Nad nebom Krakowskim
subota, 14.12.2013.
Put u prijestolnicu
Barem jednom dok ste na Erasmusu, posjetit će vas prijatelj. To se jednostavno mora dogoditi :) Razmislite malo, živite i studirate u drugoj zemlji, želite to pokazati svima, a ponajviše onim najbližim prijateljima. Tako se moj najbolji prijatelj Hrvoje odlučio na dug put iz Rijeke do Krakowa, preko Zagreba, Beča i Katowica.
No, što je to za njega, propješačio je put od Rijeke do Zadra, letio za London i još zakasnio na let, spavao na piramidama u Bosni te živio na plaži otoka Ista cijelo ljeto. Čovjek koji svako putovanje doživljava kao avanturu života, sjajno!
Nakon što sam mu pokazao Krakow, odlučili smo se zajedno posjetiti poljsku prijestolnicu Warszawu. Polskim busom ponovno, za vrlo nisku cijenu stigli smo i glavni grad Poljske, sredinom prosinca brutalno hladan i maglovit.
Zbog magle nažalost nismo uspjeli uhvatiti panoramu cijelog grada s velebnog Pałaca kultury i nauki, s najboljim pogledom na 30. katu ove povijesne građevine. Zaputili smo se tako u sam centar grada, prošetali Krakowskim Srodmiesciem, stigli i do Starog Miasta, dobili informacije u turističkom uredu i proveli vrlo ugodno prijepodne. Svaki moj put od ova tri posljednja trajao je jedan dan, ali ne biste vjerovali koliko se stigne, ako se krene od ranog jutra i sa točno određenim planom.
Mi smo možda svoj plan brzo napustili i zbog velike hladnoće smjestili se u Bar Warszawski, završili na popularnom doručku jajecznici, pokojoj pivi i votki s višnjom te uz ugodan razgovor dočekali večernji autobus za Krakow.
Warszawa je jedini poljski grad koji ima podzemnu, ona se trenutno još uvijek proširuje, ali u potpunosti pokriva gradske četvrti.
Skroz od Młocina do Kabata. Najveći grad u Poljskoj ima brojne znamenitosti, jedno je od najvažnijih financijskih središta Europe i poznato je kao „grad-feniks“, zbog toga što je u povijesti proživjelo masivne štete, najviše tijekom Drugog svjetskog rata.
Danas, Warszawa se razvija ogromnim koracima i broji gotovo dva milijuna stanovnika. Naravno, moram spomenuti kako je Warszawa glavni grad i Mazovjeckog vojvodstva te deveti najmnogoljudniji grad Europske unije.
Od kraljevskog dvorca, glavnog trga, palače Wilanow pa sve do Stadiona Narodowog, Warszawa nudi ponešto za svakoga!
ponedjeljak, 09.12.2013.
Wrocław – grad mostova
Za 25 kuna do Wrocława iz Krakowa i natrag? 230 kilometara? Ma nema problema, ako putujete Polskim busom, novim prijevoznikom u Poljskoj koji svojim ultra niskim cijenama doslovno mete konkurenciju.
Ako želite proputovati cijelu Poljsku, to možete napraviti za istu cijenu koliko ovdje platite jednu vožnju od Rijeke do Dubrovnika i natrag. Naravno, autobusi su opremljeni i sa wi-fi besplatnim Internet pristupom te utičnicama za struju. Ah, da...pa imaju to sigurno i neke naše tvrtke...ili ipak ne? :)
Tako sam se ja jednog jutra zaputio prema središtu Dolnoslaskog vojvodstva (da, uvijek moram reći gdje što pripada :)), a tamo me je čekala Ewelina, inače studentica iz Wrocława, koja je svoj Erasmus provela upravo u Rijeci.
Hladno jutro u Wrocławu proveli smo na kavi u samom centru, da bi potom produžili do Ostrowa Tumskog, malog „otočića“ preko mosta s velikim, gotičkim crkvama koje ostavljaju svojevrstan dojam samo na prvi pogled.
Wrocław se inače prostire na obje strane rijeke Odre, a kroz grad protječu i četiri njezina pritoka - Bystrzyca, Oława, Ślęza i Widawa. Prije Drugog svjetskog rata u gradu su bila čak 303 mosta, a sada ih je 220, zbog čega Wrocław često i nazivaju – grad mostova.
Wrocław je jedno od važnijih sveučilišnih središta u Poljskoj. Uniwersytet Wrocławski smješten je u samom srcu i najveće je Sveučilište u tom gradu.
Tijekom iznimno hladnog i vjetrovitog dana u Wrocławu prošli smo cijeli stari grad, bacili oko na novi kolodvor, izgrađen za prošlogodišnji EURO te se potom zaputili u četvrt Krzyki na ručak i poslijepodnevni odmor.
Jednodnevni izlet u Wrocław proletio je brzo, ponovno uz dobro društvo, ovoga puta i uz svirku, Ewelininu gitaru i Anjin glas!
utorak, 03.12.2013.
Upoznati Poznań!
Odluka za put u Poznan došla je sasvim iznenada, jedne dosadne večeri u četvrtak. Dok su se moji cimeri spremali za još jedan urnebesno zanimljivi izlazak u Krakowu, ja sam sjedio na krevetu i šetao kartom Poljske, po tko zna koji put.
Prst mi je tako odšetao prema zapadu i zaustavio se na tom gradu. Poznanu, mjestu gdje je Hrvatska na prošlom EURU svladala Irsku i remizirala s Italijom, samo da bi na hladnom sjeveru bila ispraćena kući od Španjolaca. No, svejedno ovaj glavni grad Wielkopolskog vojvodstva ostaje poseban za naše navijače.
Poslao sam poruku kolegi Peteru iz Rijeke, koji je na Erasmusu u Poznanu, spremio stvari i pohitao prema glavnom krakovskom kolodvoru, ne bi li uhvatio kartu za vlak koji je polazio za nešto manje od dva sata.
Duga noćna vožnja trajala je devet sati, a prva tri bila su uistinu dosadna. Malo glazbe, blejanja kroz prozor i na koncu, knjiga, koja me je ipak malo uspavala. Sve dok u kupe nije ušla Magda. Plavokosa djevojka, mala, sitna, s kuferom dvostruko većim od nje, a po mojoj pretpostavci i daleko težim. Pomogao sam joj ga staviti na vrh i ona se potom smjestila preko puta. Ušao je s nama još jedan stariji gospodin, koji je brzo usnuo.
Magda je putovala iz Krakowa prema svojem Poznanu, a na spomen kako idem otkriti njezin grad, došla je u napast da mi apsolutno sve ispriča o tom, za nju, najboljem mjestu na svijetu. Zanimala ju je i Hrvatska, htjela je naučiti neke riječi, pa smo neko vrijeme onda bili učitelji i učenici. Posebno zanimljiva za mene bila je „gwara poznanska“, ili poznanjski sleng, svakodnevni govor, koji se znatno razlikuje od onog u Malopoljskom vojvodstvu.
Primjerice „kejter“ je „pies“ (pas), „szczun“ je „fajni chłopak“ (zgodan dečko), „wuchta wiary“ je „duzo ludzi“ (puno ljudi), i tako dalje. Magda je svladala i neke osnove hrvatskoga, sudeći po poruci koju mi je napisala po dolasku u svoj dom: „Hvala ti na pomoći s prtljagom“. :)
Peter me je dočekao na glavnom kolodvoru u Poznanu na možda i najhladniji dan u godini. Snježna oluja zamela je grad, cijelu istočnu Njemačku i zapadni dio Poljske, a ja sam baš tada odlučio sprovesti u djelo još jednu svoju ludu ideju. Otputovati kao munja u drugi grad.
Upoznao sam Weroniku, Peterovu djevojku, Poljakinju porijeklom iz Rusije, koja studira i živi u Poznanu. Peter je student povijesti te stoga nisam mogao imati boljeg vodiča u gradu koji je svakako veoma značajan za poljsku povijest.
Odmah su mi pokazali Koziołki poznanskie, ovnove koji s vrha gradske vijećnice, ispod sata u centru grada svakog dana točno u podne izlaze i bore se sa svojim velikim rogovima. Jedna je to od brojnih turističkih atrakcija u Poznanu.
Naravno, nismo propustili proći jezgru starog grada, istražiti Ratusz (vijećnicu) iznutra, Sveučilište Adama Mickiewicza i ostale zanimljivosti koje ovaj lijepi grad nudi.
Noćni život nisam u potpunosti doživio, što zbog kratkog boravka, a što zbog snježne oluje koja je onemogućila bilo kakav boravak izvan četiri zida u večernjim i noćnim satima.
Sve u svemu, bila su to dva prekrasna dana provedena u sjajnom društvu! Ako ste željni putovanja po Poljskoj, nemojte nikako preskočiti Poznan!
