....Jedan trenutak

Da nije nista ostalo nije.

Jelo se i uzivalo u kuhanju. Malo kuhanih krompirica, sto se vidi na donjoj slici, malo przenih, a da je bilo i mimo krompirica moze se vidjeti i na najdonjoj slici, gdje je kelj ociscen i pripremljen za obarivanje. Svojom svijetlo zelenom bojom zapravo pokazuje da je mlad i svjez. Puno ljudi ne voli isti, cak i ne zna za njega, no nalazim da je bolji od kupusa, mada pripada istoj porodici biljaka.



i na kraju malo krompirica, przenih:

i malo kelja, u momentu dok je pripremljen za obarivanje:

Obzirom da su najavili zahladjenje i vrijeme da konacno zabijeli kako treba. Vec je deseti. I fotografija napravljenih prije nekoliko dana imam jos na disku kompjutera, evo i nove 'porcije' jesenskih fotografija:

Bio Englez u Bosni u Misiji. Kada se vratio u svoju dragu domovinu,
dosli mu prijatelji na caj u pet popodne. I, izmedju ostalih pitanja o
navikama ljudi iz Bosne, upitali su ga da li tamo u Bosni ljudi piju
caj i koje vrste caja.
Englez iz Misije im je odgovorio da Bosanci takodjer piju caj, samo ne
u pet popodne, nego kad god im to padne na um. I dalje je razgovor
tekao ovako:

"I have tried all kinds of tea there: camomile tea, linden tea, fruit
tea, but there is one kind of tea that Bosnian people drink very often
and they mention it almost every minute, but I never managed to find
it, to try it..."

"What is the name of that famous Bosnian tea? Do you remember?"

"Oh, yes of course... It is called: "Yebo ga tea!"

Ponekad uzmem kameru i izadjem, u potrazi za necim meni interesantnim. Odavno vec imam zelju pratiti godisnja doba. Biljeziti. U digitalnom obliku. Posmatrati prirodu kako se priprema za dane koji su bitni za ravnotezu, za opstanak, za dane kise i snijega i niskih temperatura. Jos malo jeseni je tu pred vama. Slike mozete pogledati i u vecem formatu prostim klikom na zeljenu sliku. Staviti kao pozadinu na vasim ekranima ili jednostavno uzeti kameru u ruke i zabiljeziti svoje vidjenje prirode u jesen. Prvih 12 fotografija je tu, ostale cu najvjerovatnije postaviti u danima koji slijede.

Ne, nije jesen vise kao sto je bila. Nismo ni mi. Starimo, mijenjamo se. Imamo vise sjecanja. Da, imamo vise sjecanja. Koja sve vise i vise upravljaju sa nama. Jesen.

Uvijek na pomen rijeci jesen imam sliku kako idem preko Komara. Kad se prodje Travnik i Turbe i lagano krene uzbrdo, boje se polako promijene. Sve vise bude narandzaste, i crvene, poneka smedja i bordo, onako puna. Onda su jedne godine kada sam mali bio tu, na onoj ostroj krivini, podno vrha Komara poceli da sade "linije" crnogoricnog drveca. Iz prakticnog razloga jer su posijekli svo bjelogoricno i kako je tlo podlozno eroziji, neko se dosjetio da bi bilo dobro promijeniti vrstu drveta. Mozda bude bolje cuvalo zemlju. I gledao sam kako raste to drvece. Rastao sam i sam. Prolazile su jeseni. I nigdje mi tako dobro ne pristaje crnogoricno drvece kao u Srednjoj Bosni. I nigdje tako lijepog pogleda kao sa vrha Komara prema Donjem Vakufu i Bugojnu i Jajcu ne zapamtih. Jeste lijepo i kada se iz pravca Foce spustas prema Trnovu, malo su to posljednjih godina unistili nerazumnim zasipanjem i nanosenjem brda kamenja. Jeste lijepo kada se popnes gore na Buzim i posmatras dole prema Cazinu ili prema Velikoj Kladusi. Dah ti stane. Ili kada starim putem preko Trebevica prema Jahorini krenes, tamo negdje u Novembru, i posmatras drvece kako se zavisno od nadmorske visine obojilo u drugaciju boju.

Ali, jesen. Eh, lijepe boje jeseni nigdje tako pune ne vidjeh kao tu, na Komaru.
U Sarajevu, je drugacije. Posebno sada poslije rata. I nema tako puno drveca. Prije bih uzivao posmatrati kako se boje mijenjaju, kako lisce opada, mogao bih covjek lakse osjetiti kad ce zima i prvi snijeg. Sad se sve promijenilo, rijetki su normalni prelazi sa jeseni u zimu. Ko pazljivije posmatra vidjet ce da se i drvece mijenjalo, osjecalo zimu, sada je i ono iznenadjeno, kao i ljudi.

Danas je snijeg u zraku. Vrijeme mu je. Novembar je za dva dana.