subota, 12.09.2015.
Put sa srcem?
|
....
'Vražja trava me gotovo ubila svaki put kad sam je pokušao uzeti. Jednom je bilo tako strašno da pomislih da mi je došao kraj. A ipak, moga sam izbjeći svu tu bol.' 'Kako? Postoji li poseban način da se izbjegne bol?' 'Da, ima načina.' 'Je li to formula, postupak ili nešto drugo?' 'To je više način na koji se uhvatiš nekih stvari. Primjerice,kad sam učio o Vražjoj travi, bio sam previše zaokupljen time. Uhvatio sam se toga kao što se djeca uhvate slatkiša. A Vražja trava je samo jedan od milijun puteva.(Un camino entre cantidades de caminos.) Zato moraš uvijek imati na umu da je put samo put; ako osjećaš da ga ne trebaš slijediti, ne smiješ na njemu ostati pod svaku cijenu. Da bi imao takvu bistrinu uma, moraš voditi vrlo disciplinirani način života. Samo tako ćeš znati da je svaki put samo put, i da nije nikakva uvreda, niti tebi samome, niti ostalima, ako ga napustiš zato što ti tako kaže tvoje srce. Ali, tvoja odluka da ostaneš na putu ili da ga napustiš, mora biti oslobođena straha ili ambicije. Upozoravam te. Razmotri svaki put vrlo pomno i polagano. Iskušaj ga koliko god puta smatraš nužnim. A onda dolazi pitanje koje postavlja samo vrlo star čovjek. Moj dobročinitelj mi je to rekao nekoć davno, kad sam bio vrlo mlad, a moja krv bila previše uzavrela da bih to sve razumio. Sad razumijem. Reći ću ti to pitanje: Ima li taj put srce? Svi su putevi isti: nikamo ne vode. To su putevi koji prolaze kroz žbunje, ili idu prema žbunju. Mogao bih reći da sam ja u svom životu prešao mnoge duge,duge puteve, a da nisam nigdje stigao. Pitanje moga zaštitnika sada ima smisla. Ima li ovaj put srce? Ako ima, put je dobar, ako nema, beskoristan je. Oba puta nigdje ne vode ali jedan ima srce a drugi nema. Jedan te put vodi na radosno putovanje; sve dok ga slijediš, ti si s njim jedno. Na drugome ćeš proklinjati svoj život. Jedan te osnažuje, drugi te čini slabim.' .... Učenje don Juana Carlos Castaneda * Danas je puna godina od muževog cirkusantskog povratka iz Dubrovnika u minijaturnom starinskom vozilu hitne pomoći. *Početak je sezone, radne godine. Sad sam opet neslobodan čovjek (tj. žena neki bi rekli). Ove godine neću uopće razmišljati o poslu. Samo ću poštati da se sve dogodi samo od sebe. Nula otpora. To nije put sa srcem, prestao je biti . |
