i mjesec i sunce

.... (ne/davno) obećana druga priča.
Nije važna , ako ju preskočite, ništa se neće dogoditi :)
Ova priča, za razliku od prethodne , nije san .
Ona lijepo oslikava kako je ljetovati
u minijaturnoj vikendici sa puno rodbine :)
Kad nije :(
:)))

Likovi;
-ja (u ulozi majke i tete),
-dijete (u ulozi same sebe),
-baka (u ulozi šepave starice)
-tri nećakinje (zvane A, B i C)
-djed (kao i u stvarnom životu, samo se spominje,
ne igra nikakvu ulogu
obitava na marginama našeg života
koje su samo njemu centar zbivanja.
Njega spominjem sad i ne trebam kasnije,
on cijelo vrijeme spava u podrumu
(ne brinite se, podrum je uređen a škorpioni
niti lete, niti skaću, ne?)
gdje je najhladnije
i ne igra više nikakvu ulogu u priči :) )
-osoba koja je našla mobitel

Dogodilo se je druge večeri druge ture našeg ovogodišnjeg kakti-ljetovanja.

Večer, oko 22h.
Vruće je do neba, i nakon stotog kruga večernje šetnje otpadaju nam noge.
Uspjela sam nagovorima dijete otpraviti na spavanje, jako je dobro da ide spavati prije nego se baka vrati sa (svoje) večernje šetnje. Dijete i baka spavaju u najboljem krevetu (a ja u mini sobici, sama! , idealno za čitanje u miru do dugo u noć), ali baka opasno hrče, metoda spavanja s bakom podrazumijeva zaspavanje prije dolaska bake, dok je još tišina u sobi.
Tako je dijete leglo, malo smo porazgovarale, pa me je otpustila.
Divno, mislim si, legnem čitati, ozarena anticipiranjem mira i slobode od bilo koje akcije
(trijumf nade nad iskustvom, rekli bi moji na poslu).
U vikendicu ušepava baka , glasna je pa joj šaptom dovikujem da se stiša jer ,gle čuda, dijete je zaspalo.
Baka se stišava, ali nastavi smucanje amo tamo.
Stiže (glasna) nećakinja C i obavještava me da ide gledati tv (u treći sobičak zvan 'dnevni boravak' u kojem inaće spavaju B i C, dok A dijeli škorpionsku nastambu sa djedom ).
Dvije minute kasnije, na rolama ulijeće entuzijastična B i kaže da ide do crkve (čitaj, ide na izvor wifija, tamo je najjači signal ,pa se mladež ,u maniri zombija zabuljenih u svijetleće ekrančiće, nakuplja u crkveno dvorište i na crkveni zidić ko ptice na telefonsku žicu pred odlazak na jug :) ).
Stiže i , malo kasnije, nećakinja A, 'teta, idem se tuširati'.....'dobro, dijete, odi,odi ' :))
Malo kasnije, ista A , nježno grleći laptop dolazi 'idem sad do crkve ' :))...'dobro, dijete, odi,odi ' :))
Malo kasnije, vraća se B, 'teta, gdje je A?' 'kod crkve'.....B odlazi .
Malo kasnije, vraća se B, 'A nije kod crkve!' (ljuta je i zabrinuta).
I sad krene milijun odlazaka i dolazaka, B zove A , javlja se nepoznata osoba koja je pronašla nepažnjom ostavljen A-in mobitel na zidu crkve, A. ni traga ni glasa po selu. Friški figu (samo B to ne zna) , A. cijelo vrijeme (potrage za njom) sjedi u mraku , naslonjena na crkveni zid, i sretno i neuznemireno biva u virtualnom svijetu. Dotle je B otišla na drugi kraj sela po sestrin mobitel, cijelo selo prerolala da ju nađe, informirala i uznemirila baku, koja je također krenula u šepavu ophodnju, C se nije dalo dignuti od tv-a, ja sam čekala doma što će biti, a A. se je jednostavno, jednako ozarena kao što je i otišla, vratila doma , nježno grleći laptop. :)
Onda su se svi skupili doma, jako se svađajući oko toga gdje je tko bio i tko je koga tražio, ja sam ih , sveudilj ležeći šaptom stišavala da ne probude dijete.
Poslije, dosta poslije, sve su se smirile, polijegale, nastupila je tišina.....................
................................
..................................
Malo spavam............
Probudi me šuštanje.
Što je to? Voda?
Aaaa, kiša! Kiša!?
Ahhhhhh, ma ne da mi se dignuti, valjda će padati samo malo.Vani visi puno veša.
Stvari su po terasi. Ma sigurno će padati samo kratko.
Kiša staje, zadovoljno nastavljam spavati.
.........................
Opet, probudi me kiša. Ma , ne da mi se ustati.
Već je u prvom naletu smočila veš, kakva korist od ustajanja sada?
Zaspem.
..........................
Grrrrommmmmmmmmmmm! probudi me treskanje groma, pljusak ko lud. Napeto, čekam što dalje? Ustati? ne ustati?
Baka skače na noge (nazovimo to tako), krene na terasu.
'Mama, kam ideš?' 'Pa pljušti, moram maknuti stvari, nećemo imati kamo sjesti sutra, biti će sve mokro'.........a k vragu, sad moram ustati i ja, ak može šepava bakica,moram i ja.
Mičemo stvari, role, tenisice, stolce, ručnike, vani lijeva ko iz kabla, B i C također ustaju, svatko grabi što stigne, ali realno , nemamo baš kuda s tim, vikendica je pretijesna.......'jesi li čula kako je padalo već dva puta?' pitam, 'ne, zar je već prije padalo, ti si čula?'...'ma ne, nisam :-S' .......
Takav je ršum po vikendici, i tako pucaju gromovi da se i dijete budi iz sna pravednika. 'Mama, zakaj svi hodaju uokolo? (skroz bunovna) Koliko je to sati, četiri?'.......
Kada smo spasili nespasivo, ponovo, lijeganje.
............................
Pucaju gromovi, pod Velebitom to osobito ječi, kao da pucaju u susjednoj sobi.
Dijete dotapkava, 'Mama, bojim se, mogu li spavati kod tebe?'......'naravno da možeš'
............................
Spavamo, kao.
'Mama, tijesno mi je tu, idem kod bake' , 'odi,odi'.
............................
spavam
................................
DOOOOOONNNGGGGG,DDDOOOONNNGGGG,DDDOOONNNNGGGGGG
oglasio se zvonik,
i tako punu minutu,
dvadesetčetiri koraka od uzglavlja.
Sedam je sati, dobro jutro!
Sunčano je!

(Zapamtite ovaj zvonik i zvonjenje, to je dio iduće morske priče :)) )

Probudila sam se!
:)