeme žene mogu raditi što im je volja! Imaju pristup svim centrima znanja i skoro svim vrstama posla koje muškarci mogu raditi.' 'Sve to je beznačajno, sve dok nemaju sistem podrške, zaštitnu bazu,' usprotivi se Esperanza. 'Što im vrijedi što imaju pristup onome čemu i muškarci, kada su još uvijek smatrane inferiornim bićima koja se moraju prilagođavati i prihvaćati muške stavove i načine ponašanja da bi postigle uspjeh? Stvarno uspješne žene su u stvari savršeni preobraženici. One i same gledaju na žene sa prijezirom.' 'Po muškarcima, maternica ograničava žene i mentalno i fizički. To je razlog zašto se ženama ne dozvoljava da, iako imaju pristup znanju, pomognu u formuliranju definicije znanja.' 'Uzmi na primjer filozofe,' predloži Esperanza. 'Čiste mislioce. Neki od njih su ogorčeni protivnici žena. Drugi, nešto suptilniji, voljni su priznati da bi žene mogle biti isto tako sposobne kao i muškarci da nema činjenice da su žene nezainteresirane za primjenu racionalnosti. A ako i jesu, ne bi trebale biti. Jer ženi mnogo više pristaje ponašati se u skladu sa svojom prirodom: da bude da bude partnerica muškarcu, ona koja ga njeguje i ovisi o njemu.' Esperanza je sve ovo izlagala sa neospornim autoritetom. Ja sam, međutim, bila opsjednuta sumnjama. 'Ako znanje nije ništa drugo do konstrukcija muškaraca, zašto onda inzistiraš da se ja trebam školovati? ' upitah. 'Zato što si vještica, a kao takva trebaš znati što te, i kako, može ugroziti,' odgovori ona. 'Prije nego što nešto odbiješ, moraš u potpunosti razumjeti zašto to činiš. Vidiš, problem leži u tome što je znanje današnjih dana dobijeno čisto logičnim razmišljanjem. Žene imaju drugačiju mogućnost koja se nikada ne uzima u obzir. Ta mogućnost može doprinjeti da se dođe do znanja, ali taj doprinos ne bi imao nikakve veze sa logičkim razmišljanjem.' 'Nego sa čime?' upitah. 'To je na tebi da odlučiš kada ovladaš vještinom logičkog razmišljanja i razumijevanja.' Bila sam vrlo zbunjena. 'Ono što govore čarobnjaci,' poče ona, 'je da muškarci ne mogu imati ekskluzivno pravo na razum. Sada izgleda kao da ga imaju jer je polje na kojem oni primjenjuju razum polje na kojem muškost prevladava. Ali hajdemo primjeniti razum na polju gdje prevladava ženskost. To polje je, naravno, onaj okrenuti stožac kojeg sam ti opisivala. Veza žene sa samim duhom.' Ona iskrenu glavu na jednu stranu, razmišljajući. 'Toj vezi se mora prići sa drugačijeg aspekta razmišljanja. Aspekta nikada ranije korištenog: ženske strane razumijevanja.' reče ona. 'Što je ženska strana razumijevanja, Eperanza?' 'To su mnoge stvari. Jedna od njih je svakako sanjanje.' Gledala me je upitno ali ja ništa ne rekoh. Iznenadila me je dubokim smijehom: 'Znam što ti očekuješ od čarobnjaštva. Ti želiš rituale, bajanja. Čudne, misteriozne kulteve. Želiš pjevati. Želiš biti ona koja je prirodna. Želiš surađivati sa vodenim duhovima. Želiš poganstvo. Nekakav romantičarski pogled na ono što čarobnjaci rade. Vrlo germanski.' 'Da bi uskočila u nepoznato,' nastavi ona, 'moraš biti hrabra i razumna. Samo tako ćeš biti u stanju objasniti sebi i drugima sva blaga koja možeš naći.' Ona mi se primaknu u želji da mi saopći nešto povjerljivo. Počeša se po glavi i kihnu pet puta u nizu, isto kao što je to činio i čuvar. 'Moraš raditi na svojoj čarobnoj strani,' reče. 'A što je to?' 'Maternica.' Ovo je rekla tako hladno i sa odmakom, kao da nije bila zainteresirana za moju reakciju, tako da sam je ja skoro prečula. Iznenada, shvativši apsurdnost njezine izjave, ja se trgoh i pogledah ostale prisutne. 'Matrenica!' ponovi Esperanza. 'Maternica je najvažniji ženski organ. Maternica je ta koja ženama daje dodatnu oštrinu, dodatnu snagu da kanaliziraju svoju energiju.' Ona objasni da su muškarci, u svojoj borbi za prevlast, uspjeli ženinu misterioznu moć, njezinu maternicu, svesti na striktno biološki organ čija je jedina funkcija reprodukcija, nošenje muškog sjemena. Kao po komandi, Nelida ustade, obiđe oko stola i stade iza mene. 'Znaš li priču o Blagovijesti?' prošapta mi na uho. Hihoćući se, okrenuh se prema njoj, 'Ne znam.' Tim istim povjerljivim šaptom, ona mi ispriča da su po judeo-kršćanskoj tradiciji muškarci jedini koji čuju glas Boga. Žene su lišene te privilegije, s izuzetkom Djevice Marije. Nelida reče da je sasvim prirodno to što je anđeo došao i šaputao Mariji na uho. Ono što nije prirodno je bila činjenica da je sve što je anđeo imao reći bila najava da će nositi božje dijete. Maternica nije primila znanje nego samo obećanje božjeg sjemena. Muškog boga koji je proizveo još jednog muškog boga. Htjela sam razmisliti o svemu tome što sam čula ali mi je um bila uskipjela košnica nepovezanih misli. 'Ali što je sa muškim čarobnjacima?' upitah . 'Oni nemaju maternicu, a ipak su povezani a duhom.' Esperanza me je promatrala sa neskrivenim zadovoljstvom. Zatim se osvrnu oko sebe kao da se boji da nas netko ne prisluškuje i šapnu: 'Čarobnjaci su u stanju postaviti se u vezu sa namjerom, sa duhom, jer su se odrekli onoga što definira njihovu muškost. Oni više nisu muškarci.' ...... Uživajte u tekstu :) u danu! u kiši, u vlazi i toplini u mandarinama u pudingu i svemu..... Čak i kad su oko vas svadljivci i cinici. Sretno! |