....Jedan trenutak

Jesen je. U svim bojama, koje od zelene idu prema zutoj, narandzastoj, smedjoj, u zvuku lisca koje susti pod nogama. U vjetru koji ga kovitla i nosi s jednog kraja na drugi. U prvom hladnijem vremenu i kisama koje ne traju samo par minuta. Kazu da bi i snijeg  za koji dan mogao. U Alpama je vec najavljen do kraja sedmice. Ako Bog da.

Eh, danas se, takodjer, fino jelo. Malo se prije rucka prosetalo, zatim se vratilo kuci, zajednicki dogovorilo sta i kako da pravimo za rucak i onda smo prionuli na posao, spravljanja rucka.



Za rucak, smo opet, sta cete kad su nam ukusni i volimo ih, napravili makarone sa paradajzom, tecnim, bitno je naglasiti ne sa kecapom ili pravim paradajzom, jer je onda okus znacajno drugaciji. te sa senfom i jogurtom. Evo i recepta:



u serpu naspete dvije solje vode (0.4 litra), posolite i sacekate da voda provri. Kad pocne voda da vri, dodate pet "saka" tjestenine i odmah dodate decilitar paradajza i senfa (posto smo koristili senf iz tube, mjera ce biti dva prsta duzine). Promijesate i smanjite vatru za trecinu. Nakon pet minuta dodajte dvije supene kasike jogurta. Promijesajte opet. Pazite da se tjestenina ne raskuha, ljudi u Bosni i Hercegovini vole prekuhati tjesteninu, onda to nije to. Nakon desetak minuta ce voda uvriti, pazite ako vam serpa nema duplo dno, da ne zagori i polako drvenom kasikom mijesajte istu. To je to.





Evo sada pored slike kako to izgleda u tanjiru i drugog dijela danasnjeg rucka, koji se sastojao od karfiola, isjecenih paprika i paradajza na manje komade i sve skupa sa sirom, jednim jajetom i vrhnjem zaliveno.




U tanjiru to ispade ovako i nestade brzo iz istog :):

Nakon ranije napisanog i objavljenog postau kojem sam dotakao temu prehrambenih navika evo nastavljam dalje. U nedjelju se jeo karfiol sa sirom, i to ne bilo kojim sirom, jer se prakticnim ispitivanjem utvrdilo da je sa ementalerom bolje nego sa gaudom, no ni sa gaudom nije za odbaciti. Uglavnom, napravljena je tjestenina, malo specificna sto se moze primijetiti i na slici 1:





Dakle tjestenina je paradajzom iz tetrapaka obojena u crveno, a da bi dobila na jos boljem okusu u odredjenom omjeru dodan je jogurt i senf. i sol. Vode nije stavljeno previse, te se tjestenina kuha dok voda, prakticno, ne uvri. U tavi se paralelno pripremao karfiol i mrkva. Oboje je obareno, zatim je dodana i kasika vrhnja, malo mlijeka i jedno jaje, a na sve je nariban ementaler i posoljen i tava je poklopljena. Kako je ispao karfiol mozete vidjeti na sljedecoj slici:





To je bio rucak u nedjelju. Dan prije smo pravili pomfrit, kako je isti ispao mozete vidjeti ispod:






Kao prilog su bili cevapcici, u kucnoj izradi. U petak, znaci 20. oktobra htjeli smo nesto lakse jesti. Odlucili smo se za puru sa jogurtom i prokulicama kao prilogom. Gdje su prokulice kratko obarene i onda ubacene u tavu i malo zapecene. Nama se svidjelo, i odavno pravimo tu kombinaciju. Zabiljezio sam i taj rucak:





U cetvrtak su bili takodjer cevapcici, a prilog je bila lagano skuhana, ne prekuhana i samim tim raskuhana, riza. U srijedu 18-og pravili smo pomfrit sa karfiolom na koji je stavljeno sve isto kao sto sam iznad vec napisao, samo je sir bio gauda. Evo slike:

Kakav je vas jelovnik? Koliko se sjecate sta ste jeli jucer? Toga se sigurno sjecate, a prekjucer? Dobro i toga, no navedite mi posljednjih sedam dana. Ne ide tako jednostavno, zar ne?



Interesantno je, kako jedan bitan segment nasih zivota tako prolazi, rutinski pored nas. Interesantnije bi bilo vidjeti kako bi izgledalo da svaki dan zapisemo sta smo rucali (dovoljno je glavni obrok negdje u teku zabiljeziti), cak i ako nismo rucali, napisati danas nisam rucao, eventualno spojio rucak i veceru.



Sve je brze, sve je brze, a vecina se nazalost hrani sve losije i sve jednostavnije. Kupi polufabrikat, uzmi tavu, prospi ulja, ma prospi (Bosna i Hercegovina je siromasna zemlja, zapomasti dobro), "treba da drzi"



Evo recimo ja i moja supruga smo jucer rucali grah, bez dodataka, bez zaprske, samo malo paprike i komadic suhog mesa sa salatom od izrendane bijele repe.

Dan prije, odnosno u nedjelju, krompir skuhan i razkrizen na manje komadice, malo preliven sa ugrijanim puterom i pored toga obaren karfiol na koji smo stavili i istopili par listova ementaler sira.



U subotu sam obario prokulice, zatim ih stavio u tavu i kuhao na tihoj vatri u deci mlijeka, na tankoj snitici putera, pored toga kao prilog je isao razkrizen na manje dijelove krompir.



U petak sam isprzio paprike i pored njih duzno prepolovio nekoliko mrkvi i isto tako ih stavio malo na tavu da dobiju boju. Posto su mrkve malo tvrdje prije tave provele su nekoliko minuta u maloj serpici kuhajuci se.



Od sada cu biljeziti sta sam rucao tokom dana i vidjeti nakon nekog vremena, recimo tri mjeseca sta rucam, sta dominira mojom prehranom.

Rano je jutro bilo, tada kad sam ga vidio. Hodao je po tramvajskoj stanici, zadihan, zajapuren. U jakni crvenkaste boje, uredno obrijan i podsisan. Zapravo je taj covjek uvijek bio uredan, uvijek obrijan, nije nikada dozvolio da ga iko vidi neobrijanog ili zaraslog.

Hodao je, kazem, to jutro, zadihan i zajapuren, gore-dole, cekajuci tramvaj. Barem sam ja tako mislio. U nekim smedjm cipelama i hlacama boje kestena. Odjednom je iz dzepa izvadio komadic necega, nisam odmah vidio sta drzi u ruci, dok nije prisao covjeku pored mene i pitao ga ima li vatre. Presao je jednom,dvaput, tim komadicem, poslije ce se ispostaviti da je to ostatak cigarete, preko vatre koja je izlazila iz upaljaca neznanog cekaca tramvaja. Kad se komadic nakratko zadimio, brzo je povukao u sebe. Jednom, dvaput, triput. Gledao onaj komadic, nekako povukao jos jednom.

Nastavio je da hoda gore-dole. Izvadio je jos jedan komadic iz dzepa, ovaj je bio malo veci i opet prisao, ovaj put drugom covjeku i zatrazio malo vatre. Povukao dim jednom, povukao dvaput, uf, pomislio je ovaj komadic je dobar. Povukao punim plucima, toliko da se jakna deformisala u neki cudan oblik. Lagano izdahnuo, jos jednom. Osmijeh se pojavio na njegovom licu. Osmijeh mu je bas lijepo pristajao. Nekako je lijep taj covjek bio. Imao je fine crte lica. Nista zlog u licu, nikakvih skrivenih namjera. Povukao je dim jos jednom, bacio onaj komadic i prisao jednoj gospodji koja je takodjer cekala tramvaj.
Upitao je: "Kako ste vi jutros?"
Ne cekajuci odgovor, rekao je jos:" Ja sam dobro. Ja sam bas super. Bas mi je dobro."
Prisao je covjeku do gospodje i upitao i njega i opet ponovio: "Meni je dobro. Bas mi je dobro. Bas je danas lijep dan."

--
Da li on zna da je danas Bajram?

Pola neba joj ne pripada. Ne jos. Ko je zapravo Zhang Yin? Nikad culi, vjerovatno. Mislite jos uvijek da je najbogatija zena Oprah Winfrey ili mozda J.K. Rowling (autorica izuzetno popularnog Harry Potters-a). No, najbogatija ili sigurno jedna od zvanicno najbogatijih zena na svijetu, koje su to postigle svojim rukama, a ne nasljedjem ili brakorazvodnim parnicama od bogatih muzeva, je Zhang Yin.

Eh, sad, pitate se, sto nam je ona bitna, kad nama u Bosni i Hercegovini niko nije bitan, izvan nase mahale. Dokle nam pogled seze,a brdovita nam zemlja.

Smece je na svim stranama, otpaci svuda, smijemo se Romima kada ih gledamo kako na polovnim kolicima nose stari papir i nesto "sitno" dobiju za njega. Bacamo papir gdje stignemo i ne stignemo. Boli nas briga, bas smo "komotni". Pokupit ce to "neko drugi". Da ne nabrajam limenke i druge lake metale ili mozda boce (pogledati clanak objavljen u Sl. Dalmaciji o ljudima koji cekaju kamione sa smecem i koji prebiru boce i dnevno zarade do 1000 kuna, to je najmanje 260KM).

Zhang Yin je danas sefica najvece kineske firme ("Nine Dragon Paper Co.") koja se bavi recikliranjem starog papira i proizvodnjom istoga. Zvanicno je njeno bogatstvo procijenjeno na 3,4 milijarde dolara ili 2,7milijardi Eura (poredjenja radi u prosloj godini najveci strani investitor u BiH je bila Austrija sa 1,98 milijardi Eura, sto je smijesno mala suma kada se pogleda lista i vidi da je ista Austrija iste godine (2005.) u recimo Hrvatsku ulozila 13.3 milijardi eura).

Biznis je krenuo daleke 1985. godine kada je Zhang Yin otisla u Hong Kong i sa 3000 Eura otvorila prodavnicu papira i gdje je dobila najbolji savjet od jednog starog majstora za papir: " Papir je vrijedan kao i prastara suma iz kojeg je nastao."

Pet godina kasnije u juznoj kineskoj provinciji Guangdong osnovala je tvornicu za sakupljanje i preradu starog papira. Trenutno je najveci uvoznik starog papira iz Taiwana i USA.

Zamislite neko uvozi stari papir? Cudno, za nas Bosance, kojima su Romi predmet ismijavanja i koji su neke daleke 1970 i neke sakupljali isti taj stari papir u sklopu akcija koje su tada Osnovne skole organizovale.

Gdje smo mi?

Poznajem covjeka u jendom malom mjestu u BiH koji je takodjer krenuo sa starim papirom, i sada nakon 6-7 godina ima zaokruzen proces sakupljanja starog papira i zaradjuje i vise nego pristojnu sumu za BiH.

Znam jos jednog, kupio je pokretno vozilo za preradu medicinskog otpada. Da li je iko razmisljao koliko se sprica, vate, gaze, tekucina i drugih medicinskih aparata potrosi u BiH? Nije. Eh, jeste, jedan covjek je pravovremeno investirao u pokretno vozilo i danas kruzi cijelom BiH, ima potpisane ugovore i uspjesno razvija svoj biznis. Ovih dana nabavlja jos jedno.

Buducnost je u preradi starih iskoristenih materijala. Buducnost je u sto manjem bacanju, nepotrebnom bacanju, u sto vecem razvrstavanju i ponovnoj preradi.

nakon lijepog Schoenbrunna putovanje smo nastavili brzim ICE vozovima, a karte su nam pored Deutsche Bahna omogucili i OEBB. Ovdje je potrebno dodati da su nam u OEBB prvobitno rekli da nema povratnih karata te da treba cekati par dana, samim tim se i zadrzati par dana vise u Njemackoj. No, naravno, divni Internet, sjednem pred kompjuter, ukucam bahn.de i narucim karte koje mi u roku tri dana stignu na adresu.

Naravno, Njemacka je jeftinija od Austrije, posebno Beca, koji je pretjerano skup, u svakom pogledu, od cijene mueslia i Knusperone Nougata, pa do cijena u restoranima.

U Njemackoj je jednostavno sve je jeftinije i bolje organizovano. CIjene stanova su samo poredjenja takve da u juznoj Njemackoj (Nuernberg) stan od 100 kvadratnih metara vrijedi isto koliko i 40 kvadrata u Becu. Usao sam cak i u jedan Aldi (u Austriji se to zove Hofer) i iznenadio se da iste stvari kostaju manje u Njemackoj, no u Austriji. Plus je ukupan izbor robe losiji u Becu i Austriji u odnosu na Njemacku i Nuernberg.

Bec pliva ukradenom robom i dupljacima koji vire iz svakog izloga koji se ne nalazi u dvije centralne Einkaufstrasse (Kaertner i Mariahilfer). Vec u Njemackoj se osjeti organizacija, osjeti se da postoji sistem.

U Njemackoj ljudi pricaju njemacki, u Austriji dijalekte. Rijetki tek pricaju njemacki, tako ce u Becu viel (kaze se fi:l) biti kazano kao fue:l itd.

Slijedi par fotografija, ostale u sljedecem postu:

Slicica druga

Eh, ko kaze da policija ne pomaze narodu:

Slicica prva:

i svakom Bosancu i Hercegovcu ce zaigrati nesto u grudima. Lijepo je vidjeti nas na CNN-u, bit ce nas jos i vise, tek pocinjemo da se probijamo u svijet.