Nad nebom Krakowskim
petak, 27.09.2013.
Noćnim autobusom za Krakow
Da mi je netko u ovo doba prošle godine rekao: "Za godinu dana živjet ćeš i studirati u Krakowu, provesti pet mjeseci tamo i govoriti poljski", rekao bih mu da sanja.
Erasmus je vrlo dobro poznat u cijelom svijetu, ne postoji student koji nije čuo za njega. Međutim, nisu svi upoznati što Erasmus zapravo znači, što donosi te kakva vrata uistinu otvara. Toga nisam bio svjestan ni ja tijekom cijelog svojeg studija na Veleučilištu u Rijeci, na kojem sam stigao do svoje posljednje godine s dva predmeta i diplomskim radom do kraja. Erasmus prijava nije komplicirana, osim ocjena, nekoliko listova papira trebalo je i motivacijsko pismo, kojeg sam vrlo brzo imao, zahvaljujući priči koja slijedi.
Priča o mojem Erasmusu seže u rujan 2012. godine, kada sam ostvario jednu od svojih velikih želja, prošavši na audiciji za studentski Radio Sovu, koji je dio Radio Rijeke, najslušanije postaje u gradu iz kojeg dolazim te cijele Primorsko-goranske županije. Otvorila mi se jedinstvena prilika da postanem novinar te radim ono što uistinu volim, a to je dinamičan i izazovan posao koji ima pravu svrhu – pružanje točnih, relevantnih i zanimljivih informacija građanima koje trebaju kako bi što bolje funkcionirali u današnjem društvu. Iako to nije službena definicija novinarstva (ne znam postoji li uopće), smatram da je to njegov pravi cilj.
Moj prvi zadatak na Radio Sovi bio je popratiti doček Erasmus studenata u zgradi Sveučilišta u Rijeci. Pošto sam bio novi i nisam znao puno o poslu, „pod ruku“ me je uzela starija i iskusnija kolegica Iva, s kojom sam trebao svladati svoju prvu prepreku.
Bio je kišni utorak, 2. listopada, a moji koraci bili su sve teži kako sam se stepeništem približavao Sveučilištu, nervozan možda zbog posla, a možda i zbog toga što ću upoznati puno ljudi iz različitih zemalja te vrlo vjerojatno morati napraviti svoj prvi intervju.
Ušavši u zgradu, primijetio sam veliki broj studenata koji razgovaraju na engleskom, pokušavajući odgonetnuti iz koje zemlje dolaze. Kada sam stigao u prostoriju za doček, koja je obilovala raznoraznim delicijama postavljenim na velike, okrugle stolove prekrivene svečanim stolnjacima, smjestio sam se u sam kut. Iva i ja promatrali smo ljude oko sebe, tražeći nekoga koga ćemo nakon uvodnih riječi vodećih ljudi Sveučilišta pitati zbog čega je došao u Rijeku i što očekuje od svojeg boravka. Naravno, ESN Rijeka za studente je organizirao bogat program već prvog tjedna te sam siguran kako im se uz to nije bilo teško snaći u Rijeci :)
Opazio sam kako su se nakon uvodne procedure stvorile grupe studenata, vrlo vjerojatno iz iste zemlje, koji između sebe imaju priliku govoriti svoj jezik i tako možda lakše funkcionirati na početku u zemlji, čiji jezik i kulturu možda još uvijek ne poznaju.
A onda, između gomile ljudi, buke razgovora koja se mogla rezati nožem u prostoriji, naslonjenu na bijeli zid, ugledao sam je. Nisam poznavao jezik koji govori, ali njezin osmijeh rekao mi je sve.
Ona je razlog zbog kojeg se sve ovo dogodilo i nakon tog utorka, sve se promijenilo...
...i dovelo me točno u ponoć na autobusni kolodvor u Karlovcu, 22. rujna 2013. godine. Karta za liniju Karlovac-Katowice bila je
u džepu i zajedno s kolegom Mateom sjeo sam u autobus, spreman za 13-satnu vožnju, u kojoj je trebalo prevaliti 1000 kilometara dug put. Nakon toga, Krakow je bio tu, nadohvat ruke, a uskoro smo kročili i na njegovo tlo. Konačno.
Erasmus je sjajna prilika, koja osim studijskog boravka, studiranja na engleskom jeziku i istraživanja novih gradova i zemalja, nudi jedinstvenu šansu za upoznavanje te život sa studentima koji dolaze iz zemalja diljem svijeta. Tako smo Mateo i ja pronašli smještaj zajedno s Midasom, studentom iz Nizozemske, koji je također izabrao Krakow za svoj zimski semestar.
Dijeljenje stana s inozemnim studentima je jednostavno – zakon! Iako nije lako na početku uskladiti obaveze, studentske, ali i one kućne (kuhanje, pranje, peglanje...), donosi svakako jednu razinu više od života samo s kolegom iz iste države. Mateo i ja tako smo naučili brzo da Nizozemci vole svaki dan izlaziti, uz dosta malo obzira prema kućanskim poslovima. Nakon prvih tjedan dana, siguran sam da ovu konstataciju Midas (koji je vrlo vjerojatno u krevetu dok ovo pišem u popodnevnim satima), ne bi uzeo za zlo :)
Kako sam imao prilike naučiti poljski jezik još u Rijeci, ta činjenica mi je omogućila puno lakše snalaženje na faksu, u dućanu, gradu i sl. Ako želite naučiti poljski, nije toliko težak kao što mislite! Treba samo naravno, svaki dan učiti. Bez toga, ne ide :)
Zabave, igre i drugi sadržaji posebno su dobre i zanimljive u prvom tjednu, koji se ovdje jednostavno naziva – Orientation Week. Tjedan je to u kojem studentska organizacija ESN (treba li je imenovati :)), organizira niz aktivnosti na fakultetu i izvan njega, kako bi stranim studentima olakšala prije svega orijentaciju (da, svi su izgubljeni na početku, imaju tisuće pitanja), a onda i snalaženje na samom početku na kampusu te gradu (koji je izuzetno velik) te nakon „napornog“ dana osigurati dobru zabavu u jednom od stotine klubova koje Krakow ima u srcu samog grada.
Prošli smo tako od City Gamea (upoznavanje grada kroz razne aktivnosti), Library Traininga (instrukcija korištenja knjižnice na fakultetu) do raznih zabava, od kojih bi svakako izdvojio Tram Party, u kojem kao što i naziv kaže, studenti ulaze u tramvaj koji je kao disko. Osvijetljen, s dva DJ-a i dobrom glazbom kruži oko grada punih dva sata (s pauzom na pola, naravno) te sigurno, barem kako sam ja čuo u razgovorima sa drugim studentima, nudi nešto što puno njih do sada nije probalo. Atmosfera u tramvaju bila je odlična, uistinu posebna zabava koju ako dolazite u Krakow, nemojte nikako propustiti!
Nakon četiri dana Orientation Weeka, slijedi Integration Camp, organiziran u obližnjem zimovalištu, koji ima za cilj okupiti sve studente i tako ih „integrirati“ i omogućiti lakše upoznavanje i interakciju. Svakako dobra stvar, koja ipak košta nešto više, pa sam je odlučio preskočiti i tako se možda ipak posvetiti pisanju ovog bloga i drugim aktivnostima koje imam u Rijeci, a koje mi fale nakon odlaska.
Prvi tjedan je prošao i odmah naglasio: „Erasmus in Krakow is mind blowing!“, slogan koji je prezentirao jedan od članova ESN-a na uvodnom predavanju još u ponedjeljak.
Kako je krenulo, nije daleko od istine! :)
Ispijam posljednje kapi kave, spremam laptop i trčim, jer tramvaj broj „5“ prema Cystersowu ide uskoro!
