Nad nebom Krakowskim
subota, 14.12.2013.
Put u prijestolnicu
Barem jednom dok ste na Erasmusu, posjetit će vas prijatelj. To se jednostavno mora dogoditi :) Razmislite malo, živite i studirate u drugoj zemlji, želite to pokazati svima, a ponajviše onim najbližim prijateljima. Tako se moj najbolji prijatelj Hrvoje odlučio na dug put iz Rijeke do Krakowa, preko Zagreba, Beča i Katowica.
No, što je to za njega, propješačio je put od Rijeke do Zadra, letio za London i još zakasnio na let, spavao na piramidama u Bosni te živio na plaži otoka Ista cijelo ljeto. Čovjek koji svako putovanje doživljava kao avanturu života, sjajno!
Nakon što sam mu pokazao Krakow, odlučili smo se zajedno posjetiti poljsku prijestolnicu Warszawu. Polskim busom ponovno, za vrlo nisku cijenu stigli smo i glavni grad Poljske, sredinom prosinca brutalno hladan i maglovit.
Zbog magle nažalost nismo uspjeli uhvatiti panoramu cijelog grada s velebnog Pałaca kultury i nauki, s najboljim pogledom na 30. katu ove povijesne građevine. Zaputili smo se tako u sam centar grada, prošetali Krakowskim Srodmiesciem, stigli i do Starog Miasta, dobili informacije u turističkom uredu i proveli vrlo ugodno prijepodne. Svaki moj put od ova tri posljednja trajao je jedan dan, ali ne biste vjerovali koliko se stigne, ako se krene od ranog jutra i sa točno određenim planom.
Mi smo možda svoj plan brzo napustili i zbog velike hladnoće smjestili se u Bar Warszawski, završili na popularnom doručku jajecznici, pokojoj pivi i votki s višnjom te uz ugodan razgovor dočekali večernji autobus za Krakow.
Warszawa je jedini poljski grad koji ima podzemnu, ona se trenutno još uvijek proširuje, ali u potpunosti pokriva gradske četvrti.
Skroz od Młocina do Kabata. Najveći grad u Poljskoj ima brojne znamenitosti, jedno je od najvažnijih financijskih središta Europe i poznato je kao „grad-feniks“, zbog toga što je u povijesti proživjelo masivne štete, najviše tijekom Drugog svjetskog rata.
Danas, Warszawa se razvija ogromnim koracima i broji gotovo dva milijuna stanovnika. Naravno, moram spomenuti kako je Warszawa glavni grad i Mazovjeckog vojvodstva te deveti najmnogoljudniji grad Europske unije.
Od kraljevskog dvorca, glavnog trga, palače Wilanow pa sve do Stadiona Narodowog, Warszawa nudi ponešto za svakoga!
ponedjeljak, 09.12.2013.
Wrocław – grad mostova
Za 25 kuna do Wrocława iz Krakowa i natrag? 230 kilometara? Ma nema problema, ako putujete Polskim busom, novim prijevoznikom u Poljskoj koji svojim ultra niskim cijenama doslovno mete konkurenciju.
Ako želite proputovati cijelu Poljsku, to možete napraviti za istu cijenu koliko ovdje platite jednu vožnju od Rijeke do Dubrovnika i natrag. Naravno, autobusi su opremljeni i sa wi-fi besplatnim Internet pristupom te utičnicama za struju. Ah, da...pa imaju to sigurno i neke naše tvrtke...ili ipak ne? :)
Tako sam se ja jednog jutra zaputio prema središtu Dolnoslaskog vojvodstva (da, uvijek moram reći gdje što pripada :)), a tamo me je čekala Ewelina, inače studentica iz Wrocława, koja je svoj Erasmus provela upravo u Rijeci.
Hladno jutro u Wrocławu proveli smo na kavi u samom centru, da bi potom produžili do Ostrowa Tumskog, malog „otočića“ preko mosta s velikim, gotičkim crkvama koje ostavljaju svojevrstan dojam samo na prvi pogled.
Wrocław se inače prostire na obje strane rijeke Odre, a kroz grad protječu i četiri njezina pritoka - Bystrzyca, Oława, Ślęza i Widawa. Prije Drugog svjetskog rata u gradu su bila čak 303 mosta, a sada ih je 220, zbog čega Wrocław često i nazivaju – grad mostova.
Wrocław je jedno od važnijih sveučilišnih središta u Poljskoj. Uniwersytet Wrocławski smješten je u samom srcu i najveće je Sveučilište u tom gradu.
Tijekom iznimno hladnog i vjetrovitog dana u Wrocławu prošli smo cijeli stari grad, bacili oko na novi kolodvor, izgrađen za prošlogodišnji EURO te se potom zaputili u četvrt Krzyki na ručak i poslijepodnevni odmor.
Jednodnevni izlet u Wrocław proletio je brzo, ponovno uz dobro društvo, ovoga puta i uz svirku, Ewelininu gitaru i Anjin glas!
utorak, 03.12.2013.
Upoznati Poznań!
Odluka za put u Poznan došla je sasvim iznenada, jedne dosadne večeri u četvrtak. Dok su se moji cimeri spremali za još jedan urnebesno zanimljivi izlazak u Krakowu, ja sam sjedio na krevetu i šetao kartom Poljske, po tko zna koji put.
Prst mi je tako odšetao prema zapadu i zaustavio se na tom gradu. Poznanu, mjestu gdje je Hrvatska na prošlom EURU svladala Irsku i remizirala s Italijom, samo da bi na hladnom sjeveru bila ispraćena kući od Španjolaca. No, svejedno ovaj glavni grad Wielkopolskog vojvodstva ostaje poseban za naše navijače.
Poslao sam poruku kolegi Peteru iz Rijeke, koji je na Erasmusu u Poznanu, spremio stvari i pohitao prema glavnom krakovskom kolodvoru, ne bi li uhvatio kartu za vlak koji je polazio za nešto manje od dva sata.
Duga noćna vožnja trajala je devet sati, a prva tri bila su uistinu dosadna. Malo glazbe, blejanja kroz prozor i na koncu, knjiga, koja me je ipak malo uspavala. Sve dok u kupe nije ušla Magda. Plavokosa djevojka, mala, sitna, s kuferom dvostruko većim od nje, a po mojoj pretpostavci i daleko težim. Pomogao sam joj ga staviti na vrh i ona se potom smjestila preko puta. Ušao je s nama još jedan stariji gospodin, koji je brzo usnuo.
Magda je putovala iz Krakowa prema svojem Poznanu, a na spomen kako idem otkriti njezin grad, došla je u napast da mi apsolutno sve ispriča o tom, za nju, najboljem mjestu na svijetu. Zanimala ju je i Hrvatska, htjela je naučiti neke riječi, pa smo neko vrijeme onda bili učitelji i učenici. Posebno zanimljiva za mene bila je „gwara poznanska“, ili poznanjski sleng, svakodnevni govor, koji se znatno razlikuje od onog u Malopoljskom vojvodstvu.
Primjerice „kejter“ je „pies“ (pas), „szczun“ je „fajni chłopak“ (zgodan dečko), „wuchta wiary“ je „duzo ludzi“ (puno ljudi), i tako dalje. Magda je svladala i neke osnove hrvatskoga, sudeći po poruci koju mi je napisala po dolasku u svoj dom: „Hvala ti na pomoći s prtljagom“. :)
Peter me je dočekao na glavnom kolodvoru u Poznanu na možda i najhladniji dan u godini. Snježna oluja zamela je grad, cijelu istočnu Njemačku i zapadni dio Poljske, a ja sam baš tada odlučio sprovesti u djelo još jednu svoju ludu ideju. Otputovati kao munja u drugi grad.
Upoznao sam Weroniku, Peterovu djevojku, Poljakinju porijeklom iz Rusije, koja studira i živi u Poznanu. Peter je student povijesti te stoga nisam mogao imati boljeg vodiča u gradu koji je svakako veoma značajan za poljsku povijest.
Odmah su mi pokazali Koziołki poznanskie, ovnove koji s vrha gradske vijećnice, ispod sata u centru grada svakog dana točno u podne izlaze i bore se sa svojim velikim rogovima. Jedna je to od brojnih turističkih atrakcija u Poznanu.
Naravno, nismo propustili proći jezgru starog grada, istražiti Ratusz (vijećnicu) iznutra, Sveučilište Adama Mickiewicza i ostale zanimljivosti koje ovaj lijepi grad nudi.
Noćni život nisam u potpunosti doživio, što zbog kratkog boravka, a što zbog snježne oluje koja je onemogućila bilo kakav boravak izvan četiri zida u večernjim i noćnim satima.
Sve u svemu, bila su to dva prekrasna dana provedena u sjajnom društvu! Ako ste željni putovanja po Poljskoj, nemojte nikako preskočiti Poznan!
subota, 30.11.2013.
Chorzów – srce Śląska
Ako pogledate na kartu Poljske i usredotočite se na dio koji mi nazivamo Šleska (Slask), primijetit ćete veliki broj gradova, spojenih u ogromnu aglomeraciju, s više od dva milijuna stanovnika na tom području. Kao što ste i sami vidjeli na karti, toliko je gusto naseljen taj dio, da je tramvajem sve povezano iz najvećeg grada, Katowica. I Ruda Slaska, i Bytom, i Chorzow, Zabrze pa čak i Gliwice.
Kada sam ušao u tramvaj, slučajno sam upoznao jednu curu koja se taman vraćala iz Krakowa, i ne biste vjerovali, dolazi upravo iz Chorzowa. Pomogla mi je s tramvajskom kartom i opisala sve u svojem gradu. Bila je nekako iznenađena da sam putujem, da znam što idem vidjeti (jer sam sepripremio, ubilježio sam si ranije kazalište, stadion, park prirode, planetarij...)i da me zanima ova regija.
Meni je uistinu to vrijednost Erasmusa, upoznati ljude, gradove, krajeve, regije, vidjeti kako govore, kako žive, što rade, donijeti jedno pravo bogatstvo iz Poljske.
Djevojka imenom Agnieszka pokazala mi je gdje da izađem i rekla što mogu vidjeti na svom neobičnom putu. Izašao sam iz tramvaja na glavno šetalište i nije me previše iznenadilo što je pusto u nedjelju u 7 ujutro. Možete zamisliti kad je jedino što se čulo u 500-metarskoj ulici tada čulo, bila limenka koju sam otvorio, a zvuk je kao brzi vlak protutnjao središtem grada. No, nekada je i Korzo tako prazno, a Rijeka je po broju ljudi nešto veća od Chorzowa.
Grad je, kao i gotovo cijela regija prepun gotičkih građevina, poznatim stilom, s dosta njemačkog utjecaja. Moram reći da je zrak puno čišći nego u Krakowu, a i ljudi su puno otvoreniji i lakše im se može prići. Tako sumi primjerice jedan stariji gospodin i gospođa kraj velikog Stadiona Slaskog pokazali put do prekrasnog parka i planetarija. Usput sam pronašao i kazalište Rozrywki (kazalište zabave), isto naravno u poznatom stilu, sa svim tim špicastim vrhovima.
Spomenula je gospođa: „Moraš skrenuti desno, tamo ćeš vidjeti, svi trče, i onda odi još desno i naći ćeš put za planetarij.“ Pomislih tada, pa tko će trčati sada tako rano, još je i hladno...a kad ono, stvarno. Stvarno sam stekao dojam da ljudi u Chorzowu cijene to što imaju u svojem malom gradu (malom, kad se gleda Poljska) i da im je to izuzetnovrijedno. Park Slaski je prekrasan, stvarno mi je dobro došao da opustim dušu i um. Sjeo sam na klupicu, gledao u šumu, ovdje mora biti lijepo preko ljeta, uz jezero su stolovi na kojima je ugravirana šahovska ploča, mogu ljude već zamisliti, kako svi sjede po danu, igraju šah, gledaju jezero i uživaju u čistom zraku.
Put za planetarij podsjeća na onaj na Gornjoj Vežici. Zelenilo oko vas,penjete se uzbrdo i na kraju, ta velika kugla, nalik Saturnu, a lijevo od nje Nikola Kopernik, sa pogledom prema Suncu. Obišao sam i planetarij,sjeo poslije kraj Nikole i uživao.
Prošao sam cijeli grad pješke, nisam se uopće vozio tramvajima. Možda su neke stvari i bile daleko, ali dobro mi je došlo tako hodati. A puno sam i vidio. Kada sam se vraćao, doslovno sam došetao iz Chorzowa u Katowice. Bio sam čak jednom nogom u Katowicama, a jednom u Chorzowu...Otkrijte Slask!
petak, 15.11.2013.
Kraljevski dvorac Wawel
U srcu Krakowa, pokraj rijeke Wisłe, nekoliko starih prijatelja okupilo se uz razgovor o starim vremenima. Uz partiju šaha na sivom stolu, s pogledom na magloviti horizont, iz kojeg se nazire tek veliki balon iz čije se „košare“ može vidjeti cijeli grad, sjedim i ja, analiziram poteze i slušam što govore.
Poljska prije 30,40,50 godina, bila je nešto sasvim drugo. A kakvu tek bogatu povijest ova zemlja ima, svjedoče i neki od najstarijih spomenika koji su i dan danas veliki simbol i ogromna važnost za poljski narod.
Upravo na tom mjestu na kojem sjedimo, podignut je Kraljevski dvorac Wawel. U katedrali Wawela nalaze se grobovi drevnih poljskih kraljeva i drugih velikana Poljske. U ovom dvorcu, koji potječe još iz devetog stoljeća (restauriran je i ponovno građen nekoliko puta), krunjeni su poljski kraljevi.
Mieszko I. bio je prvi povijesni vladar Poljske krajem 10. stoljeća iz dinastije Piast, a njegovi nasljednici Bołesław Hrabri i Mieszko II. živjeli su upravo u Wawelu. Velikani poput Jozefa Piłsudskog, poljskog državnika i revolucionara, pokopani su ovdje.
Prije tri godine Poljsku je zadesila tragedija, tadašnji predsjednik Lech Kaczynski poginuo je u avionskoj nesreći, a zajedno sa ženom pokopan je u Wawelu. Svake godine na obljetnicu njegove smrti, Poljaci pristižu na Wawel odati mu počast.
Povijesna jezgra grada Krakowa je zajedno s Wawelom uvrštena na listu Svjetske baštine UNESCO-a. Okolicu Wawela čini lijepa šetnica uz rijeku Wisłu, travnate površine koje su za toplih proljetnih i ljetnih dana pune ljudi te naravno, Smok Wawelski, simbol Krakowa, zmaj. Zmaj koji svakih nekoliko minuta pušta vatru, a legenda kaže da je nekada upravo on živio u Wawelu!
Ako dođete u Krakow, Kraljevski dvorac Wawel nešto je što zasigurno ne smijete propustiti, ako želite saznati nešto više o povijesti Poljske!
ponedjeljak, 04.11.2013.
Put u Zakopane!
Na blagdan Svih svetih, kada je Krakow neobično prazan i kada je sve zatvoreno, naša mala Erasmus grupa okupila se i pošla istražiti Zakopane. Neki su bili malo preumorni, pa su vožnju iskoristili kako bi napunili baterije :)
Zakopane je najpoznatiji skijaški i zimski centar Poljske, smješten ispod najviših vrhova Tatri, na 900 metara nadmorske visine. Izuzetna zimska infrastruktura ovog gradića i okolnica pružaju zadovoljstvo svim ljubiteljima dobrog skijanja te naravno, ostalih zimskih sportova. No, mi smo se odlučili posjetiti Zakopane dok snijeg još nije sve prekrio i uživali smo u predivnom, čistom planinskom zraku, koji se po mnogočemu razlikuje od onog u Krakowu.
Studentima na razmjeni u Krakowu uvijek se rado preporučuje odlazak u Zakopane, vožnja autobusom traje samo dva sata, a cijene su kao i inače u cijeloj Poljskoj, vrlo povoljne. Za povratnu kartu do Zakopana morat ćete izdvojiti oko 35 zloti, što je nešto manje od 70 kuna.
Zakopane je jedno mirno mjesto, ugodno za život, s posebnim, "goralskim" akcentom, koji se uz hranu, vidi i na, primjerice, natpisima po gradu. "Piyrogi" su pierogi, "Chłopy" su chłopcy (dečki), itd. Sve to naravno, u centru grada, popraćeno je tradicionalom glazbom, karakterističnom za ovaj dio Poljske.
Istražiti Zakopane i uspeti se jednim dijelom na Tatre bilo je uistinu lijepo iskustvo!
srijeda, 30.10.2013.
Hello Rijeka, Gdańsk calling!
„Šesnaest zemalja na prošlogodišnjem Europskom nogometnom prvenstvu, a samo jedna nema more. Koja?“ – bilo je nagradno pitanje na jednom radijskom kvizu prošlog lipnja. Naravno, odgovor je bio Češka, koja doduše nije imala dalek put do europske smotre. Ples kuglica smjestio ih je u Warszawu i Wrocław, a Hrvatskoj je taj isti ždrijeb donio Poznan i Gdansk.
Dakle, od četiri poljska grada koji su bili domaćini Eura, jedan je na moru, a ja sam upravo taj poželio istražiti ovog listopada.
Više od godinu dana nakon poraza Hrvatske od Španjolske, stigao sam na tu istu PGE Arenu, velebno zdanje u Gdansku, koje prima čak 44 tisuće gledatelja, a sada je dom Lechie Gdansk, koja se natječe u poljskoj Ekstraklasi. Taman se potrefila i ligaška utakmica Lechia – Lech Poznan, pa sam iz prve ruke iskusio atmosferu ovog prekrasnog stadiona.
No dobro, dosta o nogometu :) Kao veliki ljubitelj ovog sporta, morao sam početi ovaj post s time, meni nekako najvećom poveznicom. Naravno, ono puno važnije i zanimljivije Gdansk, grad od gotovo pola milijuna stanovnika, krije u svojim drugim dijelovima. Nakon 12-satne vožnje vlakom iz Krakowa, stigao sam na Gdansk Głowny, spreman za otkrivanje svega što ovaj iznimno zanimljivi grad nudi.
Gdansk se nalazi na sjeveru Poljske, na Baltičkom moru i najvažnija je i dakako, najveća poljska luka. Najviše turističkih atrakcija nalazi se u Długoj ulici, a hodajući centrom Gdanska naići ćete na nekoliko vrata. Da, i to otvorenih. Pri ulasku u centar s jedne strane nalazi se Brama Wyzynna, a s druge zlatna vrata, ili Złota Brama.
Ratusz Głownego Miasta, ili glavna gradska vijećnica, nalaze se u samom srcu grada, odmah pokraj dobro poznate fontane Neptuna, gdje se mnogi turisti slikaju, a dolazak do Neptunovog kipa znači i siguran povratak u Gdansk, barem tako kažu. Gdansk ima karakteristični tip građevina, s puno njemačkog utjecaja, a jedna od poznatijih građevina, tipična samo za Gdansk je i Zuraw, što u poljskom prijevodu znači – ždral.
Prvog rujna 1939. godine počeo je kao što svi dobro znate, Drugi svjetski rat. Također, dobro je poznato da je Njemačka tada napala Poljsku, ali točno gdje? Imao sam priliku doći i na Westerplatte, dio Gdanska daleko od centra, na moru, gdje su ispaljeni prvi hici Drugog Svjetskog rata. Pod lažnim tvrdnjama da je Poljska otvorila napade na njemačkom teritoriju, Nijemci su stigli u Gdansk, na Westerplatte, kojeg su Poljaci uspješno branili šest dana, ali na kraju su pokleknuli. Danas, na tom mjestu stoji veliki spomenik u čast svim palim borcima i natpis: „Nigdy wiecej wojny“ – „Nikad više ratova“.
Gdansk je danas dio Trojmiasta, konurbacije ili sustava spojenih gradova, zajedno sa obližnjim Sopotom i Gdyniom. Sopot je velika turistička destinacija, iako nije velik grad, u njemu svako ljeto pristižu ljudi iz cijele Poljske, ne bi li uživali u nekoliko tjedana vrućeg i toplog ljeta te se okupali u prilično hladnom Baltičkom moru.
Da, nije baš ugodno, kažu Poljaci :) Temperature mora dosežu nekada 18, 19 stupnjeva Celzijevih i to je maksimum, a temperatura zraka dolazi i do 30, ali nažalost po Poljake, ne zadržava se dugo. Ali, dovoljno je za jednotjedno uživanje, koje nerijetko dovodi i do velikih prometnih čepova i gužvi u ovom malom gradu. Prekrasni dugi molo (najduži drveni mol u europi – 515.5 metara!) i velika pješčana plaža privlače i mnoge filmske i glazbene zvijezde iz Poljske, koji svakog ljeta odsjedaju u nekom od luksuznijih hotela u Sopotu.
Inače, „Sopot“ je stara slavenska riječ koja znači „izvor“ ili „potok“, a grad Sopot danas je iznimno poznat još i po zdravstvenom i spa turizmu, a jedna od većih i zanimljivijiih atrakcija je i fontana izvorske vode, gdje turisti često pristižu udahnuti svježi zrak, po mnogočemu drugačiji (čišći :)) od onoga koji prevladava u većini Poljske.
„Uśmiechnij się, jesteś w Gdyni“, ili: Nasmiješi se, u Gdyni si“, moto je naravno, Gdynie, trećeg i najmlađeg grada u Trojmiastu.
Gdynia je bila dio Gdanska, a prije otprilike sto godina postala je grad i do danas se razvila u mjesto od gotovo milijun stanovnika. To je druga najvažnija poljska luka, u kojoj možete vidjeti i poznati poljski brod, nazvan Dar Pomorza (to ne moram prevoditi, je li tako :)) Gdynia je dosta moderan grad, razvivši se puno drugačije od ostalih poljskih gradova, a u njoj od Sveučilišta prevladavaju Pomorski fakulteti, mornarica te studiji oceanologije.
Gdyniu nisam puno razgledao, što zbog lošeg vremena, a što i zbog činjenica da je na mojem putu „do pakla“, ona bila prolazna stanica.
Do pakla, pitate se? Pa dobro, ne doslovno, ali...jeste li ikada čuli za Hel? Na rubu poljskog poluotoka na Baltiku, također istog imena, nalazi se gradić Hel, koji ostavlja dojam kao da se nalazite na kraju svijeta. Otprilike 60 kilometara od Gdynie, autobusom stižete na kraj svijeta :)
Stigao sam tako i ja vidjeti to dobro poznato mjesto u Poljskoj, u koje također, kao i u Sopot, pristižu ljudi tijekom ljeta u velikim brojevima. Toliko velikim, da u Wladyslawowu, mjestu prije Hela, nekoliko kilometara udaljenom, nastaju ogromni prometni čepovi, iz kojih se ljudi „vade“ tek nakon nekoliko sati čekanja. Pa ti budi turist u Poljskoj :)
A vožnja autobusom do kraja Hela je čarobna. Kada ga pogledate na karti, nevjerojatno je da se tamo nalazi, tako „tanak“, tako neprimjetan, a uistinu poseban. Kroz prozor vidite samo more, s jedne i druge strane, jedna cesta, koja vodi samo u jednom smjeru. Putovanje koje ću pamtiti vječno.
Prošlo je tako sada već više od mjesec dana Erasmus boravka u Krakowu, sjever je istražen, a sljedeća postaja na rasporedu bit će Zakopane! Zimski resort 200 kilometara od Krakowa, s prekrasnim šumama i divnom prirodom – coming soon :) A predavanja, neka pričekaju ;)
petak, 18.10.2013.
Naš Cichy Kącik
Stigao je tako i četvrti tjedan boravka u Krakowu, inače sjedištu Malopoljskog vojvodstva, jednog od 16 poljskih administrativnih središta. Treba reći kako je Krakow jedan od najstarijih gradova u Poljskoj te drugi po broju stanovnika u toj zemlji. Grad ima vrlo važan povijesni značaj i njegova je povijesna stara gradska jezgra (Stare Miasto) uvrštena i u UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine još 1978. godine.
Uistinu je lijepo svakog dana proći po glavnom trgu (Rynek Głowny), na kojem s vrha bazilike Svete Marije svakog punog sata možete čuti svirača trube, koji po završetku „svirke“ maše nasmiješenim prolaznicima.
Hourly bugle call from the St. Mary's church in Krakow
Istraživanje samog centra grada, ali i okolnih kvartova iziskuje dosta hodanja, a kada potrošite snagu, jedan od dobrih načina regeneracije je tradicionalna „zapiekanka“ (zapečeni kruh sa sirom i gljivama te dodacima po vašem izboru), koja je prema preporukama ljudi iz Krakowa, najbolja „U Endziora“ u staroj židovskoj četvrti imena Kazimierz.
Kao što sam u prijašnjem postu istaknuo, važan aspekt našeg Erasmusa je sport. Igramo prije svega nogomet, ali kada nas se nažalost ne skupi dovoljno, barem nas je u stanu dosta za „hakl 2 na 2“, pa tako jednom tjedno skočimo do Park Jordana, koji se nalazi u neposrednoj blizini Stadiona Wisłe Krakow, poznatijeg pod nazivom Henrika Reymana. Dio grada u kojem je sve to smješteno ima simpatičan naziv Cichy Kącik, što bi na hrvatskom jednostavno značilo – Tihi kutak :)
Petak je na našem UEK-u rezerviran za nogomet, zahvaljujući Michału, našem koordinatoru za sport, a svaka "internacionalna utakmica" ima posebnu draž!
Druženje s ljudima iz raznih zemalja posebno je zanimljivo u vrijeme utakmica nogometnih reprezentacija! Okupimo se u jednom stanu, svatko sa rekvizitima svoje zemlje i vatreno navijamo! Nažalost, Belgija je bila uspješnija od Hrvatske u kvalifikacijskom susretu za odlazak na SP sljedeće godine u Brazilu, a mi smo na pobjedi čestitali našem kolegi iz Liegea, Benjaminu, koji je veliki ljubitelj nogometa i svojeg kluba Standarda.
Kao što svi već dobro znaju, Erasmus Student Network organizira niz putovanja i zabava za studente, a jedno putovanje, na kojem doduše nisam bio s ESN-om, nego posebno, želio bih istaknuti. Posebno za one koje bi htjeli posjetiti Krakow, ali i njegovu okolicu.
Tridesetak minuta od Krakowa nalazi se Wieliczka, malo mjesto poznato po rudniku soli, u kojem je sve – pogađate – napravljeno od soli. Izvana, na površini kako bi to rekli, sve to izgleda kao jedna mala kućica. Ali, kada se spustite 50 metara ispod zemlje stotinama stepenica, priča je ipak malo drugačija. U grupi, vođeni sjajnim vodičem, koji nam je rekao da možemo provjeriti njegove tvrdnje o soli samo ako pokušamo primjerice, polizati pod, možete otkriti jedan od najstarijih rudnika soli u Poljskoj. Rudnik Soli Wieliczka proizvodio je sol od 13. stoljeća pa sve do 2006. godine, a dubinom doseže i preko 300 metara te je dug nevjerojatnih 300 kilometara.
Obilazak traje dva sata, a izlazak iz rudnika također je nešto posebno. Nakon što siđete 120 metara u dubinu, za povratak čekate mali lift, nalik na kavez, u koji se doslovno može nagurati devet ljudi. Izlazak na površinu nakon obilaska rudnika nešto je posebno, rekli su to svi Erasmusovci s kojima sam pričao, a koji su posjetili rudnik tjedan dana ranije.
Nakon napornog izleta, stiglo je vrijeme i za feštu. Mateo je proslavio svoj 25. rođendan u dobrom društvu, dobio je nekoliko poklona, a jedan od njih je i večera u režiji dvojice sjajnih kuhara iz Portugala, Goncala i Alexa!
A samo dan kasnije već je bilo vrijeme i za prvu zadaću iz poljskog jezika...
Tjedan pun predavanja stigao je do kraja, kao i ovaj nešto kraći post, jer sljedeća stanica na putu je – GDAŃSK!
Novi post stiže uskoro, nakon povratka sa sjevera Poljske! Uživajte!
ponedjeljak, 07.10.2013.
Ekipa sa Cystersówa
Orientation Week je prošao, što znači da one ozbiljne stvari vrebaju iza ugla. Predavanja počinju, a s njima dolaze i brojne obveze. Ili ipak ne :) Ne, sad zapravo :) Studiranje na Uniwersytetu Ekonomicznom u Krakowu velika je stvar, a i posebna čast. Cijeli fakultet jedan je veliki kampus, koji broji više od 20 tisuća studenata. UEK, skraćenog naziva, studentima nudi apsolutno sve. Knjižnica na četiri kata s wi-fi pristupom internetu, nekoliko zgrada i posebnih odjela za predavanja i vježbe, sportski sadržaji, bazeni, igrališta...sve u svemu – ono što bi svaki student htio, posebno za svoj Erasmus boravak.
Odslušao sam i svoja prva predavanja, Foreign Direct Investments in Central and Eastern European Countries te povijest Poljske, koja je bila izuzetno zanimljiva. Govorili smo i o povijesnim godinama bitnim za neke slavenske zemlje, pa se primjerice spominjala 1102. godina i kralj Koloman.
Napisao sam i Polish placement test, koji je trebao poslužiti kao vodilja koju razinu učenja poljskog jezika izabrati na UEK-u. Moj prvi pisani test na poljskom prošao je izvrsno (28 od 30 uz odličan usmeni) te sam došao u grupu najboljih (advanced Polish) gdje će nas devet (od preko 100 studenata koji uče poljski) slušati napredni poljski te tako još više obogatiti vokabular i gramatičko znanje poljskog jezika. E-mail sa rezultatima i grupom uljepšao mi je taj petak poslijepodne :)
Prvi tjedan Erasmusa donio je sa sobom odmah i poneke probleme, koji su se srećom brzo riješili. Osim što nismo nekoliko prvih dana imali grijanje i Internet u stanu, dogodio se još jedan mali incident u tramvaju, (ne)posjedovanje karte :), a uz sve to počeo mi je rasti umnjak, pa sam, vjerovali ili ne, izvadio zub i zaradio tri šava. Sjajno :)
No, sve to olakšao je dolazak Marte :) u Krakow, koja je brzinom svjetlosti učinila da svi ti problemi nestanu i sa sobom donijela i malo sunca iz Rijeke, obasjavši sivo nebo koje je već nekoliko dana gutalo ovaj prekrasni grad na jugu Poljske.
Ranije spomenuti problem s Internetom rješavali smo lako, „peticom“ do Galerie Krakowske, Starbucks, Coffeeheaven ili 4D te superbrzi internet i prilika za skinuti pokoji film te skypeati s najbližima.
Uskoro je počelo grijanje, stigao je Internet, napravljena je tramvajska karta, a i zub pomalo popušta...
Hladno vrijeme koje nas je dočekalo u Krakowu malo nas je i uzdrmalo, pa smo nekoliko dana kao stare bakice, uz dekicu i kakao, večeri provodili uz filmove :)
Međutim, brzo smo se oporavili, a jednu večer smo ugostili i Jennu, studenta iz Nizozemske, koji je uskoro pronašao svoj novi stan. Mateo je pripremio svoj specijalitet, krumpire, hrenovke i neizostavni baguette :)
Mert kompletirao ekipu
Ekipi sa Cystersowa 6 pridružio se i četvrti član, Mert, koji dolazi iz turske prijestolnice Ankare. Mert studira na Akademiji Ekonomicznej i na početku je odmah naglasio da mu je izuzetno hladno u Poljskoj :) Međutim, brzo se priviknuo i postao dio ekipe, a ubrzo smo razmijenili i prigodne darove. Obavili smo i prve shoppinge zajedno te sam naučio da se na turskom „da“ kaže „evet“, „ne“ je „hayir“, a „dobro“ – „iyi“. Pa onda: evet, evet, iyi, kako bi rekao Mert! :)
Uz Rijeku i u Krakowu
Stigao je potom i taj dugo očekivani 3. listopad, dan kada je Rijeka dočekala Betis na Kantridi u prvoj domaćoj utakmici grupne faze Europske lige. Srce nas je zaboljelo što nismo na stadionu pod stijenama tada, ali uz dobro društvo Menna, Cedrica, Jenne i Midasa, osjećali smo se kao doma!
Rijeka je osvojila svoj prvi bod i sjajno odigrala utakmicu, propustivši čak i šansu da „nokautira“ renomiranu španjolsku momčad. No, veliki rezultat je ostvaren, a mi smo ga odlučili odmah i proslaviti ;)
Jazda, jazda, jazda...Biała Gwiazda!
Raspored poljske nogometne Ekstraklase (najvišeg ranga natjecanja) htio je da se već 6. listopada u Krakowu susretnu divovi Wisła i Legia iz Warszawe. Iz pouzdanih izvora znam da se Krakow i Warszawa zbog puno toga ne vole, a po pjesmama domaćih navijača to se također jasno moglo čuti.
Atmosfera je bila sjajna, 32 500 gledatelja uz neprestanu podršku Wisłinih navijača i fantastičnu koreografiju. Okupilo nas se 12 Erasmusovaca za ovaj susret, a karte smo doslovno u posljednji trenutak u subotu poslijepodne uspjeli nabaviti. Doslovno, jer je Alex iz Portugala dotrčao zadnji, kupio kartu u 17:55 i odmah se potom šalter zatvorio :) Mi smo bili jedni od tih sretnika koji su stigli na stadion Henrika Reymana na ovaj veliki derbi!
Erasmusovci su uz domaću publiku također bodrili momke u crvenom, zapjevavši nekoliko pjesama uz povike „Jazda, jazda, jazda, Biała Gwiazda“, što bih najbliže mogao opisati kao: naprijed Bijela Zvijezdo (simbol kluba).
Vođeni našom podrškom :), nogometaši Wisłe pobijedili su svojeg ljutog rivala pogotkom pred kraj susreta, ostavši tako jedina neporažena momčad u dosadašnjem tijeku prvenstva. Gol Paweła Brozeka izazvao je erupciju oduševljenja na stadionu i bilo je uistinu posebno biti u tom trenutku dio tog slavlja!
Nedjelja navečer nakon utakmice nastavila se gledanjem derbija Dinama i Rijeke, turnirom u PES-u te naposljetku, kasnonoćnim pisanjem bloga :) Ponedjeljak je već tu, nove obveze i nove Erasmus avanture čekaju! Čujemo se uskoro ;)
petak, 27.09.2013.
Noćnim autobusom za Krakow
Da mi je netko u ovo doba prošle godine rekao: "Za godinu dana živjet ćeš i studirati u Krakowu, provesti pet mjeseci tamo i govoriti poljski", rekao bih mu da sanja.
Erasmus je vrlo dobro poznat u cijelom svijetu, ne postoji student koji nije čuo za njega. Međutim, nisu svi upoznati što Erasmus zapravo znači, što donosi te kakva vrata uistinu otvara. Toga nisam bio svjestan ni ja tijekom cijelog svojeg studija na Veleučilištu u Rijeci, na kojem sam stigao do svoje posljednje godine s dva predmeta i diplomskim radom do kraja. Erasmus prijava nije komplicirana, osim ocjena, nekoliko listova papira trebalo je i motivacijsko pismo, kojeg sam vrlo brzo imao, zahvaljujući priči koja slijedi.
Priča o mojem Erasmusu seže u rujan 2012. godine, kada sam ostvario jednu od svojih velikih želja, prošavši na audiciji za studentski Radio Sovu, koji je dio Radio Rijeke, najslušanije postaje u gradu iz kojeg dolazim te cijele Primorsko-goranske županije. Otvorila mi se jedinstvena prilika da postanem novinar te radim ono što uistinu volim, a to je dinamičan i izazovan posao koji ima pravu svrhu – pružanje točnih, relevantnih i zanimljivih informacija građanima koje trebaju kako bi što bolje funkcionirali u današnjem društvu. Iako to nije službena definicija novinarstva (ne znam postoji li uopće), smatram da je to njegov pravi cilj.
Moj prvi zadatak na Radio Sovi bio je popratiti doček Erasmus studenata u zgradi Sveučilišta u Rijeci. Pošto sam bio novi i nisam znao puno o poslu, „pod ruku“ me je uzela starija i iskusnija kolegica Iva, s kojom sam trebao svladati svoju prvu prepreku.
Bio je kišni utorak, 2. listopada, a moji koraci bili su sve teži kako sam se stepeništem približavao Sveučilištu, nervozan možda zbog posla, a možda i zbog toga što ću upoznati puno ljudi iz različitih zemalja te vrlo vjerojatno morati napraviti svoj prvi intervju.
Ušavši u zgradu, primijetio sam veliki broj studenata koji razgovaraju na engleskom, pokušavajući odgonetnuti iz koje zemlje dolaze. Kada sam stigao u prostoriju za doček, koja je obilovala raznoraznim delicijama postavljenim na velike, okrugle stolove prekrivene svečanim stolnjacima, smjestio sam se u sam kut. Iva i ja promatrali smo ljude oko sebe, tražeći nekoga koga ćemo nakon uvodnih riječi vodećih ljudi Sveučilišta pitati zbog čega je došao u Rijeku i što očekuje od svojeg boravka. Naravno, ESN Rijeka za studente je organizirao bogat program već prvog tjedna te sam siguran kako im se uz to nije bilo teško snaći u Rijeci :)
Opazio sam kako su se nakon uvodne procedure stvorile grupe studenata, vrlo vjerojatno iz iste zemlje, koji između sebe imaju priliku govoriti svoj jezik i tako možda lakše funkcionirati na početku u zemlji, čiji jezik i kulturu možda još uvijek ne poznaju.
A onda, između gomile ljudi, buke razgovora koja se mogla rezati nožem u prostoriji, naslonjenu na bijeli zid, ugledao sam je. Nisam poznavao jezik koji govori, ali njezin osmijeh rekao mi je sve.
Ona je razlog zbog kojeg se sve ovo dogodilo i nakon tog utorka, sve se promijenilo...
...i dovelo me točno u ponoć na autobusni kolodvor u Karlovcu, 22. rujna 2013. godine. Karta za liniju Karlovac-Katowice bila je
u džepu i zajedno s kolegom Mateom sjeo sam u autobus, spreman za 13-satnu vožnju, u kojoj je trebalo prevaliti 1000 kilometara dug put. Nakon toga, Krakow je bio tu, nadohvat ruke, a uskoro smo kročili i na njegovo tlo. Konačno.
Erasmus je sjajna prilika, koja osim studijskog boravka, studiranja na engleskom jeziku i istraživanja novih gradova i zemalja, nudi jedinstvenu šansu za upoznavanje te život sa studentima koji dolaze iz zemalja diljem svijeta. Tako smo Mateo i ja pronašli smještaj zajedno s Midasom, studentom iz Nizozemske, koji je također izabrao Krakow za svoj zimski semestar.
Dijeljenje stana s inozemnim studentima je jednostavno – zakon! Iako nije lako na početku uskladiti obaveze, studentske, ali i one kućne (kuhanje, pranje, peglanje...), donosi svakako jednu razinu više od života samo s kolegom iz iste države. Mateo i ja tako smo naučili brzo da Nizozemci vole svaki dan izlaziti, uz dosta malo obzira prema kućanskim poslovima. Nakon prvih tjedan dana, siguran sam da ovu konstataciju Midas (koji je vrlo vjerojatno u krevetu dok ovo pišem u popodnevnim satima), ne bi uzeo za zlo :)
Kako sam imao prilike naučiti poljski jezik još u Rijeci, ta činjenica mi je omogućila puno lakše snalaženje na faksu, u dućanu, gradu i sl. Ako želite naučiti poljski, nije toliko težak kao što mislite! Treba samo naravno, svaki dan učiti. Bez toga, ne ide :)
Zabave, igre i drugi sadržaji posebno su dobre i zanimljive u prvom tjednu, koji se ovdje jednostavno naziva – Orientation Week. Tjedan je to u kojem studentska organizacija ESN (treba li je imenovati :)), organizira niz aktivnosti na fakultetu i izvan njega, kako bi stranim studentima olakšala prije svega orijentaciju (da, svi su izgubljeni na početku, imaju tisuće pitanja), a onda i snalaženje na samom početku na kampusu te gradu (koji je izuzetno velik) te nakon „napornog“ dana osigurati dobru zabavu u jednom od stotine klubova koje Krakow ima u srcu samog grada.
Prošli smo tako od City Gamea (upoznavanje grada kroz razne aktivnosti), Library Traininga (instrukcija korištenja knjižnice na fakultetu) do raznih zabava, od kojih bi svakako izdvojio Tram Party, u kojem kao što i naziv kaže, studenti ulaze u tramvaj koji je kao disko. Osvijetljen, s dva DJ-a i dobrom glazbom kruži oko grada punih dva sata (s pauzom na pola, naravno) te sigurno, barem kako sam ja čuo u razgovorima sa drugim studentima, nudi nešto što puno njih do sada nije probalo. Atmosfera u tramvaju bila je odlična, uistinu posebna zabava koju ako dolazite u Krakow, nemojte nikako propustiti!
Nakon četiri dana Orientation Weeka, slijedi Integration Camp, organiziran u obližnjem zimovalištu, koji ima za cilj okupiti sve studente i tako ih „integrirati“ i omogućiti lakše upoznavanje i interakciju. Svakako dobra stvar, koja ipak košta nešto više, pa sam je odlučio preskočiti i tako se možda ipak posvetiti pisanju ovog bloga i drugim aktivnostima koje imam u Rijeci, a koje mi fale nakon odlaska.
Prvi tjedan je prošao i odmah naglasio: „Erasmus in Krakow is mind blowing!“, slogan koji je prezentirao jedan od članova ESN-a na uvodnom predavanju još u ponedjeljak.
Kako je krenulo, nije daleko od istine! :)
Ispijam posljednje kapi kave, spremam laptop i trčim, jer tramvaj broj „5“ prema Cystersowu ide uskoro!
